Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-511/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-37/2021-31 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-37/2021-31 od 10. lipnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici EJČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.069,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to tekućom:

-na iznos od 6,16 eura od 1. ožujka 2008. do isplate,

-na iznos od 11,47 eura od 1. travnja 2008. do isplate,

-na iznos od 3,68 eura od 1. svibnja 2008. do isplate,

-na iznos od 2,55 eura od 1. lipnja 2008. do isplate,

-na iznos od 12,41 eura od 1. srpnja 2008. do isplate,

-na iznos od 0,80 eura od 1. rujna 2008. do isplate,

-na iznos od 3,57 eura od 1. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 26,35 eura od 1. studenog 2008. do isplate,

-na iznos od 13,40 eura od 1. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 28,33 eura od 1. siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 31,49 eura od 1. veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 33,22 eura od 1. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 29,18 eura od 1. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 28,51 eura od 1. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 24,66 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 19,76 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 21,45 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 24,10 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 22,21 eura od 1. listopada 2009. do isplate,

-na iznos od 21,33 eura od 1. studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 24,72 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 28,51 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 30,96 eura od 1. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 31,14 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 38,54 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 36,33 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 39,42 eura od 1. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 58,38 eura od 1. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 50,80 eura od 1. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 69,47 eura od 1. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 61,30 eura od 1. listopada 2010. do isplate,

-na iznos od 53,35 eura od 1. studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 74,43 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 85,92 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 77,05 eura od 1. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 78,22 eura od 1. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 73,55 eura od 1. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 74,84 eura od 1. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 95,43 eura od 1. lipnja 2011. do isplate,

-na iznos od 98,37 eura od 1. srpnja 2011. do isplate,

-na iznos od 130,87 eura od 1. kolovoza 2011. do isplate,

-na iznos od 114,87 eura od 1. rujna 2011. do isplate,

-na iznos od 100,02 eura od 1. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 1.177,88 eura od 3. listopada 2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici EJČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.061,63 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. od 10. lipnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarske franke (CHF), zajedno sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su 15. rujna 2007. sklopile Ugovor temeljem kojeg je kreditor Slavonska banka d.d. Osijek (prednik tuženika) odobrio tužiteljici kao korisnici kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH uz obvezu vraćanja s pripadajućim kamatama i rokom otplate od 5 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH na dan plaćanja. Kredit je podignut za adaptaciju kuće u kojoj tužiteljica živi.

7. Sporna je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično tome tužiteljičino pravo na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine.

8. Ispitujući presudu u granicama žalbenih razloga i u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalba sadržajno ukazuje niti da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila u svojstvu potrošača pa imajući u vidu da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/12 utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te drugim aktima banke kao i valutna klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik, odnosno njegov prednik, sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovarale na način da su tužitelju pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi mogao procijeniti da li ugovor odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, pozivom na članak 502.c ZPP-a, članke 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – u daljnjem tekstu: ZZP/07) te članke 81, 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene odnosno ništetne.

10. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi ugovora, prvostupanjski sud pozivom na članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) zauzima stav da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica, otplaćujući kredit, bila dužna platiti tuženiku 3.069,00 EUR manje da se kamata nije mijenjala u odnosu na početnu odnosno da je tečaj CHF bio sve vrijeme isti kao na dan sklapanja predmetnog ugovora, a sve u skladu vještačenjem na temelju kojeg je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev, pa prvostupanjski sud stoga pobijanom presudom nalaže tuženiku isplatiti taj iznos tužiteljici sa zateznim kamatama pozivom na članak 1115. ZOO-a na svaki pojedini mjesečni iznos od izvršene uplate do isplate.

12. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, a s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na utvrđenu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli pravomoćna 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe 2. veljače 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok pa je prigovor zastare neosnovan.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: OT), trošak vještačenja i plaćenih sudskih pristojbi za tužbu i presudu.

14. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o pripadajućem iznosu na ime restitucijskog zahtjeva, odlučujući kroz prethodno pitanje o ništetnosti ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke - tuženika te ugovorenoj valutnoj klauzuli.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza cijeneći sadržaj spornih odredbi Ugovora te na temelju sadržaja tužiteljičinog iskaza utvrdio da kreditor nije tužiteljicu kao korisnicu kredita informirao o svim bitnim parametrima vezano za ugovorenu valutnu klauzulu, cijeneći sadržaj odredbi ZZP/03 i ZZP/07 o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz ZOO-a, uvažavajući ujedno prema članku 502.c ZPP-a obvezujući učinak presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. provedenih radi zaštite kolektivnih interesa potrošača 16. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, odnosno njegovog prednika, zbog čega je sud u ovom postupku vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u relevantnom razdoblju, kao što je predmetni ugovor, s tim da tuženik nije dokazao da su tužiteljici kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama (naravi, rizicima i posljedicama promjenjive kamatne stope i valutne klauzule) prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njezine novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristala sklopiti taj ugovor, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza saslušanjem tužiteljice, uvidom u priloženu dokumentaciju te saslušanjem tuženikove zaposlenice EJ pravilno zaključio da tuženik nije u smislu članka 96. stavka 4. ZZP/07 dokazao da se o spornim ugovornim odredbama u unaprijed sastavljenom standardnom Ugovoru pojedinačno pregovaralo. Iz tužiteljičinog iskaza prvostupanjski sud tako utvrđuje da se ista obratila tuženiku radi odobrenja stambenog kredita u svrhu adaptacije kuće, a kredit da je otplaćen. Prilikom sklapanja Ugovora da tužiteljici nisu dana nikakva dodatna objašnjenja ni o stabilnosti tečaja CHF ni o visini kamatne stope, a anuitet kredita je stalno rastao. Osnovano prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan tužiteljičin iskaz u kojem navodi da joj druge opcije osim kredita u CHF nisu date, kao niti dodatne bilo kakve obavijesti već da joj je dat na potpis Ugovor koji je bio prethodno sačinjen i predan radi ovjere kod javnog bilježnika. S druge strane, protivno žalbenim navodima, iskaz tuženikove djelatnice EJ ne dokazuje suprotno, da je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog Ugovora bila od strane tuženika informirana o tome što znači kad je kredit ugovoren s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Ovo iz razloga što je ova svjedokinja decidirano izjavila da nije radila na predmetnom kreditu, pa nema neposredna saznanja o tome kako su tužiteljici objašnjeni pojmovi valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene odnosno ništetne, pa su bez utjecaja na zakonitost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

16. Tuženik se poziva na odredbe Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) međutim ista se ne primjenjuje na ugovore koji su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013.

17. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Naime, riječ je o dispozitivnoj zakonskoj odredbi koja nije i ne smije biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je Ugovorom sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužiteljicu kao korisnicu kredita, nedvojbeno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužiteljice kao korisnika kredita.

18. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kad je zauzeo stav da tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 3.069,00 eura, koji iznos je utvrdio na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenje po vještaku Tomislavu Borković iz [adresa]. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO kada je tužiteljici dosudio zatražene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate od izvršene uplate, odnosno kada je tuženik stekao preplaćeni iznos do isplate.

19. Spornim odredbama Ugovora nije povrijeđen samo tužiteljičin interes, već je njima povrijeđen javni interes s obzirom na općepoznati broj stambenih potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama, pa protivno žaliteljevoj tvrdnji nije riječ o zabrani manjeg značaja koja bi isključila ništetnost sporne odredbe Ugovora u smislu članka 326. stavka 2. ZOO-a.

20. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kad je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a.

21. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 2. veljače 2021., nije protekao 5-godišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

22. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a pa je pravilno kao potreban tužitelju odmjeren trošak naveden u točki III izreke.

22.1. Protivno žalbenim tvrdnjama pravilno je odmjerena visina pripadajućeg iznosa. Naime, Tbr. 52. stavkom 3. OT-a određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. OT-a vrijednost boda od 25. studenog 2023. pa nadalje iznosi 2,00 eura. Kako je pobijana odluka o troškovima postupka donesena 10. lipnja 2024. dakle u vrijeme važenja OT-a, to je suprotno tuženikovom stavu vrijednost boda pravilno utvrđena u iznosu od 2,00 eura, sukladno Tbr. 54. OT-a.

22.2. Protivno žalbenim navodima i dosuđeni trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije od 50 eura temeljem Tbr. 32. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) uvećan za PDV (25%) je u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a bio potreban za vođenje ove parnice.

23. Iz navedenih razloga primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

24. S obzirom da je žalitelj nije uspio u žalbi to je njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković