Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2224/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Bikić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv protustranke BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj R1-120/21-26 od 3. ožujka 2023., dana 17. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj R1-120/21-26 od 3. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u selu ukupne površine 719 m2 upisano kao suvlasništvo predlagateljice u 5/12 dijela i protustranke u 7/12 dijela razvrgava civilnom diobom – sudskom javnom prodajom i razdiobom kupovnine prema suvlasničkim omjerima stranaka.
2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom protustranka ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu protustranke, i ukine pobijano rješenje, i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a podredno, da preinači pobijano rješenje, i odbije prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.
3. Žalba je neosnovana.
4. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je da se radi o kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 719 m2, a na kojoj nekretnini je predlagateljica upisana kao suvlasnica u 5/12 dijela, a protustranka u 7/12 dijela.
5. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 13. listopada 2022. utvrđeno je kako fizička dioba predmetne nekretnine nije moguća s obzirom na to da ista nema uvjete za dvije odvojene samostalne stambene cjeline, a s obzirom na to da prema zatečenom stanju izgrađenosti predmetna nekretnina predstavlja obiteljsku kuću s jednom stambenom cjelinom. Ulaz je s ulične strane u hodnik koji povezuje više prostorija prizemlja. Podrum u naravi predstavlja jednu prostoriju koja služi kao garaža, kotlovnica, spremište.
5.1. Prema mišljenju vještaka ukupna tržišna vrijednost predmetne kč. br. [katastarska čestica] iznosi 49.297,47 eur ili 370.716,95 kn, time da tržišna vrijednost suvlasničkog dijela 5/12 predlagateljice iznosi 20.540,61 eura /154.465,40 kn dok vrijednost suvlasničkog dijela protustranke od 7/12 iznosi 28.756,86 eur / 216.251,56 kn.
6. Na nalaz vještaka punomoćnik predlagateljice nije imao primjedbe, dok je punomoćnik protustranke prigovorio nalazu vještaka u smislu previsoko utvrđene tržišne vrijednosti nekretnine te korištenja troškovne metode za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnine.
7. U obrazloženju svoga nalaza vještak je otklonio primjedbe protustranke navodeći da je tržišnu vrijednost nekretnine utvrdio koristeći općepoznate pokazatelje tržišta i troškovnu metodu koja je uobičajena i jedna od propisanih metoda po Zakonu o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina, vještak je istaknuo da, i u slučaju da je koristio poredbenu metodu, rezultat vještačenja bi bio isti tj. vrijednost nekretnine bi bila utvrđena u istom iznosu s obzirom na to da se radi o metodama koje su uobičajene i propisane Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina.
7.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Slavka Živkovića kao stručan i objektivan, a iz istog proizlazi da sadašnja tržišna vrijednost predmetne nekretnine stranaka iznosi ukupno 49.297,47 eur ili 370.716,95 kn.
8. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da fizička dioba predmetne nekretnine nije moguća te da među strankama ne postoji sporazum o diobi isplatom, to je stoga na temelju odredbe članka 50. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009. – dalje; ZV), civilna dioba jedina moguća i dopuštena, slijedom čega je sud prvog stupnja donio pobijano rješenje.
9. Prema odredbi članka 47. stavka 1. ZV, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, to mu pravo ne zastarijeva. Suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvarnih prava glede kojega se suvlasništvo razvrgava (čl. 48. st. 1. ZV), time da svoje pravo na razvrgnuće suvlasnik može ostvarivati u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili jednostrano putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno (članak 48. stavak 2. ZV).
10. Nadalje, odredbom članka 50. stavka 1. ZV, propisan je način sudskog razvrgnuća suvlasničke zajednice, pa je sud u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Nadalje, ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. odredbe čl. 50. ZV, sud će prema st. 2. te zakonske odredbe djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, s time da prigodom geometrijske diobe nekretnina, prema st. 3. iste odredbe, sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se odvaja. Konačno, ako dioba iz st. 2. nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
11. U konkretnom slučaju predlagateljica je podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina civilnom diobom odnosno sudskom javnom prodajom s obzirom na to da fizička dioba nekretnina nije svrsishodna, a niti moguća.
12. Budući da je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća s obzirom na to da ista nema uvjete za dvije odvojene samostalne stambene cjeline, a s obzirom na to da prema zatečenom stanju izgrađenosti predmetna nekretnina predstavlja obiteljsku kuću s jednom stambenom cjelinom, da je ulaz s ulične strane u hodnik koji povezuje više prostorija prizemlja, a da podrum u naravi predstavlja jednu prostoriju koja služi kao garaža, kotlovnica, spremište, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 50. stavka 4. ZV, kada je odlučio o razvrgnuću suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom, a ne isplatom kako to pogrešno navodi žaliteljica u žalbi. Pored navedenog, na žalbene navode valja reći kako protustranka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je utvrđeno kako geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, pa su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.
13. Što se tiče žalbenih navoda u pogledu određivanja vrijednosti nekretnine, sud prvog stupnja pravilno je vrijednost nekretnine utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je odgovorio na prigovor protustranke navodeći kako je tržišnu vrijednost nekretnine utvrdio koristeći općepoznate pokazatelje tržišta i troškovnu metodu koja je uobičajena i jedna od propisanih metoda po Zakonu o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina, te da i u slučaju da je koristio poredbenu metodu rezultat vještačenja bi bio isti tj. vrijednost nekretnine bi bila utvrđena u istom iznosu s obzirom na to da se radi o metodama koje su uobičajene i propisane Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina. Stoga žalbeni navodi protustranke niti u tom dijelu nisu osnovani.
14. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022.), u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., „Narodne novine“, br 73/1991.- dalje: ZSIP, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine), valjalo odbiti žalbu protustranke, kao neosnovanu, i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Sutkinja
Vesna Žulj
