REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj Povrv-83/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari ovrhovoditelja – sada tužitelja KOMUNALNO d.o.o., OIB: 22432106133, Vrgorac, Težačka 8, protiv ovršenika – sada tuženika SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Purlija odvjetnik u OD Krpan i Partneri d.o.o. Zagreb, radi naplate novčane tražbine na temelju vjerodostojne isprave, dana 17. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča, poslovni broj Ovrv-1840/2024 od 24. rujna 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 449,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 276,54 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Tomislav Žderić iz Ploča je donio rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv-1840/2024 od 24. rujna 2024., kojim je naložio tuženiku (ranije ovršeniku), isplatu iznosa od ukupno 449,48 EUR-a, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci. Također je naložio i plaćanje troška sa pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je podnio prigovor u kojem osporava osnovanost i visinu potraživanja. Ističe kako ovrhovoditelj nema potraživanje prema ovršeniku, budući da ovršenik ne prebiva i ne koristi nekretninu na navedenoj adresi (niti to čini bilo tko treći), pa se time niti ne vrši potrošnja vode te kako je ovrhovoditelj nepravilno izvršio obračun dugovanja ovršenika protivno Zakonu o vodama, Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o obveznim odnosima, Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga ovrhovoditelja od 25.03.2019. godine, te drugim zakonskim i podzakonskim propisima.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem od 06. prosinca 2024. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1840/2024 od 24. rujna 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle pred ovim sudom kao nadležnim.

4. Tužitelj (ovrhovoditelj) se podnesku od 13.12.2024. očitovao na prigovor ovršenika u kojem navodi da osporava navode ovršenika koje je iznio u prigovoru od 22.11.2024. te da ovršenik iznosi paušalne tvrdnje zbog kojih smatra da ovrhovoditelj nema potraživanje prema njemu, a istima ne prilaže vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. Smatra da je ovršenik u svom prigovoru trebao obrazložiti svoje navode na kojima temelji svoj prigovor. Nadalje navodi da budući da ovršenik nije dostavljao stanje potrošnje koje je bilo očitano na nadvodomjerilu koje se nalazi u njegovom stanu, a niti je stanje tog nadvodomjerila dostavljao predstavnik stanara za ulaz u zgradu u kojoj živi ovršenik, ovrhovoditelj je primjenom članka 32. Općih i tehničkih uvjeta potrošnju vode za ovršenika obračunavao na temelju procjene. Nadvodomjerila u svakom pojedinom stanu služe za pravičnu raspodjelu potrošnje vode za svakog od korisnika koji žive u pojedinoj višestambenoj zgradi, a koju očita glavno vodomjerilo, koje je jedino mjerodavno za ovrhovoditelja. U slučaju da netko od korisnika koji žive u višestambenoj zgradi ne dostavlja očitanja svog nadvodomjerila, njemu se potrošnja obračunava na način da se od potrošnje vode za pojedini mjesec koju je očitalo glavno vodomjerilo odbije potrošnja u svim stanovima koji imaju ugrađeno nadvodomjerilo i koju potrošnju su dojavili sami korisnici ili njihovi predstavnici stanara, te se razlika dijeli po stanovima koji nemaju svoje nadvodomjerilo ili nisu dostavili stanje potrošnje vode za svoj stan. Ukoliko je ovršenik smatrao da mu se obračun potrošnje vode fakturira na nepravedan način, mogao je u zakonskom roku na reklamaciju bilo kojeg od ispostavljenih računa doći u prostorije ovrhovoditelja, te bi se dogovorilo na koji način će su se fakturirati usluga isporuke vode na zadovoljstvo obiju strana, bez potrebe za sudskim sporovima te je dostavio prijepise računa na kojima temelji svoja potraživanja.

5. Tuženik je dana 03.10.2025. dostavio podnesak kojim se očituje na podnesak tužitelja od 13.12.2024., a u kojem navodi da u cijelosti osporava sve navode tužitelja iz predmetnog podneska, protivi se svim dokaznim prijedlozima i ističe kako je sam tužitelj u predmetnom podnesku od 13.12.2024. godine jasno razjasnio protuzakonit način obračuna cijene za vodne usluge koje pruža. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da isti nije korisnik vodne usluge u smislu Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019). Tuženik nije niti vlasnik niti posjednik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju, a o čemu je obavijestio tužitelja. Tuženik također osporava količinu utrošene vode iskazane u dostavljenim računima. Tuženik naime ističe kako u predmetnom stanu još od lipnja 2023. godine nitko ne živi niti ga koristi, te se voda na tom mjernom mjestu uopće niti ne troši. Unatoč tome, tužitelj uporno protuzakonito obračunava potrošnju vode na obračunskom mjernom mjestu. Prije svega, tuženik ističe da Opći i tehnički uvjeti tužitelja od 25.03.2019. godine nigdje ne propisuju da se razlika stanja glavnog vodomjerila i „nadvodomjerila“ ima obračunati onome tko ne dostavi stanje potrošnje. Naprotiv, isti u čl. 32. propisuju da u slučaju da određeni korisnik ne dostavi stanje potrošnje na vodomjeru da je tada isporučitelj ovlašten procijeniti potrošnju na temelju stvarnog očitanja potrošnje kroz period od najmanje tri mjeseca. Osim toga, Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja od 26.03.2019. godine uopće nije propisan način obračuna koji primjenjuje tužitelj u ovom postupku. Naprotiv, u čl. Odluke o cijeni vodnih usluga IV. propisano je: „Korisnicima vodnih usluga javne vodoopskrbe cijena vodne usluge javne vodoopskrbe obračunava se prema isporučenoj količini vode očitanoj na glavnom vodomjeru mjesečno.“ Nadalje, navodi kako je Zakonom o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019) u čl. 43. st. 1. propisano kako: „Visinu cijene vodnih usluga (u daljnjem tekstu: tarifa vodne usluge) odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Odluka o cijeni vodnih usluga donosi se za razdoblje važenja poslovnog plana isporučitelja vodnih usluga.“ „U st. 3. je propisano kako: Odluka o cijeni vodnih usluga sadržava: područje pružanja vodne usluge, vrstu vodne usluge, tarifu vodne usluge, način obračuna i plaćanja cijene vodne usluge i odredbu koja se javna davanja obračunavaju i naplaćuju uz cijenu vodne usluge. Odluka o cijeni vodnih usluga sadržava i cijenu vodne usluge pražnjenja otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje neovisno o tome pruža li ih javni isporučitelj vodne usluge neposredno ili ih pruža koncesionar.“ Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja od 26.03.2019. godine kao podzakonskim aktom nigdje nije propisan način obračuna koji opisuje tužitelj u svom podnesku od 13.12.2024. godine. Općim i tehničkim uvjetima tužitelja od 25.03.2019. godine (op.a. koji moraju biti usklađeni s Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja od 26.03.2019. inače bi bili ništetni) nigdje nije propisan način obračuna koji opisuje tužitelj u svom podnesku od 13.12.2024. godine. Neovisno o tome što tužitelj obračunava tuženiku potrošnju vode temeljem nepostojeće pravne osnove i na takav način ispostavlja ovdje utužene račune, tuženik ovdje ističe kako tužitelj ne može obračunati tuženiku potrošnju vode koju tuženik uistinu nije potrošio niti je tužitelj to ičim dokazao. Takvo postupanje tužitelja protivno je Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima te ustaljenoj sudskoj praksi u ovakvim predmetima. Prema tome, ističe se kako tužitelj ovdje nije dokazao da je tuženik potrošio količinu vode obračunatu u utuženim računima, stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP- a tužitelj nije dokazao odlučne činjenice u ovom postupku i platni nalog u ovom postupku je potrebno u cijelosti ukinuti. Isto tako, ovakav tužiteljev način obračuna sve i kada bi bio nečim propisan (a nije) bio bi protivan Zakonu o zaštiti potrošača, te bi predstavljao zavaravajuću poslovnu praksu, te bi bio protivan Zakonu o obveznim odnosima i tamo propisanim načelima savjesnosti i poštenja i načelu jednake vrijednosti davanja budući da se tuženiku obračunava nešto što uopće nije potrošio. Naposlijetku, tuženik ističe da je dana 09.12.2024. godine pokušao s tužiteljem stupiti u kontakt radi rješavanja ovog spora mirnim putem, s prijedlogom da tužitelj izvrši tuženiku korektan obračun stvarno utrošene količine vode u utuženom razdoblju (radilo bi se o nekakvom fiksnom minimalnom iznosu, budući da potrošnje nije ni bilo), kojeg je tuženik potom spreman platiti, a što je tužitelj do današnjeg dana ignorirao te kako istodobno, tužitelj nakon tri dana u svom podnesku od 13.12.2024. godine obavještava sud kako je otvoren za dogovor s tuženikom.

6. Među strankama je sporna visina i osnovanost potraživanja.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo dokaze koji uvidom u sve priložene isprave, a drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja je vidljivo da tužitelj tereti tuženika za dug od 449,48 EUR-a.

10. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP-a) budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a.

11. Prema članku 219. stavku 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, dok prema članku 221.a ZPP-a sud, ako ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, odlučuje o njoj prema pravilima o teretu dokazivanja.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na izvatku iz poslovnih knjiga (uz račune) te navodima o procjeni potrošnje zbog nedostave očitanja. Međutim, tuženik je potraživanje osporio kako po osnovi tako i po visini, ističući da nije korisnik vodne usluge, da se nekretnina ne koristi te da potrošnja vode uopće nije ostvarena.

13. Prema Zakonu o vodnim uslugama, (Narodne novine br. 66/2019). korisnik vodne usluge je vlasnik, odnosno posjednik nekretnine u koju se voda isporučuje. Tuženik izričito tvrdi da nije niti vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, a tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno, niti dokaz o postojanju ugovornog odnosa između stranaka.

14. Nadalje, tužitelj nije dostavio dokaz o stvarnoj isporuci vode tuženiku u utuženom razdoblju, niti službena očitanja vodomjera, niti podatke o početnom i završnom stanju vodomjera, niti dokaz o metodologiji procjene potrošnje u skladu s vlastitim općim aktima.

15. Iz spisa proizlazi i da se u ranijoj dokumentaciji pojavljuje vodomjer drugog serijskog broja, dok se kasnije poziva na fotografiju vodomjera iz 2025. godine, bez dokaza kada je izvršena zamjena vodomjera i s kojim početnim stanjem, zbog čega sud ne može dovesti u vezu to stanje s utuženim razdobljem.

16. Sam izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja jednostranu ispravu tužitelja (pa i uz priložene račune), pored osporavanje tuženika, (čiji opširni podnesak je citiran u obrazloženju ove odluke) ne može biti dostatan dokaz da je usluga stvarno pružena niti da je pružena u količini koja se naplaćuje.

17. Stoga sud nalazi da tužitelj nije dokazao: da je tuženik korisnik vodne usluge, da je u utuženom razdoblju došlo do isporuke vode, da je voda isporučena u količini navedenoj u računima, niti da je način obračuna utemeljen na važećim propisima.

18. Slijedom navedenog, primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog je trebalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25), budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, priznat mu je trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi i sastava podneska, od po 100 eura, uvećano za PDV 25% i sudske pristojbe - 26,54 eura, sveukupno 276,54 eura.

20. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Metković, 17. studenoga 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

DNA:

1. Komunalno d.o.o., Težačka 8, Vrgorac

2. Marko Purlija, odvjetnik u OD Krpan & partneri d.o.o., Boškovićeva 16, Zagreb