REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-241/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC rođene PFC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. Roški Slap d.o.o., OIB 10386734616, sa sjedištem u Drnišu, Poljana 1, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Kolovrat, odvjetnica u Splitu, tuženika 2. HF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika 3. KF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženike 2. i 3. zastupa punomoćnik Željko Ostoja, odvjetnik u Splitu, radi brisanja upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Zk-8/2022-3 od 1. rujna 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2208/2020 od 5. studenoga 2021., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužiteljice se odbija.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja u točki I. izreke utvrđeno da je nevaljan upis prava vlasništva: a) u korist drugotuženika HF i trećetuženika KF, izvršen rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-1095/00 na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000.; b) u korist prvotuženika Roški Slap d.o.o., izvršen prvostupanjskim rješenjem broj Z-609/10 na temelju Ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010., solemniziran kod Javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika pod poslovnim brojem OV-4867/10. U točki II. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda na nekretninama označenim kao dio čest. zgr. [katastarska čestica], označene kao kuća, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanje: a) upisa u korist prvotuženika Roški Slap d.o.o. izvršenog prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Z-609/10 na temelju Ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010., solemniziran kod Javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika pod poslovnim brojem OV-4867/10; b) u korist drugotuženika HF i trećetuženika KF, izvršen prvostupanjskim rješenjem broj Z-1095/00 na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. U točki III. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. (rješenjem Z-1095/00) upisom prava vlasništva u korist tužietljice ABC, rođ. PFC, na: a) čest. zgr. [katastarska čestica], označene kao kuća, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela, b) čest. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela. U točki IV. izreke naloženo je prvotuženiku predati tužiteljici u suposjed nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], označene kao kuća, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki V. izreke naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.200,00 kuna (1.884,66 EUR)[1] .

2. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je u točki I. izreke tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.613,00 kuna (1.275,86 EUR), drugotuženiku i trećetuženiku u iznosu od 11.343,75 kuna (1.505,54 EUR), dok je u točki IV. izreke naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna (207,37 EUR), a drugo i trećetuženiku u iznosu od 1.718,75 kuna (228,11 EUR).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4927/2022-2 od 29. ožujka 2023. dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Može li se smatrati da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva steklo vlasništvo određenih nekretnina čija vrijednost na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije nije procijenjena u kapital društva i koja po nadležnom tijelu nije iskazana u kapitalu društva?“.

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužiteljica podnosi reviziju protiv citirane drugostupanjske presude pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena predlažući da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

5. Tuženici su odgovorili na reviziju ocijenivši je neosnovanom te su je predložili odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

6. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija tužiteljice nije osnovana.

8. Predmet je postupka brisovna tužba kojom je zatraženo utvrditi da je nevaljan upis prava vlasništva u korist 2. tuženika utemeljen na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. i u korist 1. tuženika izvršen po osnovi Ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010., zatim zahtjev za brisanje upisa na nekretninama označenim kao dio čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], oranica, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to upisa u korist Roški Slap d.o.o. izvršenog rješenjem broj Z-609/10 u korist 2. tuženika HF iz [adresa] izvršenog rješenjem poslovni broj Z-1095/00, potom naložiti i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. (rješenjem poslovni broj Z-1095/00) upisom prava vlasništva u korist tužiteljice na čest. zgr. [katastarska čestica], označene kao kuća, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela i na čest. zem. [katastarska čestica], označene kao oranica, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela, kao i predaja u suposjed predmetne nekretnine tužiteljici.

9. U prvostupanjskom su postupku utvrđene slijedeće činjenice:

- pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-935/2009 od 16. studenoga 2009., na zahtjev Republike Hrvatske, poništen je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000., kojim je suvlasnički dio tužiteljice PFC pok. ABD od 1/6 na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasnički dio 1/2 na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodan drugotuženiku HF i trećetuženiku KF kao kupcima, zato što je utvrđeno da je sklopljen protivno odredbi članka 42. Zakona o zaštiti prirode (Republici Hrvatskoj je tim Ugovorom povrijeđeno pravo prvokupa, koje inače nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, jer se radi o nekretnini unutar nacionalnog parka);

- nakon toga je Republika Hrvatska ustala tužbom protiv tuženika HF i Roškog slapa d.o.o., radi utvrđenja prava suvlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], a njezin je zahtjev pravomoćno odbijen nakon što je Županijski sud u Šibeniku presudom broj Gž-1866/2013-2 od 16. lipnja 2014. preinačio presudu Općinskog suda u Kninu broj P-383/10 od 20. kolovoza 2013.;

- tuženici 2. i 3. su suvlasnički dio od 5/6 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasnički dio 1/2 čest. zem. [katastarska čestica] iz Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupili u stečajnom postupku, koji se vodio nad trgovačkim društvom Roški Slap d.d. u stečaju Ugovorom o kupoprodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline od 4. rujna 2003.,

- između 2. tužitelja HF i 3. tužitelja KF, kao prenositelja, s jedne strane, te prvotuženika Roški slap d.o.o., s druge, kao stjecatelja, dana 19. svibnja 2010. sklopljen je Ugovor o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala društva Roški Slap d.o.o. Drniš od 19. svibnja 2010., kojim je u članku 2. stipulirano da članovi društva HF i KF unose u društvo Roški Slap d.o.o. Drniš uloge za nove poslovne udjele u temeljni kapital društva, i to nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 1/12 dijela, te kat. čest. [katastarska čestica] iz Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], HF za 3/4 dijela i KF za 1/4 dijela.

9.1. Na temelju gornjih činjenica prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su 2. i 3. tuženici, nakon što je poništen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. kojeg su sklopili s tužiteljicom, sklopili s 1. tuženikom Ugovor o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala društva Roški Slap d.o.o. Drniš od 19. svibnja 2010., iako im je bilo poznato da poništenjem ugovora nisu više suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/6 dijela i da nisu suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/2 dijela, pa da u toj situaciji nisu mogli raspolagati navedenim suvlasničkim dijelovima predmetnih nekretnina. Pritom je ocijenjeno da je 1. tuženiku prije sklapanja Ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala društva Roški Slap d.o.o. Drniš od 19. svibnja 2010., a budući da je 1. tuženik bio zastupan po direktoru HF, odnosno 2. tuženiku, trebalo biti poznato da isti nije isključivi vlasnik predmetnih nekretnina, kao i da suvlasnički dio od 1/6 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio od 1/2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon poništenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. ne pripadaju 2. i 3. tuženicima, već tužiteljici čije je knjižno pravo prestalo temeljem zemljišnoknjižne provedbe kasnije poništenog Ugovora od 10. srpnja 2000. po tužbi Republike Hrvatske (presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-935/2009 od 16. studenog 2009.). U tom smislu prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici bili nesavjesni stjecatelji te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

9.2. U odnosu na članak 268. stavak 1. Zakona o udruženom radu („Službeni list SFRJ“, broj 53/76 i 11/88, dalje: ZUR), prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljici nitko nikada nije osporavao suvlasništvo na predmetnim nekretninama, koje je ona inače davala u najam predniku tuženika, zbog čega u to vrijeme nije imala pravni temelj zahtijevati vraćanje nekretnina u posjed, koje je ugovorom ustupila prednicima tuženika uz određenu naknadu, jer da je pravni prednik tuženika priznavao tužiteljici „jače pravo“, pa da se u konkretnom slučaju ne može govoriti da je tužiteljici prestalo knjižno pravo temeljem odredbi ZUR.

10. Sud drugog stupnja, međutim, preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev utvrđujući, primjenom odredbe članka 373.a stavaka 1. i 2. ZPP, da su predmetne nekretnine postale društveno sredstvo društvenopravne osobe Ugostiteljskog poduzeća Roški slap jer je jedini korisnik tih nekretnina, koje su u naravi predstavljale motel Roški slap, bilo Ugostiteljsko poduzeće Roški slap, budući da se u te nekretnine investiralo te su se koristile bez suglasnosti tužiteljice. Nasuprot tome, tužiteljica, prema ocjeni drugostupanjskog suda, nije dokazala da bi pravni prednik prvotuženika priznavao njezino pravo vlasništva na idealnim dijelovima predmetnih nekretnina jer je Ugovor o najmu od 23. kolovoza 1966., kojeg su zaključili Ugostiteljsko poduzeće „Roški slap“ i ŠF, H PF i maloljetna ŠF PFC, zastupana po ĆF, bio na snazi do kraja rujna 1967., a zaključen je u vrijeme kada su tužiteljica, BF, ŠF i H PF bili u cijelosti vlasnici čest. zgr. [katastarska čestica], kuće upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije ni na koji način dokazala da bi i u daljnjem razdoblju 1. tuženiku davala u najam svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina ili da bi na drugi način izvršavala sadržaj svojih suvlasničkih prava .

11. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da je pravni prednik 1. tuženika, na temelju odredbe članka 268. stavak 1. ZUR, stekao pravo korištenja predmetnih nekretnina na suvlasničkom dijelu koji je pripadao tužiteljici, a time je pravo vlasništva tužiteljice na tim suvlasničkim dijelovima nekretnina prestalo. Pritom je ocijenjeno neodlučnim pitanje je li prednik 1. tuženika postupao savjesno, već je li tužiteljica zahtijevala vraćanje posjeda nekretnine u rokovima iz te zakonske odredbe, a što tužiteljica i ne tvrdi (pritom se žalbeni sud poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3018/2016-2 od 19. svibnja 2021.).

12. Cijeneći, dakle, da je tužiteljici iz gore navedenih razloga prestalo knjižno pravo na način da je i njezin suvlasnički dio predmetnih nekretnina postao društveno vlasništvo kao društveno sredstvo u društvenoj pravnoj osobi, što je kasnije u postupku pretvorbe i privatizacije pretvoreno u pravo vlasništva 1. tuženika sukladno odredbi članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) u vezi s člankom 388. ZV, drugostupanjski je sud zaključio da tužiteljica nema pravo radi zaštite tih prava podnijeti brisovnu tužbu, jer joj je knjižno pravo koje tom tužbom želi zaštiti prestalo i to ne pravnim poslovima za koje zahtijeva da se utvrde nevaljanima u ovom postupku, već prije toga i neovisno od njih. U takvim je okolnostima prvostupanjska presuda preinačena te je tužbeni zahtjev odbijen.

13. Neutemeljeno revidentica dopuštenim pravnim pitanjem osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

14. Naime, tužiteljica je tužbom zatražila zaštitu svojih prava na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], po osnovi posljedica poništaja ugovora odnosno činjenice da je Ugovor o kupoprodaji na temelju kojega je raspolagala suvlasničkim dijelovima tih nekretnina u korist tuženika, a zaključen 10. srpnja 2000., poništen po tužbi treće osobe, konkretno Republike Hrvatske, i to zbog protivnosti s odredbom članka 42. Zakona o zaštiti prirode, smatrajući da su daljnja raspolaganja tuženika prodanim suvlasničkim dijelovima tih nekretnina nevaljana. Tužiteljica pritom ne osporava da je do brisanja njezina prava vlasništva došlo na temelju tog Ugovora o kupoprodaji koji je u cijelosti izvršen, ne osporava da je primila od kupaca kupoprodajnu cijenu za prodane nekretnine, ne osporava da je predala prodani suvlasnički dio kupcima i da su oni izvršili upis uknjižbe prava vlasništva na temelju tog Ugovora.

15. Odredbom je članka 113. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 91/96, 112/99 i 88/01) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/05, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) propisano: ako je na temelju pobojnog ugovora koji je poništen nešto ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

16. U okolnostima je konkretnog slučaja pobojnost utvrđena u korist treće osobe, a ne u korist ugovornih stranaka. Što se tiče ugovornih strana, pobojnost nije utvrđena, oni su svoje ugovorne obveze u cijelosti ispunili, kupci platili kupoprodajnu cijenu, stupili u posjed nekretnina i izvršili uknjižbu, a tužiteljica kao prodavateljica primila kupoprodajnu cijenu i predala prodane nekretnine u posjed. U takvim se okolnostima vraćanje koje tužiteljica traži predmetnim tužbenim zahtjevom protivi naravi onoga što je ispunjeno. Stoga je drugostupanjski sud, iako uz nešto drugačije razloge, ipak pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.

17. Imajući na umu sve naprijed navedeno, dakle utvrđene činjenice koje su odlučne za ocjenu konkretnog tužbenog zahtjeva, odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:

Kada je knjižno pravo neke fizičke osobe na nekretnini prestalo na temelju raspolaganja ugovorom o kupoprodaji koji je u cijelosti izvršen, a potom poništen u korist treće osobe, koja k tome nije uspjela ishoditi pravo vlasništva na toj nekretnini, tada na zahtjev te fizičke osobe za vraćanje ispunjenog po osnovi tako poništenog ugovora nije od utjecaja pitanje je li vrijednost nekretnina trgovačkog društva koje je pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije procijenjena u kapital tog društva i iskazana u kapitalu društva.

18. Stoga se revizija tužiteljice ukazuje neosnovanom slijedom čega ju je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP i riješiti kao u izreci.

19. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP slijedom čega je zahtjev za naknadu tog troška valjalo odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil