REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5463/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravne sljednice iza IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Rožman, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tuženika OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2711/2024-2 od 22. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-746/2021- 20 od 18. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
1. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2711/2024-2 od 22. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-746/2021-20 od 18. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj postavlja sedam pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3073/2015 od 26. veljače 2019. i Rev 38/2023 od 7. ožujka 2023., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanjima u navedenim odlukama odnosno da je protivno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenim pitanjima.
3.1. Prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3.2. Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije te dopustiti predlagatelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude sukladno odredbi čl. 385. i 385.a ZPP.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici se protive navodima prijedloga te predlažu da se isti odbaci odnosno odbije. Potražuju trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje predlagatelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. U odnosu na ostala postavljena pitanja valja reći da se radi o pitanjima koja su usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja pa se ne mogu smatrati važnim pitanjem ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenje postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tim pitanjima u odluci na koje se poziva tužitelj izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda. Obrazloženjem postavljenih pitanja predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
5.3. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj podnosi prijedlog ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u cijelosti u njegovu korist.
5.4. Pogrešno je i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koji se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
6. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2 .ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP a na što sadržajno ukazuje i trećim pitanjem valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koje se odnosi na pravo na pošteno suđenje koje uključuje načelo jednakosti oružja parničnih stranaka.
7.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 21. st. 1. Ustava.
7.2. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7.3. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.4. Ovaj sud smatra da je postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tuženik nije u cijelosti uspio u predmetnom sporu, ne znači da mu je ujedno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a koje je zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8. Ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
9. S obzirom na navedeno u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
10. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
