REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5367/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-87/2025-2 od 4. kolovoza 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2087/2022-22 od 14. svibnja 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-87/2025-2 od 4. kolovoza 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2087/2022-22 od 14. svibnja 2025. te postavio sljedeća pravna pitanja:
„Revident stoga postavlja sljedeća pravna pitanja iz čl.385.a st.1. ZPP-a:
1. „Ima li tuženik, zastupan po odvjetniku, pravo na naknadu troškova zastupanja, bez obzira u kojoj fazi postupka preuzima zastupanje u pravnoj stvari? 2. Ima li tuženik pravno na naknadu troškova zastupanja po izabranom punomoćniku /odvjetniku bez obzira što ima zaposlenog pravnika sa položenim pravosudnim ispitom?
3. Ako tužitelj u tijeku postupka, smanji svoj tužbeni zahtjev, a čemu se tuženik protivi, kod izračuna postotka uspjeha, a u vezi s troškovima postupka, ima li prednost primjena odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, ili pak treba za čitav trošak postupka primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu?
4. Je li tužitelj dužan naknaditi parnične troškove tuženiku, ako isti prelaze iznos dosuđene glavnice?
5. Ima li uvođenje punomoćnika, u sudski postupak koji je u tijeku, utjecaj na procesni status tuženika?
6. Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan dati dostatne razloge za svoje pravno stajalište, odnosno je li dužan obrazložiti odluku o troškovima postupka i odbijanju dosuđivanja istih?
7. Je li sudska odluka (presuda) arbitrarna kada unutar obrazloženja ne sadrži dostatne i pravno relevantne razloge, odnosno kada su takvi razlozi proturječni i nejasni, te kada nije navedeno koje materijalno pravo je primijenjeno na konkretan slučaj?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Revizijski sud je ocijenio da ovako postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) jer od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.
5. Naime, drugostupanjski sud ispravno navodi da je tužiteljica u tužbi podnijela tzv. stupnjevitu tužbu pozivom na čl. 186.b ZPP, predlažući da tuženik dostavi određenu dokumentaciju na temelju koje bi po provedenom dokazu financijsko knjigovodstvenim vještačenjem odredila tužbeni zahtjev u egzaktnom novčanom iznosu. Na ročištu od 10. listopada 2024. sud je raspravnim rješenjem obvezao tužiteljicu odrediti tužbeni zahtjev u novčanom iznosu, nakon čega je tužiteljica u podnesku od 11. listopada 2024. postavila tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.653,00 EUR sa zateznom kamatom. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je sukladno nalazu vještaka smanjila tužbeni zahtjev u podnesku od 4. ožujka 2025. na način da potražuje isplatu iznosa od 113,31 EUR sa zateznom kamatom. Tuženik se u podnesku od 18. ožujka 2025. usprotivio povlačenju dijela tužbe.
5.1. Kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, pravilno drugostupanjski sud navodi da s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe (čl. 193. st. 2. ZPP), isti bi imao pravo na naknadu troškova postupka koji su mu nastali u vezi smanjenja tužbenog zahtjeva samo pod pretpostavkom da je takve troškove imao. Tuženik međutim do smanjenja tužbenog zahtjeva nije bio zastupan po odvjetniku, nego tek nakon toga te stoga nema pravo na naknadu troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva.
6. Slijedom navedenog valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije tuženika postavljen na temelju čl. 385.a st. 1. ZPP odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
7. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je prijedlog u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
