REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-207/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u upravnom sporu tužitelja EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, radi obračuna mirovine, odlučujući o zahtjevu tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3232/2022-2 od 4. rujna 2024., kojom je odbijena žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3782/2021-6 od 27. lipnja 2022., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3232/2022-2 od 4. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/21-01/03295503398, Urbroj: 341-99-05/3- 21-7945, broj spisa: 753939 od 1. prosinca 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 140-02/21-01/03295503398, Urbroj: 341-25-05/3-21-69684, broj spisa: 293566 od 23. rujna 2021., kojim se tužitelju od 2. travnja 2021. određuje starosna mirovina u svoti od 5.892,77 kn mjesečno, koja sa pripadajućim povećanjem od 1. srpnja 2021. iznosi 6.037,96 kn mjesečno. Ujedno je riješeno da će se svota mirovine određena tim rješenjem obračunati sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu, broj 293566 od 19. travnja 2021.
2. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/21-01/03295503398, Urbroj: 341-99-05/3-21-7945, broj spisa: 753939 od 1. prosinca 2021.
3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3782/2021-6 od 27. lipnja 2022.
4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj EA podnio je putem opunomoćnice, odvjetnice Sanje Tambić, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev tužitelja i ukine osporavane presude te predmet vrati na ponovno rješavanje ili ih preinači tako da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja naveden u tužbi.
5. Tuženik je odgovorio na zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3232/2022-2 od 4. rujna 2024. je nedopušten.
7. Naime, odredbom čl. 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 - dalje: ZUS/24), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., propisano je:
(1) Upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama ovog Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS/10).
8. Mjerodavne odredbe za tumačenje smisla odredbe čl. 169. st. 2. ZUS/24 o tome što podrazumijeva pojam „zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona“, i o tome koji se zakon u ovom slučaju primjenjuje su odredbe čl. 7. st. 1. i 2., čl. 54. st. 1., čl. 89. st. 1. i 5., čl. 92. st. 1. i 2., čl. 96. st. 1. i 2., te čl. 134. st. 1., 2. i 3. ZUS/24.
9. Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da je održavanje rasprave pred upravnim sudovima pravilo, a u određenim predmetima upravni sudovi mogu odlučiti i bez održavanja rasprave, i to samo u slučajevima propisanim ZUS-a (čl. 7. st. 1. i 2. ZUS/24), dok Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, ali i taj sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim (čl. 134. st. 2. i 3. ZUS/24). U upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje sudac, ali, kada to zahtijeva složenost slučaja, sudac kojem je predmet dodijeljen u rad može takav predmet rješavati u vijeću od tri suca, a Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca (čl. 14. st. 1., 2. i 4. ZUS/24). U sporovima koje rješava vijeće dokazi se na raspravi izvode pred vijećem, ali vijeće može zbog važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda. U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na raspravi (čl. 54. st. 1. ZUS/24).
10. Nadalje, prema odredbi čl. 134. ZUS/24 Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (stavak 1.), Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave (stavak 2.), a Visoki upravni sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim, time da se na zakazivanje i tijek rasprave pred Visokim upravnim sudom na odgovarajući način primjenjuju odredbe o raspravi pred upravnim sudom, a odluka u sporu može se donijeti i ako na raspravu bez opravdanog razloga nije došla jedna stranka ili nisu došle obje uredno pozvane stranke (stavak 3.).
11. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjska presuda donesena je na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024., dakle, bez održavanja rasprave (čl. 134. st. 2. ZUS/24), a prvostupanjska presuda donesena je 27. lipnja 2022.
11.1. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari pred drugostupanjskim sudom nije održana raspravi, te da je prvostupanjska presuda Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-3782/21-6 donesena 27. lipnja 2022., dakle prije stupanja na snagu ZUS/24, to se u ovom postupku primjenjuje ranije važeći ZUS/10.
12. U smislu odredbi čl. 78. st. 1. i 2. ZUS/10 stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja upravnog suda ili Visokog upravnog suda (stavak 1), time da zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može podnijeti samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne presude strankama, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovaj zahtjev može podnijeti i po službenoj dužnosti (stavak 2.). Prema odredbi čl. 78. st. 4. ZUS/10 nepravodoban zahtjev ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba sud će odbaciti rješenjem.
13. Dakle, u smislu odredbe čl. 78. st. 1. i 2. ZUS/10 jedina ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
14. Slijedom navedenog, a s obzirom da je u ovom postupku zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude podnio tužitelj kao stranka, takav zahtjev je u smislu odredbe čl. 78. st. 4. ZUS/10 nedopušten, s obzirom da je taj zahtjev podnijela neovlaštena osoba (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj U-zpz 77/2025-2 od 8. travnja 2025. i dr.).
15. Zbog izloženog je valjalo na temelju odredbe čl. 78. st. 4. ZUS/10 u vezi sa čl. 169. st. 2. ZUS/24 odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
Dna:
1. tužitelju po punomoćniku Sanji Tambić, odvjetnici iz Zagreba, Trnjanska cesta 63
2. tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3
3. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske
4. Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na broj Usž-3232/2022-2 U-zpz-207/2025-6-1
IZDVOJENO MIŠLJENJE
Člana vijeća Đura Sesse u predmetu ovog suda U-zpz-207/2025
1. U gore označenom predmetu većina u vijeću donijela je odluku da se:
„Odbacuje se zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-
3232/2022-2 od 4. rujna 2024.“
2. Većina u vijeću smatra da je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nedopušten jer je prema odredbi čl. 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 - dalje: ZUS/24), a koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., propisano da će se upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit prema odredbama ovog („novog“) Zakona, a iznimno od stavka 1. ovog članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS/10).
3. Vijeće nadalje smatra da, kako je u ovom upravnom sporu drugostupanjska presuda donesena na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024. dakle, bez održavanja rasprave (čl. 134. st. 2. ZUS/24), dok je prvostupanjska presuda donesena 27. lipnja 2022., da se predmetni spor ima dovršiti prema odredbama ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima (prema odredbi čl. 71. ZUS/24 s danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti ZUS/10).
4. U bitnom kako je o pravu stranke odlučeno bez rasprave pred Upravnim sudom Republike Hrvatske to se ima na predmetni spor primijeniti raniji Zakon o upravnim sporovima prema kojem je samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske aktivno legitimirano podnijeti Zahtjev za izvanredno preispitivanja zakonitosti pravomoćne presude (čl. 78 ZUS/10), a to pravo ne pripada stranci jer se ne primjenjuju odredbe „novog“ Zakona o upravnim sporovima - ZUS/24.
5. Na žalost ne mogu se složiti sa pravnim shvaćanjem većine iz razloga kako slijedi:
6. Odredbom čl. 141. ZUS/24 propisano je kada zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti i sama stranka koja je samo supsidijarno aktivno legitimirana ako i kada se ostvare uvjeti iz citirane odredbe.
7. Prema ranije važećem ZUS/10 u odredbi čl. 73. ZUS/10 (koja je istovjetna odredbi čl. 134. ZUS/24) propisano je postupanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske:
„Članak 73.
(1) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi. Na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti.
U-zpz-207/2025-6-1
(2) Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave.
(3) Visoki upravni sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. Na zakazivanje i tijek rasprave pred Visokim upravnim sudom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o raspravi pred upravnim sudom. Odluka u sporu može se donijeti i ako na raspravu bez opravdanog razloga nije došla jedna stranka ili nisu došle obje uredno pozvane stranke.“.
8. Iz sadržaja navedenih odredbi proizlazi da je održavanje rasprave pred upravnim sudovima pravilo, a u određenim predmetima upravni sudovi mogu odlučiti i bez održavanja rasprave, i to samo u slučajevima propisanim ZUS, dok Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, ali i taj sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. U upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje sudac, ali da, kada to zahtijeva složenost slučaja, sudac kojem je predmet dodijeljen u rad može takav predmet rješavati u vijeću od tri suca, dok Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca. U sporovima koje rješava vijeće dokazi se na raspravi izvode pred vijećem, ali vijeće može zbog važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda. U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na raspravi.
9.1. Prema mom skromnom mišljenju ovakvo pravno shvaćanje prema kojem ostvarivanje prava stranaka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske ovisi o pukoj volji drugostupanjskog suda hoće li ili neće održati raspravu nakon stupanja na snagu ZUS/24 stranke u postupku dovodi u diskriminirajući položaj bez obzira o kojem pravu stranke se odlučuje u upravnom postupku.
9.2. Osim toga pravo na pristup sudu i u konačnici pravo na izvanredni pravni lijek ne može ovisiti o volji suda hoće li ili neće održati raspravu odlučujući o žalbi stranke. Pravo na pristup najvišem sudu u državi čija je ustavna uloga ujednačavati sudsku praksu mora biti ograničena jer u protivnom sud ne može ispuniti svoju ustavnu ulogu, ali odluke o tome hoće li VSRH prihvatiti odlučivati o nekom pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni VSRH donosi i obrazlaže sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pa se takvo postupanje VSRH-a ne može izjednačiti s odlukom Visokog upravnog suda RH hoće li ili neće povodom žalbe održati raspravu koja se u pravilu ne održava , ali se može održati i to samo onda ako tako odluči sam sud drugog stupnja.
9.3. Sama bit odluke o tome hoće li sud drugog stupnja povodom žalbe održati raspravu ili ne, nije upitna sama po sebi, ali kada pravo stranke na pristup sudu ili pravo stranke biti zaštićeno od potencijalne diskriminacije ovisi o „miloj volji žalbenog suda“ u tom slučaju tumačenje odnosa citiranih odredbi ranijeg i novog Zakona o upravnim sporovima koje prihvaća većina u vijeću nije prihvatljivo sa pozicije ostvarivanja konvencijskog prava i to čl. 6. i s njim u svezi čl. 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U-zpz-207/2025-6-1
10. Iz tih razloga bez obzira na dikciju i konkretan sadržaj relevantnih odredbi ZUS-a smatram da bi u ovim pravnim stvarima trebalo odlučivati o meritumu stvari, a ne zadržati se na pitanju procesne dopuštenosti zahtjeva stranke.
11. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz našu odluku i objavi na mrežnim stranicama suda.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Sudac:
Đuro Sessa
