REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2697/2025-2
U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UČS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici u odvjetničkom društvu Alija Hrastinski i Graf J.T.D., sa sjedištem u Zagrebu, Zagrebačka cesta 50, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 340/2025-2 od 24. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1942/2015-43 od 2. siječnja 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-340/2025-2 od 24. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1942/2015-43 od 2. siječnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), naznačuje tri pravna pitanja koja glase: "1) Je li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iako tužitelj tužbeni zahtjev veže isključivo uz zakonodavnu aktivnost tuženika Republike Hrvatske, odnosno uz ukidanje Zakona o ovršiteljima ili je sud trebao tužbeni zahtjev s ove osnove odbiti, jer se ne radi o povredi prava osobnosti koja po svom intenzitetu opravdava dosudu naknade štete;
2) Je li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ili je trebao tužbeni zahtjev s ove osnove odbiti, jer je tužitelj u potpunosti obeštećen isplatom satisfakcije temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske s ove osnove s obzirom da se ne radi o povredi prava osobnosti koja po svom intenzitetu opravdava dosudu naknade štete;
3) Je li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove imovinske štete u odnosu na opremu koju je tužitelj bio dužan kupiti ili je dosuđeni iznos imovinske štete s te osnove trebao umanjiti s obzirom na objektivnu mogućnost umanjenja štete prodajom nove opreme za umanjeni iznos?".
3. Predlagateljica smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Tuženica u prijedlogu navodi da pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana odluka odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Rev-1469/2019 od 28. veljače 2023. i Rev-3177/2019 od 24. siječnja 2023.
4. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbaciti, a podredno odbiti.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.A stavka 1. i članka 387. Stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Na postavljena pitanja predlagateljici prvenstveno valja odgovoriti da pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih primjerice u odlukama broj Rev-1532/2014-3 od 23. siječnja 2018., Rev-2321/2018-3 od 19. svibnja 2020. i Rev-51/2022-2 od 4. listopada 2022.
6.1. Nadalje, prvo naznačenim pitanjem predlagateljica polazi od pogrešne tvrdnje da tužiteljica u konkretnom slučaju svoj zahtjev za naknadom neimovinske štete veže isključivo uz zakonodavnu aktivnost tuženice, koje tvrdnje ne prate činjenična utvrđenja u predmetnom postupku. Drugo naznačenim pitanjem također polazi od pogrešnih tvrdnji da intenzitet pretrpljene povrede prava osobnosti ne opravdava dosudu neimovinske štete, budući suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova. U pobijanoj je odluci drugostupanjski sud obrazložio svoju ocjenu visine dosuđene neimovinske štete, a obzirom na ocjenu intenziteta i trajanja povredom izazvanih duševnih boli. Niti treće postavljeno pitanje ne prati činjenična utvrđenja u postupku, budući iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužiteljica, protivno navodima predlagateljice, nije bila u mogućnosti eventualnom prodajom umanjiti visinu imovinske štete koja joj je nastala uslijed kupnje opreme (ormara).
6.2. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženice ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženice valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.B stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
