Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-644/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru te punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski i Primorac, odvjetnicima u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv točki II, III i IV izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1159/2019-40 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1159/2019-40 od 18. srpnja 2024. u pobijanim točkama II, III i IV izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužiteljici PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.755,52 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 47,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008 do isplate,

- 51,45 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008 do isplate,

- 59,00 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008 do isplate,

- 47,66 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008 do isplate,

- 43,17 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008 do isplate,

- 48,69 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008 do isplate,

- 40,59 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008 do isplate,

- 40,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008 do isplate,

- 45,80 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008 do isplate,

- 82,20 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate

- 57,81 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,

- 88,81 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

- 93,57 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009 do isplate,

- 95,73 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.03.2009 do isplate,

- 89,80 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009 do isplate,

- 90,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009 do isplate,

- 81,85 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2009 do isplate,

- 75,17 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009 do isplate,

- 76,95 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009 do isplate,

- 80,47 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009 do isplate,

- 80,16 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009 do isplate,

- 76,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.11.2009 do isplate,

- 83,29 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,

- 88,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

- 96,26 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2010 do isplate,

- 94,51 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2010 do isplate,

- 104,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010 do isplate,

- 102,89 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010 do isplate,

- 106,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010 do isplate,

- 139,81 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2010 do isplate,

- 133,00 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010 do isplate,

- 136,66 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010 do isplate,

- 129,69 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010 do isplate,

- 118,48 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.11.2010 do isplate,

- 7.977,26 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.11.2010 do isplate,

- 142,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

- 172,22 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

- 150,92 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011 do isplate,

- 158,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011 do isplate,

- 148,89 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011 do isplate,

- 150,59 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2011 do isplate,

- 190,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011 do isplate,

- 193,33 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011 do isplate,

- 3.641,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2011 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana."

II Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužiteljici PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.889,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 31,76 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008 do isplate,

- 36,16 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008 do isplate,

- 43,70 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008 do isplate,

- 32,36 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008 do isplate,

- 27,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008 do isplate,

- 33,40 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008 do isplate,

- 25,29 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008 do isplate,

- 25,70 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008 do isplate,

- 30,50 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008 do isplate,

- 66,90 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate,

- 42,52 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,

- 73,52 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

- 78,28 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009 do isplate,

- 80,44 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.03.2009 do isplate,

- 74,50 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009 do isplate,

- 75,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009 do isplate,

- 66,56 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2009 do isplate,

- 59,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009 do isplate,

- 61,66 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009 do isplate,

- 65,18 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009 do isplate,

- 64,87 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009 do isplate,

- 61,31 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.11.2009 do isplate,

- 67,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,

- 73,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

- 80,97 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2010 do isplate,

- 79,22 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2010 do isplate,

- 89,56 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010 do isplate,

- 87,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010 do isplate,

- 91,42 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010 do isplate,

- 124,52 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2010 do isplate,

- 117,70 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010 do isplate,

- 121,37 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010 do isplate,

- 114,40 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010 do isplate,

- 103,19 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.11.2010 do isplate,

- 7.966,75 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.11.2010 do isplate,

- 126,84 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

- 156,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

- 135,62 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011 do isplate,

- 143,10 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011 do isplate,

- 133,59 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011 do isplate,

- 135,30 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2011 do isplate,

- 175,63 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011 do isplate,

- 178,03 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011 do isplate,

- 3.428,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2011 do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.025,35 eura, sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točki II, III i IV izreke navedene presude, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev za povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.

5.1. Tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. svibnja 2024., a nakon provedenog financijskog vještačenja i njegove dopune, zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 15.755,52 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća (počevši od 31. siječnja 2008. do 5. srpnja 2011.) do isplate, a koji iznos potražuje na ime valutne klauzule te razlike između četvrtine stope zakonske zatezne kamate i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja. Pored toga tužiteljica je postavila i tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva na način da prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 14.889,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na ime valutne klauzule (pod uvjetom da ona nije primijenjena) te razlike između početno ugovorene i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja (da je redovna kamata obračuvana prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi). Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.810,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama pod uvjetom da je valutna klauzula primijenjena, na ime razlike između četvrtine stope zakonske zatezne kamate (članak 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja. Trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.906,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama pod uvjetom da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračuvana prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

6. Neožalbenom točkom I izreke prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, dok je točkom II izreke prvostupanjske presude prihvaćen prvi eventualni tužbeni zahtjev.

7. Između stranaka je nesporno da su 19. rujna 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj:

118-50-3680857 potvrđen kod javne bilježnice Nansi Kopić pod brojem: OU-1344/06 21. rujna 2006. (dalje u tekstu: Ugovor), na temelju kojeg je tuženik odobrio tužiteljici isplatu kredita u iznosu od 110.500,00 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja. Nesporno je da je ugovoreno da se kredit sklapa uz valutnu klauzulu, određujući da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, odnosno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, kao i da je odredbom članka 2. Ugovora određena kamatna stopa od 3,95% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Nesporno je i da je prema tuženikovom otplatnom planu početno ugovorena kamatna stopa iznosila 3,95%, kao i da je tuženik tijekom otplatnog perioda u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, pa je tako kamatna stopa do 31. prosinca 2007. iznosila 3,95%, od siječnja 2008. do 31. srpnja 2010. 5,45%, od kolovoza 2010. do 31. svibnja 2011. 5,00%, a od lipnja 2011. do 5. srpnja 2011. 4,75%.

8. U žalbi se neosnovano ističe da je prihvaćanjem prvog eventualnog tužbenog zahtjeva na iznos od 14.889,87 EUR u točki II izreke pobijane presude prvostupanjski sud odlučio samo o tužiteljevoj preplati pojedinih anuiteta uslijed povećanja tečaja CHF, a da u obrazloženju pobijane presude daje razloge o prihvaćanju tužbenog zahtjeva i na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ovo stoga jer je u točki II izreke pobijane presude suđena isplata iznosa od 14.889,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos proizlazi iz provedenog vještačenja i to i na ime valutne klauzule (pod uvjetom da ona nije primijenjena) i na ime razlike između početno ugovorene i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja na način da su vještačenjem utvrđeni iznosi na način da je redovna kamata obračuvana prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

8.1. Prvostupanjski sud stoga nije počinio bitnu procesnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući suprotno žalbenim navodima pobijani dio presude je razumljiv, izreka presude nije u suprotnosti sa obrazloženjem presude, a presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i zapisnicima, pa je istu moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP- a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Prvostupanjski sud imajući u vidu sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – u daljnjem tekstu: ZZP/07) te članku118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – u daljnjem tekstu: ZZP/14) direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, zauzima stav da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

11. Prvostupanjski sud je iz tužiteljičinog iskaza, kojeg ni tuženik nije osporio, zaključio da je ona potrošač, da je predmetni Ugovor sklopila s namjenom kupnje stana, da joj prije sklapanja tog Ugovora nisu pojašnjeni parametri promjene kamatne stope, kao ni rizici vezani uz valutnu klauzulu, kao i da ona nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama sastavljenim po tuženiku. Na temelju njenog iskaza sud je zaključio da komunikacija tužiteljica s tuženikom u predugovornoj fazi nije imala značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužiteljica od strane djelatnika banke s kojim je komunicirala nije dobila potrebne i potpune obavijesti. Pritom, da nije od značaja okolnost što je tužiteljica diplomirani pravnik, koju okolnost je tuženik isticao u odgovoru na tužbu, jer ta okolnost ne ukazuje na to da su joj bili poznati rizici sklapanja predmetnog Ugovora, niti da je imala za to potrebno financijsko znanje, posebno u usporedbi s bankom kao financijskom institucijom.

12. Pritom prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik, na kojem je bio teret dokaza da su stranke prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, tu okolnost nije dokazao. Naime, iako je tuženik predlagao saslušanje djelatnika i osobnog bankara ĆŠ na okolnost pregovaranja s tužiteljicom u predugovornoj fazi, nastavno je od tog dokaznog prijedloga odustao.

13. Utvrdivši kao prethodno pitanje da su sporne ugovorne odredbe ništetne u smislu članka 322. stavka 1. ZOO-a, prvostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljici temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

14. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja vještaka da preplaćeni iznos s osnove ništetne valutne klauzule i s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika ukupno iznosi 14.889,87 eura, pozivom na članak 323. stavak 1. ZOO-a prihvaća prvi eventualni tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa u cijelosti, sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a.

15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare novčane tražbine tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule, prvostupanjski sud zauzima stav da zastara počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu pa cijeneći da je ta presuda u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

16. Postupak kolektivne zaštite u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi okončan je (u odnosu na tuženika) donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj: Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pa ni u tom slučaju nije do podnošenja tužbe dana 11. lipnja 2019. protekao opći zastarni rok od pet godina.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja.

18. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je prihvatio prvi eventualni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih novčanih iznosa koje je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.

19. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 502.c ZPP-a i članka 118. ZZP/14 zaključio da pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, ima direktan učinak u individualnim parnicama radi naknade štete i isplate koje pokrenu potrošači.

19.1. Imajući u vidu da su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja presuda se odnosi i na tuženika, utvrđene ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao sa portošačima u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni Ugovor, ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužiteljici prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule te načinu povećanja kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužiteljica unatoč takvoj obaviještenosti pristala na sklapanje ugovora o kreditu, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe ništetne. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je ugovor u cijelosti ispunjen i da je riječ o zabrani manjeg značaja pa da sukladno članku 326. stavku 2. ZOO-a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su iste bile ništetne već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. Budući je tuženik u konkretnom slučaju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu članak 326. stavak 2. ZOO-a, kako to pogrešno smatra tuženik.

21. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO- a tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da je tužiteljica s osnova ništetne valutne klauzule i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika istome isplatila iznos od 14.889,87 eura, pravilno naložio tuženiku isplatiti joj utuženi iznos.

22. U odnosu na žalbeni navod da sud nije cijenio postojanje tzv. negativnih razlika odnosno da tužiteljičinu tražbinu nije umanjio za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet, potrebno je navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 999/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-997/2023 od 5. ožujka 2024., Rev-876/2023 od 21. ožujka 2024. i Rev- 254/24. od 23. travnja 2024. ). U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije istaknuo prigovor prijeboja niti je istaknuo protutužbeni zahtjev tako da je pravilno prvostupanjski sud postupio kad negativne razlike nije uzeo u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljičine tražbine.

23. Tuženik žalbom neosnovano osporava dosuđeni iznos preplate navodeći da je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila namjera ugovornih strana. Naime, predmetni kredit i nadalje je ostao kredit sa valutnom klauzulom, ali sa kunskom protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan stavljanja kredita u korištenje. Ništetnost valutne klauzule temelji se na činjenici da je predmetni ugovor formulirao tuženik unaprijed, da korisnik kredita o istom nije posebno pregovarao te nije bio upoznat sa rizicima promjene tečaja, pa je time bio onemogućen u donošenju odgovarajuće i razumne odluke o sklapanju ugovora pod takvim uvjetima i mogućnosti da predvidi visinu svoje novčane obveze tijekom roka otplate kredita.

24. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama. Naime, člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). S obzirom da je ovdje riječ o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

25. Vezano za prigovor zastare, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je taj prigovor neosnovan. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku.

25.1. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

26. Pravilna je i zakonita odluka o parničnim troškovima.

27. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pa je stoga odlučeno kao u izreci.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković