REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4303/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d. Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1885/2024-3 od 29. travnja 2025. kojima je potvrđena presuda, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-280/2022-21 od 15. studenoga 2023., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se revizija tuženici protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1885/2024-3 od 29. travnja 2025. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
"Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako je drugostupanjski sud suprotno sadržaju zapisnika s ročišta, na kojem je smanjena vrijednost predmeta spora, ali ne za sve, već samo za neke od više postavljenih tužbenih zahtjeva, preinačio odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka na štetu parnične stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu?".
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženica su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1885/2024-3 od 29. travnja 2025. kojima je potvrđena presuda, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-280/2022-21 od 15. studenoga 2023.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio prijedlog za dopuštenje odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
3. Prijedlog tuženice je dopušten, a prijedlog tužitelja djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje tuženice
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da je drugostupanjska odluka protivna shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženom u predmetima koji su se pred tim sudom vodili između istih stranaka, u kojima su donesene odluke pod brojem Pž-1120/2024 od 18. rujna 2024. i Pž-585/2024 od 8. svibnja 2024., na koje se je tuženica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije (tako i u Revd-1301/2025-3 od 2. travnja 2025.).
5. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP, u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. U odnosu na prva tri pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, valja reći da je riječ o pitanjima činjenične prirode, koje se odnose na dokazivanje činjenice bitne radi donošenja odluke u ovom konkretnom postupku i to da je nekretnina koja je predmet ovog spora unesena u bilancu INA-Industrije nafte na dan 30. rujna 1990., sukladno odredbama Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA- Industrija nafte ("Narodne novine", broj 142/90). Stoga se ta pitanja, koja se odnose (samo) na okolnosti konkretnog spora i shvaćanje tužitelja o tome kako je sud trebao ocijeniti dokaze u konkretnom slučaju, ne mogu smatrati važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
8. Za preostala pravna pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. To stoga, jer je u odlukama na koje se tužitelj poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja riječ o različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih utvrđenih u konkretnom predmetu.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
10. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
11. U odnosu na tužiteljeve navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
13. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije također navodi da su nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 186.a ZPP i donošenjem rješenja kojim se odbacuje tužba u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu povrijedili njegovo pravo na pristup sudu, zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Međutim, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili odredbu čl. 186.a ZPP pretjerano formalistički niti da je tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu. To stoga što je upravo tužitelj propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP, odnosno prije podnošenja zahtjeva za isplatu obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu, što je onemogućilo sudove u meritornom odlučivanju o njegovom zahtjevu.
14. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
