REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-568/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) TERMOCOMMERCE d.o.o. u stečaju, OIB 09627920501, Zagreb, Branimirova 173, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubenko & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) OPĆINE ČAGLIN, OIB 29083729254, Čaglin, Kralja Tomislava 56e, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4636/2016-2 od 22. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-600/2014-45 od 29. veljače 2016., u sjednici održano j 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 20.000,00 kn sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno pod toč. I. izreke. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 402.649,15 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 41.691,09 kn (točka III. izreke). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 208.510,12 kn (točka IV. izreke). Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 99.884,03 kn (točka V. izreke). Prvostupanjskim rješenjem odbačen je protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da su Ugovor o ustupanju potraživanja broj 14/11 od 23. ožujka 2011. i Ugovor o ustupanju potraživanja broj 76/10 od 15. rujna 2010. ništetni.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-600/2014-45 od 29. veljače 2016. u točki I. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-600/2014-45 od 29. veljače 2016. u točki II. njezine izreke za iznos od 288.435,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 288.435,56 kn

(dvjestoosamdesetosam-tisućačetiristotridesetpet kuna i pedesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 119.663,31 kn od 15. rujna 2010. do isplate, a na iznos od 168.772,25 kn od 23. ožujka 2011. do isplate, i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. 10,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. 9,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. 9,09% godišnje, a od 1. srpnja 2018. do isplate 8,82% godišnje, sve u roku od osam dana.

III. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-600/2014-45 od 29. veljače 2016. u točki II. njezine izreke za iznos od 114.213,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23. ožujka 2011. do isplate.

IV. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-600/2014-45 od 29. veljače 2016. u točkama III. do

V. njezine izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 36.577,88 kn (tridesetšesttisućapetstosedamdesetsedam kuna i osamdesetosam lipa) u roku od osam dana.“.

3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. istog članka Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku u smislu revizijskih navoda.

4. Revizija nije dopuštena.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 422.649,15 kn.

6. Prema odredbi čl. 497.a ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1 ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

6.1. Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u ovom postupku ne prelazi iznos od 500.000,00 kuna (vps tužbenog zahtjeva 422.649,15 kn) to revizija tužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 497.a ZPP u vezi s čl. 382. st. 1. ZPP.

6.2. Predmetni spor ne predstavlja parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč . 2. ZPP.

6.3. Nadalje, suprotno navodima iz revizije, iz obrazloženja kao i iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je presuda donesena na temelju odredbe čl. 368. i čl. 373. st. 3. ZPP zbog čega nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1., stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. U svakom slučaju u izvanrednoj reviziji, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 422.649,15 kn s osnove dva Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) sklopljenih između društva Kera-kamex d.o.o. iz Piškorevaca, kao ustupitelja (cedenta) i tužitelja, kao primatelja (cesionara), 15. rujna 2010. i 23. ožujka 2011., a koje su Ugovore nesporno tih dana potpisale i ovlaštene osobe tuženika, kao dužnika (cesusa).

9. Prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim zahtjev za isplatu iznosa od 119.663,31 kn, s osnove Ugovora o cesiji od 15. rujna 2010., navodeći da tužitelj tijekom postupka nije dostavio okončanu situaciju B iz pravnih odnosa tužitelja i Kera -kamex d.o.o., Slavonski Brod kao i da niti jedna od situacija koja je pribavljena od Ministarstva ne nosi naziv okončana situacija B, a da tužitelj pri tom nije predložio niti kakav drugi dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da postoji kakvo potraživanje tužitelja prema Kera- kamex u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji od 15. rujna 2010. koje je moglo biti predmet toga ugovora, pa tako niti provođenje građevinskog vještačenja na tu okolnost. Stoga je o toj činjenici prvostupanjski sud odlučio odlučio po pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 119.663,31 kn.

9.1. Nadalje u odnosu na zahtjev za isplatu 302.985,54 kn, s osnove Ugovora o cesiji od 23. ožujka 2011., prvostupanjski sud isti je ocijenio neosnovanim izuzev za iznos 20.000,00 kn, navodeći da je tuženik, primjenom čl. 83. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), platio iznos od 282.985,54 kn drugim primateljima (cesionarima) i primateljima upute (asignatarima) kojima je ustupio tu, istu tražbinu i o tome ih obavijestio prije nego tužitelja.

10. Međutim, sud drugog stupnja djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku ocjenjujući da iz isprava, a koje je razmatrao i prvostupanjski sud, proizlazi da postoji prenesena tražbina na tužitelja u iznosu od 119.663,31 kn. Naime, sud drugog stupnja obrazlaže da je tuženik u svojstvu cesusa, potpisao Ugovor o cesiji od 15. rujna 2010. u kojemu je u čl. 1. utvrđeno da cedent ima potraživanja prema cesusu u iznosu od 119.663,31 kn po Ugovoru br: 03-G-Š-1063/09-11 B2 i okončanoj situaciji B, te da je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, uz dopis od 29. prosinca 2014., dostavilo upravo tu okončanu situaciju po tom Ugovoru koja prileži na listu 196. spisa.

11. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 119.663,31 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sud drugog stupnja pozivom na odredbe čl. 80. i čl. 84. ZOO-a ocijenio je osnovanim.

12. Nadalje, u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 302.985,54 kn, utuženog s osnove Ugovora o cesiji od 23. ožujka 2011., ocjena je suda drugog stupnja da je osim prihvaćenog zahtjeva za isplatu 20.000,00 kn po tom osnovu, osnovan i zahtjev za isplatu tražbine u iznosu 43.968,92 kn kao i zahtjev za isplatu iznosa 89.389,78 kn te iznosa 35.413,55 kn, sveukupno 168.772,23 kn. Pri tomu se sud drugog stupnja pozvao na primjenu odredbe čl. 83. ZOO-a koja glasi: „Ako je vjerovnik ustupio istu tražbinu raznim osobama, tražbina pripada primatelju o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku.“.

12.1. Sud drugog stupnja ocjenjuje da je tuženik obaviješten o Ugovoru o cesiji od 23. ožujka 2011. toga istog dana, kada ga je i nesporno potpisao, dok iz priloženog Ugovora o ustupanju potraživanja broj 67/11 od 29. srpnja 2011. (list 216. spisa) kojim je prenesena tražbina u iznosu od 43.968,92 kn, proizlazi da je tuženik o cesionaru iz toga Ugovora obaviješten kasnije. Isto tako, za isplate iznosa 89.389,78 kn i iznosa 35. 413,55 kn sud drugog stupnja navodi da tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze radi utvrđivanja činjenica da je o nedatiranim Ugovorima o asignaciji priloženim na listovima 214. i 215. spisa kojima je ovlašten kao upućenik (asignat) da za račun Kera-kamexa plati primateljima upute (asignatarima) iznose od 89.389,78 kn i 35.413,55 kn i koje je iznose i platio u razdoblju od kolovoza do listopada 2011., obaviješten ranije od predmetnog Ugovora o cesiji od 23. ožujka 2011. Stoga je zaključak suda drugog stupnja da je tuženik o tim asignatarima obaviješten nakon što je obaviješten o tužitelju, kao cedentu (pod pretpostavkom primjene odredbe čl. 83. ZOO-a i u tom slučaju).

13.1. Stoga je prema ocjeni suda drugog stupnja tužbeni zahtjev i na isplatu iznosa od 168.772,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pravilnom primjenom čl. 80. i čl. 83. ZOO-a, trebalo prihvatiti kao osnovan.

14. U podnesenoj reviziji, tuženik je naveo slijedeće pitanje:

„Ukoliko je vjerovnik ustupio istu tražbinu raznim osobama, pripada li tražbina isključivo primatelju o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika ili je moguće da tražbina pripadne primatelju koji se prvi javio dužniku?“.

15. U odnosu na postavljeno pitanje za odgovoriti je revidentu da u istome polazi od suprotnih činjenica od onih koje su utvrđene u predmetnom postupku. Naime, tuženik polazi od nedokazane tvrdnje da su mu se primatelji spornih potraživanja javili prije nego je tuženik bio obaviješten od strane tužitelja o predmetnoj tražbini.

15.1. Stoga je za odgovoriti revidentu da postavljeno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbi čl. 382. st. 2. ZPP odnosno isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15.2. Za napomenuti je da i kada bi se postavljenom pitanju ipak mogao pridati značaj određenog postavljenog pravnog pitanja, još uvijek revizija tuženika ne bi bila dopuštena.

15.3. To stoga što tuženik kao razlog važnosti postavljenog pitanja navodi odluke u kojima je riječ o različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih u konkretnom predmetu.

16. Zbog svega navedenog revizija tuženika nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek