REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4906/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. sa sjedištem u Zadru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Matulić i Bilić d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Lovretska 25, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-962/2023-2 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1725/2019-54 od 29. rujna 2023., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Dopušta se tuženiku revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-962/2023-2 od 12. lipnja 2024. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1725/2019-54 od 29. rujna 2023. u dosuđujućem dijelu točke II. izreke zbog pravnog pitanja:

Imaju li pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve za isplatom i pravo na restituciju temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu oni korisnici kredita koji su suglasnom voljom s kreditorima zaključili Dodatke ugovorima o kreditu koji su sukladni kogentnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15)?.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-962/2023-2 od 12. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1725/2019-54 od 29. rujna 2023., i to pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a tužiteljica i pozivom na stavak 2. članka 385.a ZPP.

2. Prijedlozi za dopuštenje revizije su podneseni zbog pravnih pitanja koja stranke smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Pitanja koja je naznačila tužiteljica glase:

„1) Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?

2) Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a: a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti, b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?

3) U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom članka 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.

2.1. Pravno pitanje koje je naznačio tuženik glasi:

Imaju li pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve za isplatom i pravo na restituciju temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu oni korisnici kredita koji su suglasnom voljom s kreditorima zaključili Dodatke ugovorima o kreditu koji su sukladni kogentnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15)?.

2.2. Tužiteljica u prijedlogu ujedno ističe i da joj je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužiteljice te ga je predložio odbaciti, podredno odbiti. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, kako za odluku u ovom sporu, tako ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ni za razvoj prava u sudskoj praksi. To zbog toga što je pobijana odluka donesena u skladu s ustaljenom i stabilnom praksom revizijskog suda u vezi s pitanjima tužiteljice, a izraženoj u odlukama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-3823/2018-12 od 22. veljače 2023. i dr. (tako i Revd-602/2024-2 od 21. veljače 2024., Revd-4451/2023-3 od 28. veljače 2024.).

5. U odnosu na tvrdnje tužiteljice o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). To stoga što je predlagateljici bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke u dijelu koji naznačenim pitanjima osporava tužiteljica opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i dostatnim razlozima zbog čega se one ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitejica nije imala pravično suđenje.

6. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da u odnosu na prijedlog tužiteljice nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. i 2. ZPP dopuštenjem revizije. Stoga je njezin prijedlog valjalo, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, odbiti u odnosu na naznačena pravna pitanja, a odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava po osnovi odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP-a.

7. S druge strane, revizijski sud ocjenjuje da je pitanje tuženika važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanju o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojeg izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda.

8. Naime, o predmetnom je pravnom pitanju vezanom uz pravne učinke sporazuma o konverziji praksa revizijskog suda bila neujednačena, pa je tako neujednačena praksa najvišeg suda bila povod održavanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. i 20. prosinca 2022. koja je zakazana radi zauzimanja pravnog shvaćanja o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača s tim u vezi. Na toj je odjelnoj sjednici o spornom pitanju većinom glasova zauzeto pravno shvaćanje koje je javno publicirano priopćenjem od 21. prosinca 2022. objavljenim na službenoj web stranici VSRH. Na tom većinski zauzetom pravnom shvaćanju utemeljena su presuda i rješenje ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., a ono glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

9. U takvim je okolnostima presudom i rješenjem ovog suda broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., a potom i presudom broj Rev-8/2025-2 od 15. srpnja 2025. koje su također utemeljene na većinski zauzetom pravnom shvaćanju spomenute odjelne sjednice, ujedno odstupljeno od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama broj Rev- 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022. te su dani razlozi za odstupanje što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje (tako i Ustavni sud RH u odlukama broj U-III-350/2007 od 9. ožujka 2011., U-III- 5154/2012 od 9. siječnja 2014., U-III-1862/2013 od 18. ožujka 2015., U-I-6950/2021 od 12. travnja 2022.). Tako je ocijenjeno da je temeljni razlog (pored ostalih) za odstupanje od manjinskih pravnih shvaćanja, a u skladu s europskim pravnim standardima, činjenica da je pri ujednačavanju sudske prakse na najvišem sudu načelo jedinstva sudske prakse zapravo načelo tumačenja prava jer samo takvo tumačenje vodi prema ostvarenju ustavne uloge najvišeg suda. Pritom je također uzeto u obzir da je uvjet za osiguranje ujednačenosti sudske prakse od strane Vrhovnog suda upravo u ujednačenosti odluka koje taj Sud sam donosi jer odlučivanje o pravnom pitanju povodom pravnog lijeka od strane najvišeg suda ne osigurava jedinstvenu primjenu prava ako vijeća tog suda donose suprotne ili drugačije odluke o istim pravnim pitanjima.

9.1. U odlukama broj Rev-925/2023-2 i Rev-9/2025-2 ujedno je detaljno pojašnjeno zbog čega, u izravnoj primjeni odredbe članka 19. stavka 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (SL EU, C 202/15 od 7. lipnja 2016.), a u skladu s pravnim shvaćanjima Suda Europske unije danim u presudi Hann-Invest od 11. srpnja 2024. (spojeni predmeti broj C-554/21, C-622/21 i C-727/21 ECLI:EU:V2024:594), pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela, jest u granicama vrijednosnog okvira vladavine prava kao djelotvoran mehanizam ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, kao što je pojašnjeno i zašto u specifičnim, također detaljno opisanim, okolnostima konkretnog slučaja, spomenuta odjelna sjednica u svojoj biti ima funkciju zajedničkog proširenog sudskog vijeća. Pritom je posebno uzeto u obzir da je presuda u predmetu Hann-Invest donesena u vezi s drugostupanjskim postupkom, a da je u domaćem pravnom sustavu uloga drugostupanjskih sudova koja se, u bitnom, sastoji u kontroli zakonitosti prvostupanjskih odluka utoliko različita od uloge najvišeg suda jer se ona ogleda u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Pobijana je presuda u dijelu koji naznačenim pitanjem osporava tuženik utemeljena, u bitnom, na pravnom shvaćanju da sklopljeni dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR nije od utjecaja na pravo tužiteljice zahtijevati od tuženika stečeno bez osnove zbog promjene ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF te da činjenica što je tužiteljica iskoristila pravo na sklapanje ugovora o konverziji nema karakter ponašanja iz kojeg se sigurnošću može zaključiti da se odrekla prava na restituciju.

11. Iz navedenog proizlazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1725/2019-54 od 29. rujna 2023. u dosuđujućem dijelu točke II. izreke odstupa od prakse revizijskog suda slijedom čega su ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda dopuštenjem revizije tuženiku na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. podstavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 2. točka 3. ZPP radi čega je riješeno kao u točki III. izreke ovog rješenja (čl. 389.b st. 3. ZPP).

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil