Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-153/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB: 22910368449, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Banožić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10468/2020-23 od 22. prosinca 2023.,dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10468/2020-23 od 22. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.291,97 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 22. prosinca 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 10468/2020-23 od 22. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 46,66 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 22. prosinca 2023. do isplate i sudi se:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 46,66 eura s pripadajućim zateznim kamatama."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10468/2020-23 od 22. prosinca 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 704,58 eura/ 5.308,80 kuna[1] s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove paničnog postupka u iznosu od 1.338,63 eura/10.085,94 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2023. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik zbog zakonom propisanog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te zahtijeva troškove sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. u iznosu od 704,58 eura/ 5.308,80 kuna bruto.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09. - dalje: ZPJS), a sporno je je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kuna/718,74 eura, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) sklopljenog dana 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011.

8. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je mjerodavno sljedeće:

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009. godini,

- da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kune, s time da je u članku III. utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

- da je odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, s time da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. - V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu; da su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno;

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik tužiteljici za cijeli utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev za isplatu plaće tužiteljica osnovano temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

10. U žalbi tuženik navodi da se nisu stekli uvjeti za povećanje osnovice, jer je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. odnosno za 12 tromjesečja, te je u skladu s odredbom članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u skladu osnovice plaće trebalo odgoditi za 12 tromjesečja, radi čega je prvostupanjski sud, zauzevši stav da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, pri čemu valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

12. Nadalje, odredbom članka 2. ZOPJS propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Tužiteljičin zahtjev prema tuženiku kojim traži isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

13. Navedenom je odredbom (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.) izmijenjen članak III. Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10., dalje: TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama kao i odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12., dalje: TKU/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

14. Odredbom članka 51. stavka 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12.

15. Iz navedenih razloga, a suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom su smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

16. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Zaključno, tuženik pobija odluku o troškovima parničnoga postupka smatrajući da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio tužiteljici trošak za sastav podneska od 17. rujna 2021. (list 95 - 105 spisa), podneska od 2. prosinca 2022. (list 144-145 spisa), za pristup ročištima od 15. ožujka 2023. (list 148 spisa) i od 10. studenoga 2023. godine (list 195 spisa) kao i za ročište na kojem je objavljena presuda (list 198-199 spisa).

18. Tužiteljica ima pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 17. rujna 2021. jer se navedenim podneskom tužiteljica očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu pa joj je time pravilno priznato pravo na naknadu troškova postupka u skladu prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: Tarifa). Nadalje, neosnovano tuženik navodi da se na ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima s obzirom na to da je na ročištu 15. ožujka 2023. održan i zaključen prethodni postupak, a na ročištu 10. studenog 2023. održana i zaključena glavna rasprava. Konačno, tužiteljica ima pravo i na nadoknadu troškova parničnog postupka za pristup ročištu za objavu presude jer je odredbom Tbr. 9/3 Tarife propisano da odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4., 7. i 8. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda.

19. Međutim, osnovano tuženik navodi da je tužiteljici neosnovano priznato pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska kojim usklađuje tužbeni zahtjev u valuti euro, budući da je sud kao tijelo javne vlasti u obvezi dvojnog iskazivanja cijena, u skladu s odredbom članka 42. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine“, br. 57/22., 88/22.) i odredbom članka II. stavka 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine“, br. 85/22.) kojim je propisana obveza dvojnog iskazivanja u razdoblju od 5. rujna 2022. u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. u 24 sata.

20. Valjalo je stoga odbiti tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troška podneska od 2. prosinca 2022. koji joj je priznat u iznosu od 281,25 kuna / 37,33 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 70,31 kuna / 9,33 eura, što ukupno iznosi 351,56 kuna / 46,66 eura.

21. Kako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.338,63 eura, valjalo je žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.291,97 eura, te djelomično preinačiti pobijanu odluku, na način da se odbija zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 46,66 eura.

22. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno, dijelom potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno, dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

23. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu presude o troškovima postupka, koji zahtjev predstavlja sporedno potraživanje, dok nije uspio sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje, tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 5. ZPP u vezi s odredbom članka 35. stavka 2. ZPP, te je primjenom odredbe članka 166. stavka 1. i 2. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

Vesna Žulj