REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5372/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zadvarje, Trg dr. Franje Tuđmana 3, Zadvarje, OIB: 76021668282, kojeg zastupa punomoćnica Silvija Tasić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R- 86/2025-2 od 11. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-227/2023-23 od 12. svibnja 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-86/2025-2 od 11. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-227/2023-23 od 12. svibnja 2025.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja se svode na primjenu pravila o teretu dokazivanja i primjene čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
1.2. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP uz tvrdnju da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
1.3. U opravdanju razloga važnosti povrede temeljnih ljudskih prava poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014. ("Narodne novine" broj 2/15).
1.4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-86/2025-2 od 11. rujna 2025.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. Odredbom čl. 387. st. 2. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
4.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer se predlagatelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, odnosno predlagatelj nije jasno naznačio razloge važnosti za pitanja koja postavlja u smislu čl. 387. ZPP pa se stoga ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj podnosi prijedlog ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
5. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije.
6.1. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava , a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
6.2. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba reći da čl. 6. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.3. Ovaj sud smatra da je postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Tužitelju pravo na pošteno i pravično suđenje nije povrijeđeno ni time što nije provedeno financijsko vještačenje s obzirom da tužitelj u postupku u kojem je predložio financijsko vještačenje obrazložio zbog čega taj dokazni prijedlog nije mogao (bez svoje krivnje) istaknuti do prethodnog zaključenja pripremnoga ročišta, već je taj dokaz predložio tek u stadiju glavne rasprave. Stoga takvim postupanjem nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude su pogotovo u tom dijelu dovoljno obrazložene, nisu nerazumne i arbitrarne. Pritome nezadovoljstvo stranke sadržajem provedenog dokaza (iskaz svjedoka) ne dovodi tu stranku u povoljniju procesnu poziciju. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je riješeno kao u stavku II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
