Poslovni broj: Usž-52/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OP, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Branka Štajduhar, odvjetnica iz Zagreba, Trnjanska cesta 67, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, radi potpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1645/22-12 od 17. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1645/22-12 od 17. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-04/19-01/184, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-06 od 4. svibnja 2022. (točka I. izreke), a ujedno se odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom I. izreke, poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Velika Gorica, KLASA: UP/I-943-04/14-01/967, URBROJ: 238-09/05-1-19- 63 od 11. ožujka 2019. u dijelu pod točkom 3., 5. i 10. izreke i ujedno je riješeno da točke 3., 5. i 10. izreke glase: 3. Naknada za izvlaštene nekretnine iz točke 2. izreke određuje se u ukupnom iznosu od 25.498,00 kn. 5. Nalaže se Hrvatskim cestama d.o.o. da izvlaštenici isplati iznos od 7.282,00 kn, koji čini razliku između utvrđenog iznosa naknade iz točke 3. izreke od 25.498,00 kn i isplaćenog predujma iz točke 4. izreke u iznosu od 18.216,00 kn, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovoga rješenja.
10. Korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. dužne su izvlaštenici isplatiti troškove pravnog zastupanja u iznosu od 13.125,00 kn, sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja do isplate. U preostalom dijelu pobijano rješenje iz točke I. izreke ovog rješenja ostaje neizmijenjeno.
3. Tužiteljica u žalbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud propustio odgovoriti na njezin tužbeni navod da je naknada za izvlaštene nekretnine određena suprotno odredbi članka 33. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12., dalje: ZI). Navodi da se, prema odredbi članka 33. ZI- a, naknada određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju. Budući da je tuženik osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje o izvlaštenju u dijelu u kojem je određena naknada za izvlaštene nekretnine i sam odredio naknadu, prema mišljenju tužiteljice, to rješenje tuženika u suštini predstavlja prvostupanjsko rješenje o visini naknade. S obzirom na navedeno, smatra da tuženik nije mogao bez provođenja novog vještačenja odrediti naknadu za izvlaštene nekretnine na temelju cijena koje su utvrđene 2014., 2016. i 2017., odnosno da je trebao sam upotpuniti postupak ili predmet radi toga vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navodi da je iz nalaza i mišljenja vještaka RP vidljivo da ugovori koje je vještak koristio datiraju iz vremena od prije pet, šest odnosno osam godina prije donošenja rješenja tuženika koje je doneseno u svibnju 2022. godine. Ističe da je svrha te zakonske odredbe da se očuva vrijednost stečene naknade, odnosno da izvlaštenik za dobiveni novac može kupiti drugu nekretninu koja po svojim karakteristikama odgovara izvlaštenoj nekretnini. Međutim, zbog navedenog pravnog pristupa isto nije moguće, a nisu uzeti u obzir ni kupoprodajni ugovori iz 2021. za nekretnine koje se također nalaze na predmetnoj trasi prometnice. Poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1276/22-10 od 14. travnja 2023., kojom je sud izrazio stav da naknadu za izvlaštenu nekretninu treba utvrditi u trenutku donošenja meritorne odluke, ne prihvativši u tom predmetu procjenu vještaka mr.sc. RP sastavljenu prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti njezin tužbeni zahtjev.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.
7. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, pravilnom primjenom odredaba ZI-a, potvrdio rješenje tuženika kojim je određena naknada za predmetne nekretnine. Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio obrazloženje tuženika prema kojem je predmetni postupak izvlaštenja započet prije stupanja na snagu Uredbe o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 74/14., dalje: Uredba) i Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 78/15., dalje: ZPVN), kao i Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14.), odnosno u vrijeme kad nije bilo propisano načelo prethodnog učinka za određivanje vrijednosti zemljišta u svrhu procjene naknade za potpuno izvlaštenje nekretnina pa je primijenjena metodologija koja odgovara metodologiji koja se primjenjivala prije stupanja na snagu Uredbe i ZPVN-a, a sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji.
8. Tužiteljica navedeno ne čini spornim, već neosnovano u konkretnom slučaju osporava rješenje tuženika, pozivanjem na odredbu članka 33. stavka. 1. ZI-a. Naime, prema toj odredbi, ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu, ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje od 11. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naknada bila određena te je tuženik naknadu za predmetne izvlaštene nekretnine odredio sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka mr. sc. RP, provedenog u postupku koji je neposredno prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja (nalaz i mišljenje od 8. ožujka 2018.).
9. Naime, pravilno smatra i obrazlaže tuženik da se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje u skladu s načelom individualizacije naknade, koja podrazumijeva da se naknada odredi prema stvarnim i pravnim karakteristikama izvlaštene nekretnine, a što podrazumijeva i određivanje naknade u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja pa se naknada određuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, koje je u konkretnom slučaju doneseno 11. ožujka 2019. godine. Slijedom takvog stanja stvari, tuženik je i odredio naknadu za izvlaštene nekretnine prema tržišnoj vrijednosti nekretnina koje se izvlašćuju u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, a kako je to i propisano citiranom odredbom ZI- a. S obzirom na takvu izričitu zakonsku odredbu, ovaj Sud nije imao pravne mogućnosti ocijeniti nezakonitom pobijanu presudu, kojom je potvrđeno osporavano rješenje tuženika.
10. Nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari upućivanje tužiteljice na kupoprodajne ugovore za nekretnine na istoj trasi prometnice koji su sklopljeni tijekom 2021., kao niti na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1276/22-10 od 14. travnja 2023., koja je bila predmetom ocjene zakonitosti pred ovim Sudom (presuda poslovni broj: Usž-3269/2023-2 od 3. srpnja 2025.) samo u odnosu na dosuđene troškove vještačenja, no ne i u odnosu na naknadu za izvlaštenje.
11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
