REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4963/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županjskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-164/2025-2 od 21. kolovoza 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-237/2019 od 6. lipnja 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Pitanjima koja je u reviziji naznačila tužiteljica problematizira odluku drugostupanjskoga suda prema kojoj svaka od stranaka snosi svoje troškove ovoga postupka, kako pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnoga prava, konkretno članak 154. stavak 4. ZPP, tako i ukazivanjem na to da takva odluka drugostupanjskoga suda nije dostatno obrazložena.
4.2. Međutim, prema mišljenju ovoga suda, ono što je navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude, a na što se poziva drugostupanjski sud, naime, situacija kakva je predmetna, a u kojoj je tužiteljica zahtijevala utvrđenje bračne stečevine u određenim suvlasničkim omjerima na više nekretnina, zemljišnoknjižnih čestica, a već iz odgovora na tužbu proizlazi da joj tuženik uopće ne osporava to pravo na tri čestice, zatim, da je tužiteljica u odnosu na još dvije čestice povukla tužbu, a da iz prvostupanjske presude ne proizlazi da je to učinila zbog toga što je tuženik u tome dijelu udovolji tužbenome zahtjevu, što sve znači da se dokazni postupak providio samo u odnosu na jednu od čestica, dostatno je obrazloženje zaključka o podjednakom uspjehu stranaka u sporu i, posljedično tome, pravilnoj primjeni članka 154. stavka 4. ZPP.
4.3. Tužiteljica u jedno od naznačenih pitanja ugrađuje tvrdnju o povlačenju dijela tužbe zbog nekakvog „preciziranja“ tužbenog zahtjeva nakon vještačenja, no iz onoga što je u spis dostavila, ni iz obrazloženja nižestupanjskih odluka, ne proizlazi to što tvrdi, pa nije razvidno zašto bi to bilo odlučno. U drugom pak pitanju problematizira to što drugostupanjski sud nije u obzir uzeo njen uspjeh s osnovom tužbenoga zahtjeva, no ovdje se radi o zahtjevu za utvrđenje bračne stečevine na više nekretnina po različitim činjeničnim osnovama, pa nije jasno zašto bi trebalo smatrati da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom, osobito kada je za dio nekretnina tužbu povukla. Konačno, nije jasno zašto tužiteljica u jednom od naznačenih pitanja polazi od toga da su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) „troškovi prema vrijednosti predmeta spora ranijeg tužbenog zahtjeva jednaki troškovima prema vrijednosti predmeta spora smanjenog/konačno postavljenog tužbenog zahtjeva“, kada je za primjenu članka 154. stavka 2. ZPP odlučno jedino to da su stranke u sporu podjednako uspjele.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Kako je već navedeno, ovaj sud smatra da je drugostupanjska odluka valjano obrazložena i da je utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnoga prava, pa proizlazi da tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
