Poslovni broj: Usž-4282/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Toni Vukičević, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 729104320276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Hercegovačka 8, OIB 56826138353, radi odbačaja žalbe u upravnoj stvari nepotpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2577/2024-10 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2577/2024-10 od 9. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-02/23-01/137, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-05 od 4. rujna 2024. (točka I. izreke) te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je, kao neosnovana, žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-944-17/97-01/00038, URBROJ: 2181/1-13/13-22-008 od 8. prosinca 2022. godine.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačena je, kao nepravodobna, žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944-17/19- 01/00038, URBROJ: 2181/1-13/03/3/608-20-005 od 15. travnja 2020., kojim je prihvaćen prijedlog Vodovoda i kanalizacije d.o.o. za nepotpuno izvlaštenje nekretnine označene kao č.z. [čestica zemlje] k. o. [katastarska općina], ustanovljenjem prava služnosti u površini od 41 m[2] i privremenim uzimanjem u posjed u površini od 59 m , središnjim dijelom u pravcu sjever-jug, upisanog prava vlasništva na ime tužitelja.

3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra da su obrazloženja tuženika, kao i suda prvog stupnja činjenično i zakonski neutemeljena, jer se o kvaliteti potpisa mjerodavno može očitovati isključivo ovlašteni sudski vještak grafološke struke za kojeg je tužitelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja predlagao da se angažira, jer ovlašteni voditelj upravnog postupka ne raspolaže sa stručnim znanjem na osnovu kojeg bi se mogao upuštati u procjenu te činjenice. Razlog više je što i prvostupanjsko tijelo potvrđuje da se gotovo niti jedan od raspoloživih potpisa tužitelja ne podudara, a Ministarstvo unutarnjih poslova, kao izdavatelj osobne iskaznice, garantira da potpis koji se nalazi na njoj pripada tužitelju. Žalitelj nije imao potrebu tijekom postupka predlagati saslušanje osobe (člana kućanstva) koji je možda potpisao dostavnicu umjesto njega jer nitko od osoba koje s njim žive na istoj adresi to nije napravio, a niti je znao da je pošiljka stigla zajedno s dostavnicom. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbu, a podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

7. Naime, prema članku 126. stavka 1. ZUS, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje ističe tužitelj. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je ispravno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Naime, i po ocjeni ovog Suda, upravna tijela su pravilno utvrdila da je tužitelj rješenje, KLASA: UP/I-944-17/19-01/00038, URBROJ: 2181/1-13/03/3/608-20-005 od 15. travnja 2020., uredno osobno zaprimio dana 20. travnja 2020., zbog čega je njegova žalba izjavljena dana 18. svibnja 2022. pravilno odbačena kao nepravodobna, jer je ista podnesena nakon proteka roka od 15 dana propisanog odredbom članka 109. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.).

10. Prigovori tužitelja usmjereni na osporavanje vjerodostojnosti njegovog potpisa na potvrdi o primitku rješenja od 15. travnja 2020., nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, s obzirom da tužitelj u prilog svojoj tvrdnji nije dostavio nikakav dokaz, niti je tijekom upravnog spora predložio izvođenje kakvog dokaza, dok s druge strane dostavljač svojim potpisom na dostavnici potvrđuje potpis tužitelja na dostavnici, koja predstavlja javnu ispravu. Pri tome, tvrdnja tužitelja da potpis na dostavnici ne odgovara njegovom potpisu na osobnoj iskaznici, i po ocjeni ovog Suda, ne dovodi u sumnju vjerodostojnost dostavnice, čiju dokaznu snagu tužitelj nije osporio odgovarajućim dokazima.

10.1. Valja ukazati i na to da tužitelj u žalbi protiv rješenja od 15. travnja 2020. , koju je podnio 20. svibnja 2022., nije prigovarao nepravilnoj dostavi rješenja od 15. travnja 2020., niti je naveo na koji način i kada je zaprimio rješenje od 15. travnja 2020., već prigovore o nevjerodostojnosti svojeg potpisa iznosi tek po odbačaju njegove žalbe kao nepravovremene.

11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, stoga mu ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti točkom II. izreke ove presude.

13. Slijedom svega navedenog, pozivom na članak 135. stavak 1. i članak 148. stavak 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić