REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5010/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Kvartuč, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. JVH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivanka Bosotina, odvjetnica u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-829/2021-2 od 31. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2152/2016 od 30. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude i u njemu postavio tri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). U prijedlogu se poziva i na to da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva, te zahtijeva da mu se revizija dopusti i zbog povrede ovih temeljnih ljudskih prava, pozivajući se na odredbu članka 385.a stavka 2. ZPP nakon novele učinjene Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ br. 80/22, dalje ZIDZPP/22) koji je na snagu stupio 19. srpnja 2022. Međutim, odredba članka 385.a ZPP izmijenjena je člankom 62. ZIDZPP/22, koji se prema članku 107. stavku 5. toga Zakona ne primjenjuje na postupke u kojima na dan njegova stupanja na snagu još nije donesena drugostupanjska presuda, što je slučaj i s predmetnom drugostupanjskom presudom, pa pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava nije zaseban razlog za dopuštenje revizije.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik MV predložio je ovome sudu da ga odbaci i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4.1. Tužitelj je u prijedlogu postavio pitanja koja glase:
- „Je li posjed nekretnina nepošten (nesavjestan) samo iz razloga što je posjednik tijekom posjedovanja znao da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina upisana treća osoba te iz razloga što je posjedniku nakon predaje u posjed nekretnina od strane u zemljišnu knjigu upisanog vlasnika izdana punomoć na upravljanje čitavom imovinom, a u kojoj punomoći nije naznačena nekretnina koja mu je prethodno predana u posjed?“,
- „Je li posjed nekretnina koje nasljednik stječe iza svog pravnog prednika nepošten (nesavjestan) samo iz razloga što te nekretnine nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju iza tog pravnog prednika kao dio ostavinske mase, a budući da nisu bile evidentirane u zemljišnim knjigama niti u katastru kao vlasništvo odnosno posjed tog pravnog prednika?“ i
- „Može li se zaključiti da do usmenog darovanja nekretnine u smislu čanka 943. Općeg građanskog zakonika (dalje i kao: OGZ) nije došlo samo na temelju činjenice da je darovatelj naknadno, odnosno nakon predaje u posjed darovanih nekretnina izdao daroprimatelju punomoć kojom ga ovlašćuje na upravljanje čitavom njegovom pokretnom i nepokretnom imovinom, te s tim u svezi može li se usmeno darovanje opozvati naknadnim izdavanjem opće punomoći kojim se daroprimatelja ovlašćuje na upravljanje čitavom pokretnom i nepokretnom imovinom darovatelja?“.
4.2. Niti jedno od citiranih pitanja nije važno za odluku u sporu, pa tako ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, zaključak nižestupanjskih sudova prema kojoj tužitelj nije pošteni posjednik predmetne nekretnine zasnovan je na utvrđenoj činjenici da je tužiteljev prednik znao, a tužitelj trebao znati, da prednik tuženika MV nije tužiteljevu predniku darovao predmetne nekretnine već mu ih je dao na uporabu, dok citirana pitanja polaze od činjenica na koje se tužitelj pozivao opravdavajući tužbeni zahtjev, ali one u postupku nisu utvrđene. Zato citirana pitanja nisu pravna pitanja u smislu članka 385.a ZPP.
4.3. Stoga je na temelju članka 392. stavka 6. ZPP odlučeno kao točki I. izreke.
5. Tuženiku MV nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
