REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3018/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SPORTSKI GRAD TPN d.o.o. u stečaju, Split, Zrinsko-Frankopanska 211, OIB 53703638008, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Mladineo, odvjetnik u Splitu protiv tuženika GRADA SPLITA, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1278/2023-4 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-502/2022-8 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1278/2023-4 od 19. veljače 2025. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Primjenjuju li se prilikom ocjene je li nastupila zastara potraživanja, po osnovi komunalne naknade utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, odredbe čl. 135. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine br. 47/2009, 110/2021) ili odredbe čl. 108. i 109. Općeg poreznog zakona („Narodne novine” br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024) ili odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/22022, 152/2024)?”

II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1278/2023-4 od 19. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 502/2022-8 od 31. siječnja 2023. na način da se proglašava nedopuštenom ovrha određena na temelju rješenja tuženika Grada Splita o naplati komunalne naknade, zauzimajući stav da je nastupila zastara u smislu čl. 155. st. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009, 110/2021, dalje: ZUP). U prijedlogu tuženik ističe slijedeća pravna pitanja:

"1. Kod ocjene je li nastupila zastara naplate potraživanja iz osnove komunalne naknade utvrđene ovršnim rješenjem o ovrsi, primjenjuju li se:

- odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009, 110/2021 – u daljnjem tekstu: ZUP)

- ili odredbe čl. 108. i čl. 109. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024 – u daljnjem tekstu: OPZ)

- ili odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO)?

2. Je li drugostupanjski sud osnovano mogao primijeniti odredbu čl. 135. st. 3. ZUP-a kod ocjene osnovanosti prigovora zastare potraživanja komunalne naknade u okolnostima kada je prisilna naplata zatražena pokretanjem izvansudske ovrhe podnošenjem zahtjeva FINA-i na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi i predstavljaju li odredbe čl. 108. i čl. 109. OPZ-a lex specialis koje isključuju primjenu spomenute odredbe čl. 135. st. 3. ZUP-a?"

1.2. Kao razlog važnosti prvog od navedenih pitanja tuženik se poziva na pravna shvaćanja revizijskog suda izražena u odlukama poslovni broj U-zpz-3/2023-7 od 18. srpnja 2023., Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020. te u drugim odlukama istog Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-690/2024 od 4. rujna 2024., Pž- 1358/2023 od 20. veljače 2024.) kao i na pravno shvaćanje iz presude Europskog suda za ljudska prava izraženo u predmetu Brletić protiv Hrvatske, zahtjev broj 42009/10, presuda od 16. siječnja 2024., dok za drugopostavljeno pitanje navodi da o njemu nema prakse revizijskog suda, a smatra ga važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno važnim za razvoj prava u sudskoj praksi.

1.3. Ujedno tuženik smatra da su mu donošenjem drugostupanjske presude, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje, jednakost pred zakonom te pravo vlasništva.

2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, ističe da je pobijana presuda donesena u skladu s praksom revizijskog suda i predlaže odbiti tuženikov prijedlog. Traži naknadu troškova odgovora na prijedlog.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i 2. te čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP. Predlagatelj se pozvao na odluke ovog suda broj: U-zpz-3/2023-7 od 18. srpnja 2023. i Rev-2369/2017-2 od 8. siječnja 2020. u kojima je zauzet stav u pogledu roka zastare komunalne naknade utvrđene odlukom donesenom u upravnom postupku koji se razlikuje od stava koji je zauzeo sud drugog stupnja u ovoj pravnoj stvari. Pritom, u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj se pozvao na odluku ovog suda Rev-406/2015 od 25. siječnja 2018. iz koje bi proizlazilo da ZUP uređuje pitanje roka u kojem se može tražiti izvršenje odluke donesene u upravnom postupku, a ne pitanje roka zastare same tražbine iz takve odluke. Međutim, treba reći da se u toj odluci nije razmatralo pitanje zastare tražbine po osnovi komunalne naknade. Kako je tužitelj ukazao da shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, a u svakom slučaju je i postojanje sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja nije jedinstvena razlog za dopuštenje revizije (čl. 385.a st. 1. alineja 3. ZPP), valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

4. Za preostala pravna pitanja i povrede temeljnih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP uzima se da je prijedlog povučen.

5. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučeno je shodno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić