Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-311/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Lalić zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PO, zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 110/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenika POF podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. K- 1096/2020-22 od 3. svibnja 2022., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 480. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), žalba oštećenika POF odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci oslobodio je od optužbe okrivljenika PO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08.
1.1. Sukladno odredbi članka 149. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je oslobođen od plaćanja troškova postupka koji padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalbu je podnio i oštećenik POF iz svih žalbenih razloga predviđenih ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te okrivljenika proglasi krivim po zakonu, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana dok žalba oštećenika POF nije dopuštena.
6. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik upire da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju pojedinih iskaza, te dokaza i sadržaja iskaza pojedinih svjedoka čime da bi bila počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Ovaj žalbeni razlog je neosnovan obzirom iz sadržaja žalbe državnog odvjetnika proizlazi da se državni odvjetnik nominalno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te nisu osnovani navodi da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju pojedinih iskaza, te dokaza i sadržaja iskaza pojedinih svjedoka. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi naveo sve razloge o odlučnim činjenicama, ti su razlozi jasni, potpuni i neproturječni te ujedno dostatni i valjani te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj da bi bila počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju se žalbom upire.
7. Nisu osnovani navodi žalitelja da je činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda pogrešno utvrđeno, a što iz žalbe državnog odvjetnika sadržajno proizlazi, jer je sud prvog stupnja donio presudu na temelju potpuno i pravilno utvrđenih činjenica odlučnih za ocjenu postojanja, odnosno u ovom konkretnom slučaju, izostanka kaznene odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Tako pravilno sud prvog stupnja analizira iskaze saslušanih svjedoka POF, JOF, JO, DO, UO i TO dovodeći ih u međusobnu relaciju, kao i sa izvedenim materijalnim dokazima i obranom okrivljenika. Ocjenjujući svaki izvedeni dokaz zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da nije dokazano da bi okrivljenik počinio optuženo kazneno djelo. Pravilno tako prvostupanjski sud utvrđuje, a imajući u vidu situaciju neriješenih imovinskopravnih odnosa između okrivljenika i oštećenika unatrag niz godina, da je kritične zgode došlo do verbalnog sukoba između okrivljenika i oštećenika vezano uz zajedničku među što proizlazi iz iskaza oštećenika te iskaza svih saslušanih svjedoka. Ispravno nadalje utvrđuje prvostupanjski sud da osim oštećenika i svjedoka JOF, brata oštećenika i kao takvog osobno zainteresiranog za ishod ovog postupka u korist brata, niti jedan drugi od saslušana četiri svjedoka ne tereti okrivljenika. Svjedokinje DO i UO, premda također osobno zainteresirane da se postupak okonča u korist okrivljenika, o odlučnim su činjenicama iskazivale istovjetno, a takvi njihovi iskazi su u odlučnom istovjetni i iskazima nepristranih svjedoka VO i svjedoka TO. Tako svjedok VO, suprotno iskazu oštećenika POF i njegovog brata JOF navodi da je okrivljenik uperio prste prema svojoj glavi, a ne prema glavi oštećenika, dok da se izgovorenih riječi u međusobnoj prepirci okrivljenika i oštećenika ne sjeća. Suprotno iskazu svjedoka JOF svjedok VO je iskazao i da kritične zgode nije bilo policijskih službenika. Ispravno zaključuje prvostupanjski sud i da činjenica da nitko nije vidio da bi DO i UO vidjele i čule što se događalo inkriminirane zgode ne znači da to one doista nisu čule i vidjele, a to obzirom na udaljenost i mjesto od kojeg su obje svjedokinje događaj vidjele i mogle vidjeti pa tako svjedokinja UO navodi da je velika krošnja stabla limuna nju zaklanjala, ali da je ona sve kroz nju mogla vidjeti, dok nepristrani svjedok VO na upit je li vidio svjedoke UO i DO navodi da su pored ograde stabla pa da nije mogao vidjeti je li tko na balkonu. Također, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se kuća okrivljenika na kojoj se nalaze mjesta gdje su se navedeni svjedoci nalazili nalazi na udaljenosti od mjesta inkriminiranog događaja sa koje je objektivno moguće čuti i vidjeti što se događa (cca do 10 metara udaljenosti), što sve ukazuje na ispravno zaključivanje prvostupanjskog suda o tome da je iskaze svjedokinja DO i UO valjalo cijeniti upravo u tom kontekstu, a kako su isti u bitnome i suglasni, to ih je sud prvog stupnja pravilno cijenio istinitim.
7.1. Na temelju prednje navedenog, pravilno nalazi prvostupanjski sud da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu POF. Optuženik poriče učin kaznenog djela i navodi kako sa oštećenikom ima sudski spor vezano za među te da je i sam u više navrata mijenjao svoje mišljenje oko toga gdje se međa treba nalaziti, a koja obrana okrivljenika nije tijekom postupka obeskrijepljena, odnosno učin terećenog kaznenog djela nije izvan svake sumnje dokazan pa je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika PO oslobodio od optužbe. Time je i kazneni zakon pravilno primijenjen jer sud nije našao dokazanim postojanje jednog od obilježja kaznenog djela, a time i samog tog kaznenog djela.
8. U odnosu na žalbu oštećenika, ističe se da je odredbom članka 464. stavak 4. ZKP/08 propisano da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu. Stoga je žalba oštećenika sukladno odredbi članka 480. stavak 1. ZKP/08 odbačena kao nedopuštena. Naime, sadržajno iz žalbe oštećenika POF ne proizlazi da se isti žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a niti o troškovima postupka, već isti žalbom upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. ove presude.
9. Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu državnog odvjetnika je valjalo kao neosnovanu odbiti.
U Rijeci 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
