Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 7 Pr-1805/2021-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod
Poslovni broj: 7 Pr-1805/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. Ć. iz S. B., J. J. S. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. Š., S. B., U. E. K. …, OIB: …, radi isplate, dana 21. studenog 2023., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice G. V., a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku T. Š., S. B., U. E. K. …, OIB: …, da tužitelju M. Ć. iz S. B., J. J. S. …, OIB: …, na ime razlike neisplaćene plaće zbog nepriznatog poljoprivrednog staža isplati bruto iznos od 1.904,97 eura (tisuću devetsto četiri eura i devedeset sedam centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
- na iznos od 13,14 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 32,67 eura od 16. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 45,98 eura od 16. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 45,98 eura od 16. studenog 2016. do isplate,
- na iznos od 45,98 eura od 16. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 45,98 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 16. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 16. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 16. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 11,17 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 35,18 eura od 16. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 47,84 eura od 16. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 47,84 eura od 16. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. ožujka 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 15,52 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 34,55 eura od 16. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. studenog 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 48,79 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 50,26 eura od 16. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 50,26 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 50,26 eura od 16. travnja 2019. do isplate,
- na iznos od 50,26 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 50,26 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,
- na iznos od 50,26 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 15,29 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,
- na iznos od 38,97 eura od 16. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 51,26 eura od 16. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 51,26 eura od 16. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 51,26 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 52,81 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 53,87 eura od 16. veljače 2020. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku tuženiku T. Š., S. B., U. E. K. …, OIB: …, da tužitelju M. Ć. iz S. B., J. J. S. …, OIB: …,, na ime razlike neisplaćene plaće po osnovi uvećanja od 4% isplati bruto iznos od … eura (…), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
- na iznos od 44,24 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 44,43 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 14,14 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 31,60 eura od 16. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 44,62 eura od 16. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 44,62 eura od 16. studenog 2018. do isplate,
- na iznos od 44,62 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 44,62 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 45,96 eura od 16. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 45,96 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 45,96 eura od 16. travnja 2019. do isplate,
- na iznos od 45,96 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 45,96 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,
- na iznos od 45,96 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 13,99 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,
- na iznos od 35,79 eura od 16. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 47,08 eura od 16. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 47,08 eura od 16. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 47,08 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 48,50 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 49,47 eura od 16. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 51,36 eura od 16. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 51,36 eura od 16. travnja 2020. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku tuženiku T. Š., S. B., U. E. K. …, OIB: …, da tužitelju M. Ć. iz S. B., J. J. S. …, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 5. siječnja 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Tužitelj M. Ć. iz S. B., J. J. S. …, OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva:
- za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća, te
- zahtjeva za isplatu parničnih troškova u iznosu od 62,50 eura.
V Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.
Obrazloženje
1. Tužitelj je utužio tuženika radi isplate navodeći u tužbi da je zaposlenik tuženika od …., te da mu za navedeni rad sukladno odredbama Zakona o radu pripada plaća koju mu je sukladno odredbi čl. 90. Zakona o radu, tuženik kao poslodavac bio dužan obračunati i isplatiti u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.
Nadalje je naveo da je odredbom čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/2012), odnosno odredbom čl. 50. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 24/2017,128/2017 - dalje TKU) jasno određeno kako osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Međutim, unatoč navedenoj odredbi TKU-a, prilikom obračuna plaće tuženik je propustio uvećati plaću za ranije ostvarenih 9 godina radnog staža na osnovi poljoprivrednog osiguranja, dakle za 4,5%, koji se staž smatra radnim stažom u smislu spomenute odredbe TKU-a i kao takvim osnovom za odgovarajuće uvećanje.
Navedeno je u svom Tumačenju čl. 50. TKU br. 180/20 od 23. siječnja 2020., potvrdilo Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, gdje je navedeno sljedeće: „Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. Slijedom navedenog, i poljoprivredni staž i staž na osnovi samostalnog obrta, za koji su plaćeni doprinosi, računa se u radni staž potreban za uvećanje plaće temeljem članka 50. TKU-a.“
Tužitelj je naveo da je o svemu navedenom tuženik imao saznanja prilikom zasnivanja radnog odnosa sa tužiteljem, obzirom je navedeni staž evidentiran u njegovoj radnoj knjižici iz koje je razvidno da je navedeni staž upisan u radnoj knjižici 16. lipnja 1993., slijedom čega smatra da navedena činjenica nije mogla ostati nepoznata tuženiku.
Tužitelj je istakao i da je tuženik priznao navedeni propust obzirom da mu je poljoprivredni staž od 9 godina, tj. 4,5% uračunao u koeficijent za minuli rad prilikom obračuna plaće, ali tek za mjesec veljaču 2020. godine.
Kako je tuženik cijelo vrijeme do mjeseca veljače 2020., prilikom obračuna plaće propustio uvećati istu za 4,5% s osnova ranije ostvarenog poljoprivrednog staža, a uvažavajući pri tome zastarni rok od 5 godina propisan odredbama Zakona o obveznim odnosima, tužitelj smatra da ukupan dug tuženika prema njemu s osnove razlike u plaći radi nepriznatog poljoprivrednog staža iznosi 18.608,08 kn, za plaće od srpnja 2016. do zaključno siječnja 2020., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.
Nadalje je naveo da je odredbom čl. 24. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018) određeno da se ukupne tjedne obveze utvrđene Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskim ustanovama, na zahtjev nastavnika sa 30 i više godina rada, umanjuju za 2 sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada, dok je st. 4. istoga čl. određeno da nastavnik koji ne koristi navedeno pravo na umanjenje iz st.1. spomenutog čl. ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%. Kako u utuženom razdoblju nije koristio pravo na umanjenje ukupne tjedne obveze predviđeno odredbom čl. 24. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018), a budući da priznavanjem od strane tuženika ranije ostvarenog poljoprivrednog staža od 9 godina, tužitelj smatra da ispunjava uvjet propisan spomenutom odredbom Kolektivnog ugovora od 30 godina ukupnog staža, te da mu od svibnja 2018., pripada pravo i na uvećanje osnovne plaće od 4%, što je tuženik priznao isplativši mu navedeno uvećanje od 4%, ali tek u svibnju 2020. godine.
Dakle, kako mu je tuženik tek u svibnju 2020., priznao pravo na uvećanje osnovne plaće od 4%, a imajući u vidu da je navedeno pravo propisano Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018) koji se primjenjuje od svibnja 2018., kao i ranije istaknuto potraživanje s osnove uvećanja zbog nepriznatog poljoprivrednog staža, tužitelj smatra da ukupan dug tuženika s osnove razlike u plaći radi nepriznatog povećanja osnovne plaće za 4%, iznosi 9.583,61 kn, za plaće od svibnja 2018., zaključno do ožujka 2020., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.
1.1. Slijedom navedenoga tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime razlike neisplaćene plaće zbog nepriznatog poljoprivrednog staža isplati bruto iznos od … kn, a na ime razlike neisplaćene plaće zbog nepriznatog povećanja osnovne plaće od 4%, bruto iznos od … kn, odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u tužbi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je tužitelj kod njega zaposlen temeljem ugovora o radu, kao i da je pravo radnika na uvećanje plaće u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, međutim tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a vezano uz priznavanje „poljoprivrednog staža“ od 23. siječnja 2020., propisano je: „Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. Slijedom navedenog, i poljoprivredni staž i staž na osnovi samostalnog obrta, za koji su plaćeni doprinosi, računa se u radni staž potreban za uvećanje plaće temeljem članka 50. TKU-a.“, koje tumačenje je povezano sa prethodnim tumačenjem Zajedničkog povjerenstva od 11. prosinca 2014.: „Pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža zaposlenik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu zaposlenika, odnosno od trenutka kada je zaposlenik poslodavcu dostavio dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu (potvrda HZMO-a o radno pravnom statusu, kopija radne knjižice ili bilo koji drugi odgovarajući dokaz.“
Naime, danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013., Zakonom o radu, ukinute su radne knjižice, te je obveza svakog poslodavca bila vratiti radniku ovjerenu radnu knjižicu u roku od 3 mjeseca od dana pristupanja, sukladno čemu je tuženik kao poslodavac tužitelja postupio i radnicima vratio radnu knjižicu.
Obzirom da je tumačenje kojim je prvi puta priznato pravo na uvećanje plaće sa osnova poljoprivrednog staža objavljeno 11. prosinca 2014., dakle godinu i 5 mjeseci nakon ukidanja radnih knjižica, smatra da kao poslodavac nije bio dužan znati i zapamtiti svaki zapis svakog svog zaposlenika u radnoj knjižici, pa tako niti zapis tužitelja da je imao upisani poljoprivredni staž, te da je u ovome slučaju tužitelj bio dužan samostalno ponovno mu dostaviti radnu knjižicu na uvid radi priznavanja i uvećanja plaće po osnovi poljoprivrednog staža.
Nadalje je tuženik naveo da je u studenom 2018., provjerio radni staž svih zaposlenika radi usklađivanja podataka u Registru zaposlenih u javnom sektoru, te je tužitelj tada dostavio potvrdu HZMO-a o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji na kojoj nije bio iskazan poljoprivredni staž.
Dana 29. siječnja 2020., tužitelj je dostavio novu potvrdu HZMO-a sa iskazanim poljoprivrednim stažem na kojoj je vidljivo da je tužitelj 20. siječnja 2020., zatražio ispravak podataka unesenih u matičnu evidenciju HZMO-a, a obzirom na novu dostavljenu potvrdu, priznat mu je poljoprivredni staž od trenutka kada je Škola saznala za isti, te mu je naknadno priznala i ostala prava koja proizlaze iz kolektivnog ugovora.
2.1. Slijedom navedenoga tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, te je predložio da se isti odbije, uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove postupka.
3. U podnesku dostavljenom u spis tijekom postupka, punomoćnik tužitelja je osporio navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe, ističući da je tuženik o njegovom poljoprivrednom stažu imao saznanja u trenutku zasnivanja radnog odnosa kada je tuženiku predočena radna knjižica, a da je tuženik učinio propust, ukazuje i činjenica , što mu je naknadno priznao i pravo na poljoprivredni staž i pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%.
4. Nakon što je tuženik dostavio izračun neisplaćenih plaća za utuženo razdoblje radi nepriznatog poljoprivrednog staža i izračun razlike neisplaćenih plaća radi nepriznatog povećanja osnovne plaće od 4%, tužitelj je u podnesku od 21. travnja 2023., sukladno dostavljenom izračunu, specificirao tužbeni zahtjev u iznosima pobliže navedenim u izreci ove presude pod točkom I i II.
5. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslik radne knjižice tužitelja, obračune isplaćenih plaća, te izračune razlike neisplaćenih plaća za utuženo razdoblje.
Odbijen je dokazni prijedlog punomoćnika tužitelja da se u postupku sasluša tužitelj na okolnost da je tuženik prilikom zasnivanja radnog odnosa sa tužiteljem imao saznanja o poljoprivrednom radnom stažu tužitelja, jer je navedena okolnost razvidna iz radne knjižice tužitelja, pa taj dokaz sud smatra nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
5.1. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća.
6. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:
- da je tužitelj temeljem ugovora o radu bio u radnom odnosu kod tuženika od …., što je tuženik učinio nespornim u odgovoru na tužbu,
- da je u trenutku zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, tuženik imao na uvid radnu knjižicu tužitelja sve do ukidanja radnih knjižica (2013.) kada je obveza poslodavca bila vratiti radniku ovjerenu radnu knjižicu, a u kojoj knjižici je od ..., bio evidentiran poljoprivredni staž osiguranja u trajanju od … godina, što je razvidno iz preslika radne knjižice tužitelja priložene uz tužbu,
- da tuženik tužitelju za utuženo razdoblje nije isplatio na ime razlike plaće zbog nepriznatog poljoprivrednog staža bruto iznos od … eura, te na ime razlike plaće po osnovi uvećanja od 4% bruto iznos od … eura, visina koje razlike neisplaćene plaće proizlazi iz izračuna tuženika (str. spisa 73-75).
7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Odredbom čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je zaključen 12. prosinca 2012., a sukladno čl. 92. primjenjuje se od dana potpisa, te odredbom čl. 50. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 24/17, 128/17) propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
8.1. Unatoč navedenim odredbama TKU-a, prilikom obračuna plaće tuženik nije uvećao plaću tužitelja za ranije ostvarenih 9 godina radnog staža po osnovi poljoprivrednog osiguranja, dakle za 4,5%, koji se staž se smatra radnim stažem u smislu odredbi spomenutih TKU-a i kao takav i osnovom za uvećanje.
8.2. Navedeno je u tumačenju čl. 50. TKU 180/20 od 23. siječnja 2020., potvrdilo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike: „Radni staž nije definiran Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, a niti bilo kojim drugim propisom. Stoga, prema mišljenju Povjerenstva, da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz Temeljnog kolektivnog ugovora, trebaju biti ispunjena dva uvjeta: 1. da je to rad za koji su plaćeni doprinosi i 2. da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja, neovisno da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. Slijedom navedenog, i poljoprivredni staž i staž na osnovi samostalnog obrta, za koji su plaćeni doprinosi, računa se u radni staž potreban za uvećanje plaće temeljem članka 50. TKU-a.“
8.3. Prethodno tumačenje Zajedničkog povjerenstva od 11. prosinca 2014. glasi: „Pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža zaposlenik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu zaposlenika, odnosno od trenutka kada je zaposlenik poslodavcu dostavio dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu (potvrda HZMO-a o radno pravnom statusu, kopija radne knjižice ili bilo koji drugi odgovarajući dokaz.“
8.4. Prema mišljenju ovoga suda, tumačenje na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu, ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.
9. Naime, uvidom u radnu knjižicu tužitelja (str. spisa 8-13), utvrđeno je da mu je dana …., upisan poljoprivredni staž osiguranja u vremenu od …. do ..., u trajanju od … godina.
9.1. Tuženik smatra da navedeni upis poljoprivrednog staža u tužiteljevu radnu knjižicu nije dovoljan za isplatu uvećanja plaće od 0,5% za svaku godinu poljoprivrednog staža, jer mu tužitelj nije predočio dokaz iz kojega bi bilo vidljivo da je za vrijeme poljoprivrednog staža uplatio doprinose za mirovinsko osiguranje.
9.2. Međutim, radna knjižica je javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, što znači da se radnom knjižicom dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, iz čega proizlazi da su istiniti podaci upisani u radnu knjižicu prema kojima je tužitelj ostvario poljoprivredni staž u trajanju navedenom u radnoj knjižici, a tuženik nije predložio izvođenje dokaza kako bi oborio presumpciju istinitosti podataka upisanih u tužiteljevu radnu knjižicu koja je javna isprava, iako je odredbom čl. 230. st. 3. ZPP-a, propisano da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
9.3. Zbog navedenoga sud je zaključio da činjenica što tužitelj ne raspolaže potvrdom o uplaćenim doprinosima za mirovinsko i invalidsko osiguranje, ne predstavlja osnovan razlog za uskratu uvećanja plaće za 0,5% za svaku godinu poljoprivrednog staža. Naime, sud smatra da u radnu knjižicu tužitelja ne bi bio upisan sporni poljoprivredni staž da tužitelj nije platio doprinose, te da taj poljoprivredni staž predstavlja temelj za obračun uvećanja plaće za 0,5% za svaku godinu ostvarenog radnog staža.
9.4. Stoga sud ovu presudu ne zasniva na razlikovanju radnog staža kao jednog od parametara za izračun plaće na temelju odredbe čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), odnosno odredbe čl. 50. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 24/17, 128/17) i staža osiguranja prema odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), a koji staž se na temelju odredbe čl. 25. i 26. toga Zakona, utvrđuje obzirom na razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju, te se utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu. Ovakvo tumačenje pojma radnog staža, nije protivno tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a odredbe čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), odnosno čl. 50. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 24/17, 128/17).
9.5. Slijedom navedenoga, sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju na ime razlike neisplaćene plaće zbog nepriznatog poljoprivrednog staža za utuženo razdoblje isplatiti bruto iznos od … eura, odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u izreci ove presude pod točkom I, koje je tužitelj specificirao prema izračunu tuženika, pa je slijedom naprijed navedenoga utuženi iznos tužitelju u cijelosti dosuđen.
10. Odredbom čl. 24. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/18) određeno je da se ukupne tjedne obveze utvrđene Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskim ustanovama, na zahtjev nastavnika sa 30 i više godina rada, umanjuju za 2 sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada, a st. 4. istoga članka određeno da nastavnik koji ne koristi navedeno pravo na umanjenje iz st.1. spomenutog članka ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće za 4%.
10.1. Kako u utuženom razdoblju tužitelj nije koristio pravo na umanjenje ukupne tjedne obveze predviđeno odredbom čl. 24. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/18), a budući da priznavanjem od strane tuženika ranije ostvarenog poljoprivrednog staža od … godina, tužitelj ispunjava uvjet propisan spomenutom odredbom Kolektivnog ugovora od 30 godina ukupnog staža, to mu od …., pripada pravo i na uvećanje osnovne plaće od 4% (što je tuženik podredno priznao isplativši mu uvećanje od 4%, u svibnju 2020.).
10.2. Obzirom da je tuženik tužitelju tek u svibnju 2020., priznao pravo na uvećanje osnovne plaće od 4%, a imajući u vidu da je navedeno pravo propisano navedenim Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama koji se primjenjuje od svibnja 2018., kao i ranije istaknuto potraživanje s osnove uvećanja zbog nepriznatog poljoprivrednog staža, sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju na ime razlike neisplaćene plaće po osnovi uvećanja od 4%, za utuženo razdoblje isplatiti bruto iznos od ... eura, odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u izreci ove presude pod točkom II, koje je tužitelj specificirao prema izračunu tuženika, pa je slijedom naprijed navedenoga utuženi iznos tužitelju u cijelosti dosuđen.
11. Osim toga, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, koja zakonska odredba je primjenjiva i u ovoj pravnoj stvari.
12. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju na ime neisplaćene plaće dosuđen bruto iznos.
13. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. važećeg Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa je stoga tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog dana idućeg mjeseca.
14. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.)
Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate plaće takva obveza poslodavca nije dospjela, tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća.
15. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22).
16. Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je naime odbijen sa dijelom zahtjeva za isplatu zateznih kamata kako je pobliže opisano u izreci ove presude, dakle nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela tuženiku nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje OT).
16.1. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od 6. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, u kojemu je požurivao zakazivanje ročišta, jer taj podnesak sud smatra nepotrebnim za donošenje odluke o ovoj parnici.
16.2. Trošak tužitelja koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 200,00 eura, sastav podnesaka od 17. rujna 2021. i 21. travnja 2023. po tbr. 8/1 OT u iznosima od po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom dana 21. studenog 2023. po tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 eura, PDV u iznosu od 200,00 eura, a ne kako je u troškovniku traženo, što ukupno iznosi 1.000,00 eura, koji trošak je u cijelosti osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tužitelju valjalo dosuditi, a odbiti ga sa dijelom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura.
17. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23).
18. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu 5. siječnja 2024.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji.
DN-a
- M. G., odvjetnik iz Z., Z. …
- T. š. S. B., E. K. …
- P. u. S. B. - nakon pravomoćnosti