REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4935/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 8, OIB 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-95/2024-2 od 28. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-674/2020-31 od 28. studenog 2023., na sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-95/2024-2 od 28. kolovoza 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-674/2020-31 od 28. studenoga 2023. te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1.) Jesu li sudovi dužni u presudi navesti utvrđenja i razloge o odlučnim činjenicama odnosno odlučnim žalbenim navodima, odnosno može li prvostupanjski sud usvojiti tužbeni zahtjev bez obrazloženja na koji je način ocijenio ključni dokaz na kojemu temelji osnovanost tužbenog zahtjeva, a drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi presudu, bez očitovanja na konkretne (žalbene) navode stranke koji su odlučnog značaja za zakonitu i pravilnu odluku, odnosno čini li sud u tom slučaju apsolutnu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, zbog čega presudu nije moguće ispitati?
2.) Može li sud ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu prekovremenih sati isključivo na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka – kolega zaposlenih na istom zavodu (neizravno zainteresiranih za ishod spora) – bez uporišta i podloge u drugim materijalnim i objektivnim dokazima koji bi upućivali na osnovanost tužbenog zahtjeva?“.
1.2. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje i djelotvorni pravni lijek.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada u razdoblju od veljače 2015. do travnja 2018. u iznosu od 5.173,63 eura sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate.
5. Nižestupanjski sudovi su nakon provedenog dokaznog postupka u kojem su proveli saslušanje predloženih svjedoka i financijsko vještačenje po Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, utvrdili da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
6. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tuženik u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 113/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) jer su preopćenita i njima tuženik u biti osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije dopušteno u revizijskom stadiju postupka.
6.1. Ovako postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, odgovor pak ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
6.2. Stoga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri podudarni i usporedivi s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorni pravni lijek zajamčeno čl. 13. EKLJP, ovaj sud zamjećuje da je tuženik na raspolaganju imao pravna sredstva kojima se i koristio, a činjenica da nije u postupku uspio, ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
