Poslovni broj: Usž-1236/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CČP iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Zvjedana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3746/2023-6 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice CČP iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3746/2023-6 od 14. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3746/2023-6 od 14. siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/147, urbroj: 513-04-23-2 od 3. srpnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjski sud ne razlučuje pojam relativne od apsolutne zastare, te kada koja vrsta zastare nastupa i koji su učinci nakon proteka određenog roka, odnosno kada i pod kojim uvjetima se tijek zastare prekida. Upravo je iz obrazloženja pobijane odluke razvidno da je nakon donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, dana 23. studenoga 2020., poslovni broj: Us I-310/2020 predmet vraćen na ponovno odlučivanje poreznim tijelima, tijekom kojeg razdoblja (za vrijeme odlučivanja po žalbi na odluku prvostupanjskog tijela) je nastupila apsolutna zastara utvrđenja porezne obveze, te je porezno tijelo i to drugostupanjsko tijelo svojom odlukom od 3. srpnja 2023. jedino trebalo donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak utvrđenja porezne obveze, te kad već navedeno nije učinio tuženik, tada je takvu odluku bio dužan donijeti prvostupanjski sud. Nadalje, ističe da je i u ponovljenom postupku, unatoč izričitoj uputi Upravnog suda u Zagrebu prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje koje prihvaća i tuženik te ponovno osnovicu poreza na promet nekretnina neopravdano visoko (iako niže od ranije određene, ali opet nerealno visoko) utvrđuje i to na njezinu štetu, s obzirom na to da nisu utvrđene sve potrebne činjenice nužne za donošenje zakonitog rješenja. Prilikom utvrđenja osnovice porezne osnovice korišteni su podaci na temelju usporedbe s podacima o kupoprodaji stana u [adresa], ali iz razdoblja 2014. i 2016. godine, dok je ona predmetnu nekretninu stekla nasljedstvom i to časom smrti ostaviteljice, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo bilo dužno pribaviti usporedne podatke iz vremena stjecanja, odnosno iz vremena 2012. godine. Ističe da je u nekoliko navrata u žalbama i tužbama isticala da prvostupanjsko tijelo prilikom izračuna osnovice za razred poreza nije uzelo u obzir da je predmet oporezivanja stan koji se nalazi u zapuštenom stanju (više godina zapečaćen – isključene struje i s velikim dugovima za režijske troškove, procurivanje po stropovima i sl.), a što u tijeku postupka nije utvrđeno, te nisu traženi podaci o stanju predmetnog stana u času smrti ostaviteljice. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud poništi rješenje tuženika i kao prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno, da ovaj Sud žalbu usvoji, usvoji tužbeni zahtjev i obustavi postupak utvrđenja porezne obveze, uz obvezu tuženika da joj naknadi troškove kako prvostupanjskog tako i troškove drugostupanjskog postupka.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. ZUS-a), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a uz valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 41 O-5062/16-80 od 5. rujna 2016., a koje rješenje je postalo pravomoćno 11. studenoga 2016., naslijedila nekretnine iza pok. SČP, i to odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuće u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica], površine 262 m[2] odnosno 72,8 čhv., na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to trosobnog stana s nusprostorijama na prvom katu upisanog u poduložak I., a kojeg stana je ostaviteljica vlasnica u cijelosti.
8. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje tijela prvog stupnja doneseno u ponovnom postupku te da je tijelo prvog stupnja procijenilo predmetnu nekretninu i sastavilo zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti od 16. lipnja 2021. iz kojeg proizlazi kako je predmet procjene stan u [adresa], površine 86,00m[2] , a tržišna vrijednost predmetnog stana utvrđena je na temelju usporednih podataka, stanova na približno istoj lokaciji, godine stjecanja 2014. i 2016. koji su navedeni u zapisniku te je kao usporedna vrijednost uzeta vrijednost u iznosu od 10.288,35 kn/m[2] , koja nekretnina od tri usporedne nekretnine ima najmanju tržišnu vrijednost, a koja je bila predmetom otuđenja porezne obveznice od 23. listopada 2014. Tužiteljica je pozvana očitovati se o utvrđenoj tržišnoj vrijednosti nekretnine uz napomenu da ukoliko se ne slaže sa zapisnikom o tržišnoj vrijednosti nekretnine, dostavi elaborat o procjeni tržišne vrijednosti kojim bi se dokazala tržišna vrijednost. Tužiteljica je uredno primila poziv i zapisnik, i na isti se očitovala podneskom od 2. srpnja 2021. da i nadalje osporava usporedne podatke te datum stjecanja nekretnine. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužiteljici dana mogućnost da se očituje, a u skladu s odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16.) međutim tužiteljica tijekom upravnog postupka nije osporila utvrđenja tuženika, a niti je predočila dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da joj je trebalo utvrditi manju tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, pa samim time i manju poreznu obvezu. Nadalje, treba istaknuti da je sukladno odredbi članka 16. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16.) propisano da u slučaju stjecanja nekretnine na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke, a u ovom slučaju to je 11. studenog 2016. pa su prema tom trenutku pravilno uzeti usporedni podaci o tržišnoj vrijednosti nekretnine.
9. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tužiteljice pri tome se pozivajući na odredbe članka 108. stavka 1., 2. i 6. Općeg poreznog zakona, a imajući na umu da je u konkretnom slučaju zastara počela teći 1. siječnja 2017. i da bi ista nastupila 1. siječnja 2023. istekom roka od 6 godina, međutim u konkretnom slučaju vođen je sudski spor pred Upravnim sudom u Zagrebu radi osporavanja rješenja tuženika od 29. studenoga 2019. u ovom predmetu, a za vrijeme kojeg zastara nije tekla, pa nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
10. S obzirom da prigovori tužiteljice u žalbi nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost pobijane presude, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
11. Odluka o troškovima upravnog spora i o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
