Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-248/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-37/2022-31 od 28. listopada 2024., dana 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Psp-37/2022-31 od 28. listopada 2024. u dijelu pod toč. I i IV izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka te se predmet u tome dijelu vraća na ponovan postupak, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I utvrđuje se da je tuženik CV smetao tužitelja GV u posljednjem mirnom posjedu nekretnine ident. k. č. zem. [katastarska čestica] upisana u zk uložak broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], time što je dana 09. studenoga 2022. godine dovezao na nekretninu osobno vozilo i tu ga parkirao, uslijed čega je tužitelj onemogućen u normalnoj komunikaciji po nekretnini i iskorištavanja nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje svako ovakvo ili slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine. Pod II odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da bi tužitelj bio onemogućen u normalnoj komunikaciji po nekretnini i iskorištavanja nekretnine jer je tuženik 10. studenoga 2022. godine na predmetnoj nekretnini pijeskom zatrpao kanal kojeg je par dana ranije iskopao tužitelj na sjevernom dijelu ove nekretnine, te se odbija zahtjev tužitelja radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja i naloga tuženiku ukloni parkirano vozilo i sve druge stvari i predmete koje odloži na nekretninu, te iz kanala izvaditi i odvesti pijesak kojim je zatrpao kanal na nekretnini. Pod III odbija se i prijedlog tužitelja radi donošenja rješenja o osiguranju koji glasi: 1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku da u roku od 1 (jedan) sat računajući od dana prijema ovog rješenja sa nekretnine tužitelja ident. k. č. zem. [katastarska čestica] upisana u zk uložak broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], ukloni osobno vozilo koje je na nju parkirao, kao i sve stvari i predmete koje je na nekretninu odložio, te mu se zabranjuje da osobno ili u pratnji drugih osoba pristupa na ovu nekretninu. 2. Za slučaj da tuženik ne postupi po nalogu iz točke I. ovog rješenja, isto će bez odgode biti provedeno po sudskom ovršitelju uz asistenciju djelatnika PP Makarska. 3. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka. Konačno, pod IV određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka

2. Protiv navedene odluke u dijelu pod toč. I i dijelu pod toč. IV u kojem mu nije dosuđen parnični trošak žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako je valjalo utvrditi zadnji mirni i faktični posjed na dijelu čest. zem. označene kao k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koji tužitelj prema priloženim ispravama tvrdi da je njegov posjed, te činjenicu da li je sudska zaštita od uznemiravanja odnosno oduzimanja posjeda tražena u roku od trideset dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a najkasnije u roku godine dana od nastajanja smetanja, odnosno tko je počinio čin smetanja, te odlučiti o prigovoru tuženika istaknutih u ovom postupku, napose o prigovoru dopuštene samopomoći.

5. Pri tome sud u pobijanom dijelu odluke utvrđuje kako je tuženik doista – kako se to u tužbi tvrdi - parkirao svoje vozilo, ostavio ga parkiranog na predmetnoj nekretnini što je tuženik priznao još u odgovoru na tužbu osporavajući da je i vršio radnje zakopavanja kanala kako je u tužbi opisano, naročito i da su navedene radnje bile upravo u vrijeme kako je tužitelj u tužbi naznačio. Sud utvrđuje kako tuženik navodi da je ostavio vozilo ispred svoje rampe, te da bijelo vozilo nije njegovo vozilo, pa sud nalazi da je isto proturječno, jer u početku nije prigovorio niti u jednom dijelu da vozilo nije priječilo tužitelja u smislu normalne komunikacije i iskorištavanja nekretnine obzirom a ostali provedeni dokazi ukazuju na ostavljanje vozila na mjestu gdje je ulaz u kamp u vlasništvu i posjedu tužitelja te konačno tuženik uopće da nije osporio tužitelju još po podnesenoj tužbi da ga ne bi priječio tužitelja u komunikaciji i iskorištavanju svoje nekretnine čime je u tom smislu i potvrdio navode i tvrdnje iz tužbe u pogledu parkiranja vozila. Osim toga temeljem uviđaja i provedenih dokaza sud utvrđuje da se automobil koji je bio parkiran i ostavljen na mjestu ulaska u kamp tužitelja kod rampe, više ne nalazi na terenu, te stoga u konkretnom slučaju nije bilo mjesta da se tužitelju pruži i sudska zaštita u posjedovnoj parnici u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se ukloni automobil, a sve to sukladno čl. 22. st. 1. ZV-a, pri čemu da prema čl. 441. ZPP-a, sud kod raspravljanja o tužbi zbog smetanja posjeda mora ograničiti postupak samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6. No, tuženik u žalbi pravilno ističe kako je doista još tijekom postupka priznao tek da je dana 09. studenog 2022. godine parkirao svoje osobno vozilo na predmetnoj nekretnini, ali tvrdi kako time nije priznao da bi baš tuženi ili neka treća osoba (za korist ili u interesu tuženog) taj automobil parkirala na mjestu gdje je ulaz u kamp u vlasništvu i posjedu tužitelja i da bi ga tuženik time onemogućio u normalnom pristupu toj nekretnini te onemogućio tužitelja u komunikaciji pri čemu tuženik tvrdi kako je tek potvrdio da je parkirao svoje osobno vozilo "Renault Espace", reg. oznake [registarska oznaka] ispred svoje rampe, ali ne i da bi parkirao osobno vozilo bijele boje ispred ulaza u kamp tužitelja, što da je potvrdila i svjedokinja UV tvrdeći da je upravo ona parkirala svoje auto marke ESPACE crne boje pored iskopanog dijela i nije time imala gdje sa vozilom, pa ga je doslovno tu parkirala i ostavila preko noći. Tuženik dakle tvrdi kako uopće nije priznao da je osobno vozilo u njegovom posjedu, ni da bi ga parkirao na mjestu gdje je ulaz u kamp niti to proizlazi iz bilo kojeg dokaza, pri čemu je tuženik sam uz odgovor na tužbu priložio fotografiju koja prikazuje osobno vozilo marke "Renault Espace", reg. oznake [registarska oznaka], parkirano uz rub iskopanog kanala, čime nije dokazano da bi tuženikovo vozilo bilo parkirano na mjestu gdje je ulaz u kamp tužitelja.

7. Konačno, tuženik tvrdi da podredno i za taj čin važi što i za ostale za koje je utvrđeno da obuhvaćaju skup radnji kojom je tuženi zaštitio posjed prava stvarne služnosti putem dopuštene samopomoći jer ako isto važi za zatrpavanje kanala, sve u smislu ispunjenja uvjeta iz čl. 27.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - u nastavku: ZV) onda to svakako važi i za čin parkiranja vozila. Konačno, tvrdi tuženik, tužitelj nije dokazao da bi bio u mirnom posjedu zemljišta na kojem je parkirano vozilo jer ukoliko je pravomoćno utvrđeno kako nije bio u posjedu zemljišta preko kojeg je iskopan kanal onda nipošto nije dokazano niti to da bi bio u zadnjem mirnom posjedu zemljišta na kojem je parkirano vozilo uz sam kanal.

8. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373.a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

9. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Grubišić