Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4056/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NV iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, Tolstojeva 37, protiv tuženika: UniCredit Leasing Croatia d.o.o., OIB: 18736141210, Zagreb, Heinzelova 33, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3725/2024-11 od 24. listopada 2025., dana 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba NV iz [adresa] i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3725/2024-11 od 24. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice od 3. listopada 2025. izjavljen protiv rješenja o pristojbi od 16. rujna 2022. poslovnog broja P- 3725/2024-9 te je pobijano rješenje potvrđeno.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe žaliteljica budući prvostupanjsko rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da je proturječno samo sebi budući da prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica sukladno Zakonu o sudskim pristojbama kao potrošač u kolektivnoj parnici oslobođena od obveze plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku, a s druge strane joj nalaže da plati sudsku pristojbu na presudu.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prigovor tužiteljice od 3. listopada 2025. izjavljen protiv rješenja o pristojbi na presudu od 23. srpnja 2025. te je pobijano rješenje potvrdio jer da iako je sukladno odredbama ZSP-a oslobođena od obveze plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku, presudom istog suda pod poslovnim brojem P-3725/2024-4 od 10. travnja 2025., tužiteljici je u sklopu troškova postupka priznat i trošak sudske pristojbe prvostupanjske presude u iznosu od 68,89 eura, a koji iznos će tužiteljica i naplatiti od tuženika, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

6. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tužiteljica potrošač iz kolektivnog spora, koji mora platiti sudsku pristojbu jer da joj je trošak sudske pristojbe priznat kao potreban trošak, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odlučiti na isti način.

7. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 37/2023 - dalje: ZSP), propisano je da su od plaćanja pristojbe oslobođeni i potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

8. Međutim, iz uvida u prvostupanjsku presudu od 10. travnja 2025. proizlazi da prvostupanjski sud kao temelj donošenja svoje presude uopće nije uzeo presudu donesenu u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12, a imajući u vidu da je tuženik UniCredit Leasing Croatia d.o.o., već je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva raspravio kroz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno relevantne činjenice.

9. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20 ZSP jer se tužiteljičin zahtjev ne temelji na pravomoćnoj sudskoj presudi za zaštitu kolektivnih interesa tako da je pobijanim rješenjem pravilno odbijen prigovor tužiteljice na rješenje prvostupanjskog suda kojim je pozvana na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,89 €.

10. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić