REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-209/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice CŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tihomiru Houški, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za izvanredno preispitivanje zakonitosti broj GZ-DO-92/2025 od 18. lipnja 2025., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3317/2023-2 od 3. listopada 2024., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl- 984/2023-2 od 31. srpnja 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3317/2023-2 od 3. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3317/2023-2 od 3. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3317/2023-2 od 3. listopada 2024. poništena je presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-984/2023-2 od 31. srpnja 2023. i poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak tuženika Klasa: UP/II-410-20/21-01/272, Urbroj: 513-04-22- 2 od 27. listopada 2022. i rješenje Ministarstva financija, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar broj Klasa: UP/I-410-20/2020-001-00716, Urbroj: 513-007-01-01- 2020-0002 od 22. prosinca 2020. i tuženica obvezana naknaditi tužiteljice troškove postupka u iznosu od 559,72 eura.

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - u daljnjem tekstu: ZUS) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu čl. 13. st. 8. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine“, broj 115/16 i 106/18 - u daljnjem tekstu: ZPPN). Predlaže prihvatiti zahtjev i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.

3. U odgovoru na zahtjev tužiteljica osporava isti u cijelosti te predlaže zahtjev odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na zahtjev.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude nije osnovan.

5. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice.

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 1. ZUS Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.

7. Iz obrazloženja odluke nižestupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- da su tuženica i tužiteljica dana 26. listopada 2020. sklopile Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina isplatom, temeljem kojeg je tužiteljica obvezana isplatiti tuženici na ime njenog suvlasničkog dijela nekretnine (poslovnog prostora) iznos od 1.790.000,00 kuna,

- da je na temelju navedene osnove rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Centar Klasa: UP/I-410-20/2020-001-00716, Urbroj: 513-007-01-01-2020-0002 od 22. prosinca 2020. određena tužiteljici obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 53.700,00 kn (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje),

- da je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak tuženika Klasa: UP/II-410-20/21-01/272, Urbroj: 513-04-22-2 od 27. listopada 2022. odbijena žalba tužiteljice (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje),

- da je presudom Upravnog suda u Rijeci broj Usl-984/2023-2 od 31. srpnja 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja navedenih rješenja uz obrazloženje da s aspekta oporezivanja svaka isprava se promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu i da iz konkretnih okolnosti proizlazi da predmetni sporazum ima sva obilježja ugovora o kupoprodaji,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3317/2023-2 od 3. listopada 2024. poništena presuda Upravnog suda u Rijeci i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, uz obrazloženje da se ovdje radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom i stoga, neoporezivom pravnom poslu.

8. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pravilno.

9. Naime, prema odredbi čl. 4. i 5. ZPPN, predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ZPPN, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, osim onog na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

9.1. Prema odredbi čl. 13. toč. 8. ZPPN, porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

9.2. Pritom zakonodavac nije specificirao niti isključio bilo koji oblik razvrgnuća predviđen odredbama čl. 50. do 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15).

10. Slijedom navedenog, porezni obveznici koji stječu u vlasništvo nekretnine koje su predmet razvrgnuća suvlasništva, čiji su ujedno postojeći vlasnici, oslobođeni su plaćanja poreza na promet nekretnina.

11. Budući su u konkretnom slučaju bivši suvlasnici sporazumom o razvrgnuću suvlasništva (na poslovnim prostorima) riješili svoje imovinske odnose na način da će tužiteljica isplatiti tuženici iznos od 1.720.000,00 kuna na ime njenog suvlasničkog dijela čime će tužiteljica steći u samovlasništvo te posebne dijelove nekretnine, to nema zapreke da se spomenuto porezno oslobođenje primijeni na konkretan slučaj. Ovo i stoga jer je navedeno porezno oslobođenje propisano neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva.

12. Dio je pozitivnih dužnosti država na temelju čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - u daljnjem tekstu: Konvencija) da uspostave minimalni zakonodavni okvir, uključujući odgovarajući forum (sud ili tijelo) koji će osobama koje tvrde da im je povrijeđeno pravo omogućiti da učinkovito ostvaruju svoja prava i da ishode provedbu tih prava (tužiteljica se u žalbi na prvostupanjsku presudu pozivala na zaštitu svojih temeljnih ljudskih prava). Ako to ne učini, država ne bi ispunila svoju obvezu zaštite vladavine prava i sprječavanja proizvoljnosti.

13. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom zahtjevu navodi kako je nižestupanjski sud u ovom slučaju propustio primijeniti odredbu čl. 13. toč. 8. ZPPN, pozivajući se pritom ustvari na svoje tumačenje navedene odredbe u smislu da s aspekta oporezivanja svaka isprava se promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu i da iz konkretnih okolnosti proizlazi da predmetni sporazum ima sva obilježja ugovora o kupoprodaji.

14. Međutim, načelo zakonitosti podrazumijeva da je u miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva došlo na temelju važećeg zakona ili drugog propisa koji je dostupan, precizan i predvidljiv u svojoj primjeni za pojedinca. To podrazumijeva da postojanje pravne osnove u domaćem zakonu samo po sebi nije dovoljno da bi se zadovoljilo načelo zakonitosti već pravna osnova mora imati određenu kakvoću.

14.1. U pogledu dostupnosti, ZPPN je objavljen u Narodnim novinama te je taj uvjet zadovoljen. Predvidljivost podrazumijeva da mjerodavni zakon treba biti formuliran s dostatnom preciznošću kako bi građani mogli uskladiti svoje ponašanje predviđajući, do stupnja koji je razuman prema okolnostima, posljedice koje određena radnja može imati što znači da sud može utvrditi da uvjet predvidljivosti nije ispunjen ako su primjena ili tumačenje zakonodavstva bili neočekivani, preširoki ili na granici proizvoljnosti.

14.2. Pojedinac koji postupa u dobroj vjeri i koji se pouzdaje u sadržaj zakonske norme, a imajući u vidu konkretne okolnosti tužiteljica sklapanjem Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom, nije imao dovoljno razloga posumnjati da bi to netko predmetni pravni posao mogao protumačiti kao kupoprodaju. Rizik bilo koje pogreške države mora snositi država, te one ne smiju biti ispravljene na štetu pojedinca. Tuženica je mogla tužiteljici prodati svoj idealni suvlasnički dio a ne sklapati predmetni Sporazum i time dovoditi tužiteljicu u zabludu u pogledu porezne obveze. Ovo osobito kada se ima u vidu da je upravo tuženica odredila procjenitelja, i time posredno i tržišnu vrijednost nekretnine odnosno visinu iznosa kojega tužiteljica ima isplatiti tuženici na ime njenog suvlasničkog dijela.

14.3. Svako miješanje u mirno uživanje vlasništva mora biti popraćeno procesnim jamstvima koja omogućuju pojedincu razumnu priliku da svoj slučaj predstavi nadležnim tijelima u svrhu učinkovitog osporavanja mjera koje predstavljaju miješanje u prava zajamčena tom odredbom. Pri utvrđivanju je li taj uvjet zadovoljen u konkretnom slučaju, sveobuhvatnim sagledavanjem izvansudskog i upravnog postupka, proizlazi da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je poništio prvostupanjsku presudu i oba rješenja donesena u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu.

14.4. Za naglasiti je da čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju traži da države prilikom miješanja u mirno uživanje prava vlasništva, moraju postupati zakonito, u legitimnom interesu te razmjerno odn. pazeći da je mjera kojom se zadire u mirno uživanje prava vlasništva jedina moguća, tj. da miješanje nije moguće ostvariti nekom blažom mjerom.

14.5. Kako je tuženica imala mogućnost prodaje svog suvlasničkog dijela, a nije se na to odlučila već je s tužiteljicom sklopila Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom, to ne može teret porezne obveze prebaciti na tužiteljicu koja to razumno nije mogla očekivati imajući u vidu dovoljno jasnu, preciznu i predvidivu odredbu čl. 13. toč. 8. ZPPN. Oporezivanjem razvrgnuća isplatom ne bi se postigla tim miješanjem pravedna ravnoteža između, s jedne strane zahtjeva općeg/javnog interesa i s druge strane, zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca, te bi tužiteljici bio nametnut prekomjerni individualni teret (isplatom suvlasničkog dijela tuženice i opterećivanjem te isplate obvezom plaćanja poreza na promet nekretnina).

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 78. ZUS (st. I. izreke).

16. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane presude jer ta radnja nije bila potrebna (st. II. izreke).

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić