Poslovni broj: Usž-4099/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić , članica vijeća , te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja LMiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Milinković , odvjetnik u Zagrebu , Palmotićeva 70 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Koturaška 43/IV , OIB: 18683136487 , radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-434/2022-12 od 14. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-434/2022-12 od 14. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-410-20/20-01/944 , urbroj: 513-04-22-2 od 21. siječnja 2022.

2. Predmetnim osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Split , Ispostave Hvar , klasa: UP/I-410-20/2016-01/708 , urbroj: 513-07-17/08-2020-13 od 30. lipnja 2020. , kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 163.677,83 kn te je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 8.183,89 kn.

3. Tužitelj osporava naznačenu presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga te smatra kako je prvostupanjski sud postupao arbitrarno jer se u sudskom spisu ne nalaze usporedni podaci na koje se poziva u svom obrazloženju, a koji su bili temelj za utvrđenje prave tržišne cijene nekretnina. Tužitelj ističe da se sud u donesenoj presudi nije pozvao na konkretne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja ove upravne stvari jer se u presudi ne nalazi uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka zbog čega su u ovom slučaju povrijeđene odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik nedvojbeno nije utvrdio pravo stanje stvari na koje je ukazivao tužitelj tijekom postupka kao i prije podnošenja ove tužbe, pa tako nije utvrđen odnos ponude i potražnje na navedenom području i u vrijeme nastanka porezne obveze te se u spisu ne nalaze ugovori o kupoprodaji koji bi bili temelj za usporedbu tržišne vrijednosti nekretnine, a nije utvrđeno ni stanje nekretnina u vrijeme nastanka porezne obveze. Također , nisu utvrđena druga obilježja koja utječu na vrijednost nekretnine poput pravnih i stvarnih svojstava nekretnine kao kategorije zemljišta, namjene, površine, načina korištenja i uređenja površine prema prostorno planskoj dokumentaciji, komunalna opremljenost i slično. Također se sud nije očitovao na navod tužitelja da je tuženik bio dužan utvrditi poreznu obvezu razmjerno naslijeđenom suvlasničkom dijelu što isti nije učinio niti se potrudio navedeno utvrditi već je svoju odluku sveo na puko prepisivanje obrazloženja poreznog rješenja. Tužitelj se pozvao i na prigovor zastare koji je prvostupanjski sud otklonio kao neosnovan ali sud nije utvrdio da li se odredbe Općeg poreznog zakona iz 2016. odnose na apsolutnu zastaru koja je vrijedila u trenutku nastanka porezne obveze, a nije utvrđeno niti kada je osporeno porezno rješenje postalo izvršno te da li se prigovor zastare može primijeniti ukoliko porezno rješenje nije nikada postalo izvršno. Slijedom navedenog, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu poništi te predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika održao raspravu čime je dao mogućnost strankama da se očituje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ove upravne stvari te na temelju uvida u sudski spis kao i spis tuženika utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan odnosno da je osporeno rješenje u cijelosti zakonito.

8. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim poreznim rješenjem od 30. lipnja 2020. tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Jadranke Plenković od 10. veljače 2016., pravomoćno 3. ožujka 2016., a kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom nekretnina u ½ dijela kako je naznačeno tim rješenjem.

9. Člankom 9. stavak 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97. – 143/14. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 8. istog članka ovog Zakona propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz članka 9. stavka 7. Zakona utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

10. Člankom 14. stavkom 2. Zakona određeno je da ako se stječe nekretnina na temelju odluka suda ili drugog tijela porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.

11. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost naslijeđenih i opisanih nekretnina koristeći se usporednim podacima o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, o čemu je sastavljen Zapisnik o utvrđivanju osnovice poreza na promet nekretnina od 7. svibnja 2020. Suprotno navodima tužitelja, nekretnine koje su korištene kao usporedni podatak opisane su po svojim karakteristikama u smislu da se radi o poljoprivrednom zemljištu približno istih karakteristika kao i naslijeđena zemljišta tužitelja, korišteni su i usporedni podaci za stjecanje zemljišta unutar granica građevinskog područja te stambenog objekta male površine.

12. Nadalje, suprotno prigovoru tužitelja pravilno prvostupanjski sud navodi da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze pozivajući se na odredbu članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – 42/20.) . Naime, porezna obveza temeljem je odredbe članka 14. stavka 2. Zakona nastala u trenutku pravomoćnosti predmetnog rješenja o nasljeđivanju, odnosno 3. ožujka 2016. , pa je zastara u ovoj upravnoj stvari počela tek 1. siječnja 2017. Kako je osporeno rješenje tuženika doneseno 21. siječnja 2022. proizlazi da nije nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđene porezne obveze jer do donošenja osporavanog rješenja nije protekao propisani zastarni rok od 6 godina iz odredbe članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona .

13. Prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a nisu učinjene niti povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se ova presuda pobija.

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu , 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković