REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-657/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-417/2023-2 od 18. svibnja 2023., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-215/2015-62 od 13. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća, preinačava presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-417/2023-2 od 18. svibnja 2023. u dijelu pod toč. II. i III. izreke i sudi:
Odbija se žalba tuženika i u preostalom dijelu kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-215/2015-62 od 13. veljače 2023. pod:
- točkom I. izreke za iznos od 273,41 eura /2.060,00 kn/ sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2013. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i pod
- točkom II. izreke za iznos od 525,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku nakaditi tužiteljici trošak povodom revizije u visini 93,32 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti 1.733,36 eura /13.060,00 kn/ sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2013. do isplate (točka I. izreke), kao i da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu 3.432,84 eura /25.864,73 kn/ sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke za iznos 1.459,95 eura /11.000,00 kuna/ i pod točkom II. izreke za iznos 2.906,95 eura (toč. I. izreke drugostupanjske presude); preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke za iznos od 273,41 eura /2.060,00 kn/ i pod točkom II. izreke za iznos od 525,89 eura pa je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 273,41 eura /2.060,00 kn/ sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2013. do isplate i zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 525,89 eura (toč. II. izreke drugostupanjske presude); naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,19 eura (toč. III. izreke drugostupanjske presude) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 347,23 eura (toč. IV. izreke drugostupanjske presude).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4359/2023-2 od 25. lipnja 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, nakon provedenog vještačenja, na temelju iste činjenične osnove, zastara prekinuta već podnošenjem tužbe i u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 1.733,36 eura /13.060,00 kn/, koju je pretrpjela zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 28. studenoga 2012., a, s obzirom na sadržaj revizijom dopuštenog i postavljenog pravnog pitanja, dovoljno je za obrazložiti da su tu naknadu odredili nižestupanjski sudovi s tim da je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se zastara preinačenog dijela tužbenog zahtjeva za naknadu te štete treba gledati imajući u vidu dan inicijalnog utuženja. S obzirom da je tužba podnesena 20. siječnja 2015., a da je štetni događaj bio u studenom 2012., da je jasno da je cjelokupno utuženje (pa i ono koje je obuhvaćeno preinačenjem tužbe povećanjem tuženog zahtjeva) utuženo unutar trogodišnjeg zastarnog roka. Tako je otklonio istaknuti prigovor zastare ovdje spornog dijela tužbenog zahtjeva povećanog preinačenjem tužbe.
9. Drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i to upravo u dijelu u kojem je preinačenjem tužbe došlo do povećanja tužbenog zahtjeva. Naime, utvrdio je da je u ovoj pravnoj stvari tužba preinačena podneskom od 24. lipnja 2020. na način da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev tako da je, pored ranije zahtijevanog iznosa od 11.000,00 kn, zahtijevala daljnji iznos od 2.060,00 kn, odnosno ukupno 13.060,00 kn. Izrazio je pravno shvaćanje da se, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, pitanje zastare ocjenjuje samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. Zato je ocijenio da je za povećani dio tužbenog zahtjeva (2.060,00 kn) protekao rok iz čl. 230. st. 1. i iz čl. 230. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) za podnošenje tužbe i da je osnovan je prigovor zastare za taj iznos.
10. Takav materijalnopravni pristup drugostupanjskog suda ovaj, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.
11. Naime, revizijski je sud u recentnoj sudskoj praski izrazio pravno shvaćanje prvotno izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., a kasnije i u svojim odlukama (tako npr. Rev-422/2024-2 od 27. kolovoza 2024.), a koje shvaćanje glasi:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".
12. Reafirmirajući ovom odlukom potonje pravno shvaćanje, ovaj je ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je prigovor zastare ocijenio neosnivanim u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, a da je pogrešno drugostupanjski sud primijenio pravo kada je taj prigovor ocijenio osnovanim.
13. Zbog toga je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.
14. Tužiteljici je priznat trošak revizije u visini 93,32 eura, na temelju čl. 154., 155. i 166. st. 2. ZPP, u svezi tbr. 10 t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (sa uvećanim PDV-om). Nije mu priznat trošak sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije i na reviziju, jer u spisu nema dokaza da ih je podmirio. Nije mu priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije jer zahtjev za taj trošak nije stavio u samom tom podnesku (čl. 164. st. 3. ZPP), nego tek naknadno.
15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih iznosa (kunske u eurske) izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
