Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-751/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića i drugih, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv točki I, II, III i IV izreke presude i i točki I, III i V izreke rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-570/2021-33 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-570/2021-33 od 24. srpnja 2024. u pobijanim točkama I, II, III i IV izreke presude i i točki I, III i V izreke rješenja.

II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je doslovno:

„p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 53966/06, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27.10.2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka i to:

- u odredbi čl.1.toč.2. koja glasi «… prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja.»,

- u odredbi čl.10.d) toč.1. koja glasi: «… po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.» pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.5. Ugovora o kreditu broj 53966/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27.10.2006., a koja glasi «Naknada za obradu kreditnog zahtjeva – 3,00% od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu ugovora.» pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], s osnove preplaćenog CHF tečaja isplati iznos od 3.497,92 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 3,26 € od 16.12.2006 do isplate,

na iznos od 2,63 € od 16.1.2007 do isplate,

na iznos od 2,84 € od 16.3.2007 do isplate,

na iznos od 0,22 € od 17.4.2007 do isplate,

na iznos od 0,03 € od 23.8.2007 do isplate,

na iznos od 1,53 € od 22.1.2008 do isplate,

na iznos od 0,38 € od 21.2.2008 do isplate,

na iznos od 6,83 € od 26.3.2008 do isplate,

na iznos od 0,24 € od 12.6.2008 do isplate,

na iznos od 10,57 € od 4.11.2008 do isplate,

na iznos od 10,45 € od 16.12.2008 do isplate,

na iznos od 7,63 € od 21.1.2009 do isplate,

na iznos od 22,70 € od 13.2.2009 do isplate,

na iznos od 23,68 € od 13.3.2009 do isplate,

na iznos od 20,63 € od 16.5.2009 do isplate,

na iznos od 14,93 € od 27.5.2009 do isplate,

na iznos od 14,81 € od 24.6.2009 do isplate,

na iznos od 16,39 € od 21.7.2009 do isplate,

na iznos od 15,87 € od 18.8.2009 do isplate,

na iznos od 14,82 € od 18.8.2009 do isplate,

na iznos od 14,65 € od 18.9.2009 do isplate,

na iznos od 13,41 € od 24.11.2009 do isplate,

na iznos od 16,14 € od 24.11.2009 do isplate,

na iznos od 14,95 € od 15.12.2009 do isplate,

na iznos od 23,59 € od 12.3.2010 do isplate,

na iznos od 27,86 € od 21.5.2010 do isplate,

na iznos od 32,39 € od 25.6.2010 do isplate,

na iznos od 39,42 € od 14.7.2010 do isplate,

na iznos od 43,23 € od 14.7.2010 do isplate,

na iznos od 39,18 € od 17.8.2010 do isplate,

na iznos od 55,18 € od 16.9.2010 do isplate,

na iznos od 45,64 € od 19.10.2010 do isplate,

na iznos od 48,40 € od 16.11.2010 do isplate,

na iznos od 60,87 € od 17.12.2010 do isplate,

na iznos od 66,05 € od 4.2.2011 do isplate,

na iznos od 55,67 € od 17.2.2011 do isplate,

na iznos od 59,20 € od 14.4.2011 do isplate,

na iznos od 55,90 € od 14.4.2011 do isplate,

na iznos od 69,10 € od 14.6.2011 do isplate,

na iznos od 76,80 € od 14.7.2011 do isplate,

na iznos od 90,41 € od 14.7.2011 do isplate,

na iznos od 104,85 € od 22.9.2011 do isplate,

na iznos od 79,91 € od 25.10.2011 do isplate,

na iznos od 76,76 € od 25.10.2011 do isplate,

na iznos od 75,39 € od 24.11.2011 do isplate,

na iznos od 79,40 € od 28.12.2011 do isplate,

na iznos od 84,91 € od 25.1.2012 do isplate,

na iznos od 86,88 € od 21.3.2012 do isplate,

na iznos od 85,27 € od 21.3.2012 do isplate,

na iznos od 85,20 € od 24.4.2012 do isplate,

na iznos od 86,87 € od 2.6.2012 do isplate,

na iznos od 86,31 € od 21.6.2012 do isplate,

na iznos od 85,38 € od 28.7.2012 do isplate,

na iznos od 83,10 € od 21.8.2012 do isplate,

na iznos od 77,62 € od 20.9.2012 do isplate,

na iznos od 83,68 € od 3.11.2012 do isplate,

na iznos od 79,71 € od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 692,61 € od 9.3.2013 do isplate,

po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi jednokratne naknade za obradu kredita isplati iznos od 388,08 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu s osnova preplaćene kamate iznosa od 7.793,22 HRK (1.034,31 €) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku:

na iznos od 21,82 kn (2,90 €) od 16.2.2007 do isplate,

na iznos od 66,91 kn (8,88 €) od 16.3.2007 do isplate,

na iznos od 73,60 kn (9,77 €) od 17.4.2007 do isplate,

na iznos od 71,05 kn (9,43 €) od 22.5.2007 do isplate,

na iznos od 72,92 kn (9,68 €) od 16.6.2007 do isplate,

na iznos od 69,77 kn (9,26 €) od 19.7.2007 do isplate,

na iznos od 71,78 kn (9,53 €) od 23.8.2007 do isplate,

na iznos od 71,28 kn (9,46 €) od 15.9.2007 do isplate,

na iznos od 68,45 kn (9,08 €) od 24.10.2007 do isplate,

na iznos od 70,09 kn (9,30 €) od 20.11.2007 do isplate,

na iznos od 66,95 kn (8,89 €) od 19.12.2007 do isplate,

na iznos od 68,96 kn (9,15 €) od 22.1.2008 do isplate,

na iznos od 68,36 kn (9,07 €) od 21.2.2008 do isplate,

na iznos od 63,17 kn (8,38 €) od 26.3.2008 do isplate,

na iznos od 67,13 kn (8,91 €) od 9.5.2008 do isplate,

na iznos od 64,40 kn (8,55 €) od 20.5.2008 do isplate,

na iznos od 65,49 kn (8,69 €) od 12.6.2008 do isplate,

na iznos od 63,17 kn (8,38 €) od 24.7.2008 do isplate,

na iznos od 64,58 kn (8,57 €) od 26.8.2008 do isplate,

na iznos od 83,21 kn (11,04 €) od 21.10.2008 do isplate,

na iznos od 125,61 kn (16,67 €) od 4.11.2008 do isplate,

na iznos od 128,39 kn (17,04 €) od 16.12.2008 do isplate,

na iznos od 122,97 kn (16,32 €) od 21.1.2009 do isplate,

na iznos od 125,66 kn (16,68 €) od 13.2.2009 do isplate,

na iznos od 123,93 kn (16,45 €) od 13.3.2009 do isplate,

na iznos od 111,04 kn (14,74 €) od 16.5.2009 do isplate,

na iznos od 121,38 kn (16,11 €) od 27.5.2009 do isplate,

na iznos od 116,05 kn (15,40 €) od 24.6.2009 do isplate,

na iznos od 118,23 kn (15,69 €) od 21.7.2009 do isplate,

na iznos od 113,13 kn (15,01 €) od 18.8.2009 do isplate,

na iznos od 115,41 kn (15,32 €) od 18.8.2009 do isplate,

na iznos od 113,91 kn (15,12 €) od 18.9.2009 do isplate,

na iznos od 108,76 kn (14,43 €) od 24.11.2009 do isplate,

na iznos od 110,40 kn (14,65 €) od 24.11.2009 do isplate,

na iznos od 108,26 kn (14,37 €) od 15.12.2009 do isplate,

na iznos od 186,96 kn (24,81 €) od 12.3.2010 do isplate,

na iznos od 184,05 kn (24,43 €) od 21.5.2010 do isplate,

na iznos od 163,96 kn (21,76 €) od 25.6.2010 do isplate,

na iznos od 178,45 kn (23,68 €) od 14.7.2010 do isplate,

na iznos od 169,47 kn (22,49 €) od 14.7.2010 do isplate,

na iznos od 172,57 kn (22,90 €) od 14.7.2010 do isplate,

na iznos od 164,19 kn (21,79 €) od 14.7.2010 do isplate,

na iznos od 166,15 kn (22,05 €) od 17.8.2010 do isplate,

na iznos od 163,51 kn (21,70 €) od 16.9.2010 do isplate,

na iznos od 155,22 kn (20,60 €) od 19.10.2010 do isplate,

na iznos od 157,22 kn (20,87 €) od 16.11.2010 do isplate,

na iznos od 149,07 kn (19,78 €) od 17.12.2010 do isplate,

na iznos od 150,66 kn (20,00 €) od 4.2.2011 do isplate,

na iznos od 147,38 kn (19,56 €) od 17.2.2011 do isplate,

na iznos od 130,08 kn (17,26 €) od 14.4.2011 do isplate,

na iznos od 140,46 kn (18,64 €) od 14.4.2011 do isplate,

na iznos od 132,58 kn (17,60 €) od 14.6.2011 do isplate,

na iznos od 133,40 kn (17,71 €) od 14.7.2011 do isplate,

na iznos od 125,66 kn (16,68 €) od 14.7.2011 do isplate,

na iznos od 126,16 kn (16,74 €) od 22.9.2011 do isplate,

na iznos od 122,56 kn (16,27 €) od 25.10.2011 do isplate,

na iznos od 114,96 kn (15,26 €) od 25.10.2011 do isplate,

na iznos od 114,96 kn (15,26 €) od 24.11.2011 do isplate,

na iznos od 107,58 kn (14,28 €) od 28.12.2011 do isplate,

na iznos od 107,12 kn (14,22 €) od 25.1.2012 do isplate,

na iznos od 103,20 kn (13,70 €) od 21.3.2012 do isplate,

na iznos od 92,82 kn (12,32 €) od 21.3.2012 do isplate,

na iznos od 95,05 kn (12,62 €) od 24.4.2012 do isplate,

na iznos od 88,04 kn (11,68 €) od 2.6.2012 do isplate,

na iznos od 86,72 kn (11,51 €) od 21.6.2012 do isplate,

na iznos od 79,79 kn (10,59 €) od 28.7.2012 do isplate,

na iznos od 78,11 kn (10,37 €) od 21.8.2012 do isplate,

na iznos od 73,78 kn (9,79 €) od 20.9.2012 do isplate,

na iznos od 67,04 kn (8,90 €) od 3.11.2012 do isplate,

na iznos od 64,72 kn (8,59 €) od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 58,34 kn (7,74 €) od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 55,47 kn (7,36 €) od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 50,87 kn (6,75 €) od 9.3.2013 do isplate,

na iznos od 38,67 kn (5,13 €) od 9.3.2013 do isplate,

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja, u dijelu u kojem zahtijeva isplatu iznosa od 6.041,74 kuna (801,88 eura), povučena.

II. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu broj 53966/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27.10.2006. koja u odredbi čl. 9.1. glasi: «… a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora.» pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, da tužitelju BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.376,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.“

2. Protiv točki I, II, III i IV izreke presude i i točki I, III i V izreke rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalbom se osporava dio prvostupanjske presude kojom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o ugovaranju valutne klauzule kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka (točka I izreke presude), dio kojom je utvrđena ništetnom odredba Ugovora kojom je određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00% od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu ugovora (točka II izreke), dio kojim je prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 3.497,92 €, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do naplate i to zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (točka III izreke) i dio kojim je prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 388,08 €, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja pa do naplate po osnovi ugovorene i plaćene jednokratne naknade za obradu kredita, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja pa do naplate (točka IV izreke).

6. U postupku je na temelju nespornih utvrđenja i provedenih dokaza utvrđeno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 53966/06 od 27. listopada 2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim je prednik tuženika (SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d.) kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.400,00 CHF prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza na temelju sadržaja tužiteljevog iskaza i cijeneći sadržaj spornih odredbi Ugovora utvrdio da je tužitelj potrošač koji je podignuo kredit jer mu je trebala gotovina za osobne potrebe te da tuženik kao kreditor njega kao korisnika kredita nije informirao o svim bitnim parametrima vezano za ugovorenu valutnu klauzulu, kao ni u vezi jednokratne naknade za obradu kredita cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – u daljnjem tekstu: ZZP/07) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO), uvažavajući u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu prema članku 502.c ZPP-a obvezujući učinak presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. provedenih radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da u situaciji da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, da bi tužitelj manje platio ukupan iznos od 3.497,92 € na ime promjene tečaja CHF, to je prvostupanjski sud utvrdio da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

9. Prvostupanjski sud je također kao nesporno utvrdio da je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,00 % iznosa odobrenog kredita, na temelju odredbe članka 1.5. predmetnog Ugovora. Iz tužiteljevog iskaza vezano za navedeno je zaključio da je plaćanje naknade bio jedan o bančinih uvjeta na koji je on pristao kako bi ishodio kredit, da o spornoj odredbi o naknada za obradu kreditnog zahtjeva nije mogao pregovarati niti mu je objašnjeno na što se ta naknada zapravo odnosi. Tužitelj da je samo bio obaviješten o činjenici da je to jedan od uvjeta kredita te da samim sklapanjem ugovora o kreditu preuzima obvezu plaćanja navedene naknade. Pritom, tuženik da nije dokazao da se o navedenoj odredbi pojedinačno pregovaralo niti je dokazao na što se predmetni iznos odnosi, niti je u tom smislu ponudio dokaze, a informacije koje je tužitelj dobio prije sklapanja ugovora o kreditu, po stavu prvostupanjskog suda, da nemaju značaj pojedinačnog pregovaranja. Takva odredba da je nejasna i nerazumljiva uzimajući u obzir činjenice koje su tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bile poznate, uključujući i informacije koje je tuženik kao kreditor učinio dostupnim. Ugovor o kreditu da je formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke za veći broj korisnika pa tužitelj nije mogao niti prigovoriti niti utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe te da je slijedom svega navedenog navedena ugovorna odredba nepoštena i kao takva u konačnici ništetna. Iz vještakovog nalaza i mišljenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik isplatu odobrenog kreditnog iznosa tužitelju umanjio za naknadu za obradu kredita te da je na taj način tužitelju 31. listopada 2006. manje isplatio 642,00 CHF odnosno 2.923,99 kuna (388,08 eura) s kojim iznosom se tuženik također neosnovano obogatio.

9. Prvostupanjski sud je prihvaćajući restitucijski zahtjev za naknadu na ime nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kao neosnovan otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a počeo teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i to 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača, a da s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. srpnja 2021. taj 5-godišnji zastarni rok nije protekao. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi u tom sporu.

10. Prihvaćajući i restitucijski zahtjev za naknadu na ime ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, prvostupanjski sud je također utvrdio da tuženikov prigovor zastare nije osnovan s obzirom da je tek ovom presudom utvrđena ništetnost predmetne odredbe, pa ni tu nije protekao zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

11. Prvostupanjski sud je stoga zaključio da tužitelj temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu po pravilima ZOO-a o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu primjenom ništetnih odredaba od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti.

12. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda kao i postupak koji joj je prethodio nisu zahvaćeni bitnim povredama parničnog postupka o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti niti povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP- a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

13. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

14. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu odnosno na ime odredbe o naknadi za obradu kredita sukladno odlukama banke ništetne te je pravilno uvažio direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno članku 502.c ZPP-a prema kojemu je sud vezan za utvrđenja iz takvog postupka, ako se stranka na ta utvrđenja pozove u posebnoj parnici radi ostvarenja svojih prava potrošača na naknadu, kao što je to bio slučaj u konkretnom predmetu.

15.1. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije temeljio isključivo na utvrđenju iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., već je na konkretnoj individualnoj razini na osnovi tužiteljevog iskaza utvrdio nedopušteno postupanje (prednika) tuženika na štetu tužiteljice kao potrošača prilikom ugovaranja odredbe o valutnoj klauzuli, te je naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje.

15.2. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika i da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, kao i da kreditor nije tužitelja informirao o svim parametrima vezanim za ugovorenu valutnu klauzulu i u odnosu na naknadu za obradu kredita. Naime, izostanak pojedinačnog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama i izostanak potpunog tužiteljevnog informiranja prilikom sklapanja ugovora nedvojbeno proizlazi iz tužiteljevog iskaza, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

16. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o naknadi za obradu kredita, tužitelju sukladno članku 323. stavku 1. u vezi s člankom 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovorne odredbi, slijedom čega je prvostupanjski sud tužitelju na temelju provedenog vještačenja pravilno dosudio svote u točkama III i IV izreke pobijane presude.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeni iznos tužitelju pozivajući se na tzv. negativnu razliku u preplati koja je nastala zbog manje plaćenih iznosa pojedinih mjesečnih anuiteta zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, nisu od odlučnog značaja, jer tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu, niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor i pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka, te je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o prihvaćanju danog nalaza i mišljenja koji se odnosi na utvrđenu razliku preplaćenih iznosa. Pritom valja ukazati na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

18. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare predmetne tražbine. Pri tome je prvostupanjski sud taj prigovor pravilno otklonio u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kad je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavka 1. ZOO-a.

18.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 22. srpnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru tužiteljeve novčane tražbine. U odnosu na restitucijski zahtjev za naknadu na ime ništetne odredbe o tzv. „ulaznoj naknadi“ prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ništetnost navedene odredbe utvrđena tek u ovom postupku pa da nije protekao zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a pa je i u odnosu na taj zahtjev pravilno otklonio kao neosnovan prigovor zastare.

19. Pobijanom točkom I izreke prvostupanjskog rješenja prvostupanjski sud je pravilno, nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu, temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena.

20. I odluka o parničnim troškovima u pobijanim točkama III i V izreke prvostupanjskog rješenja je u svemu pravilna i zakonita.

21. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

22. Kako tuženik nije uspio u žalbi, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, pa je stoga odlučeno je kao u točki II izreke ove presude temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte