REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4263/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Boris Jug, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa Iris Šanjug, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-721/2023-2 od 11. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2813/2021-30 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-721/2023-2 od 11. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2813/2021- 30 od 26. listopada 2023., temeljeći ga na odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te navodeći osam pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i pritužbu o povredi temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da sva naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. U odnosu na prvo pravno pitanje koja se odnosi na pravilnost utvrđenja informiranosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule valja reći da iz pobijane odluke proizlazi da nije izveden dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka VU jer je tuženik od toga dokaznog prijedloga odustala na ročištu održanom 28. rujna 2023., a tuženik nije dokazao, dostavom dijelova spisa iz kojih bi proizlazilo da je još neke dokazne prijedloge isticao koje je sud odbio, u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Stoga od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora.
3.2. U odnosu na treće naznačeno pravo pitanje ukazuje se na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
3.3. Nadalje, glede četvrtog i osmog pitanja koje se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP treba istaknuti da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.
3.4. U odnosu na šesto postavljeno pitanje potrebno je istaknuti da je u pobijanoj odluci trošak odmjeren sukladno shvaćanju ovog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. a koje glasi: "Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura)."
3.5. U odnosu na preostala naznačena pravna pitanja pobijana odluka ne odstupa ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.) te nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
5. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno navode tuženika u prijedlogu kojima ističe da su mu osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava, u svezi s čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 26. st. 1. Ustava, ovaj sud je ocijenio da on svojim navodima iz prijedloga, kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te se ne mogu smatrati arbitrarnima.
6. Stoga je u tom dijelu prijedlog temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
