Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-901/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog FČ, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog FČ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1150/2023-43 od 23. listopada 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025. u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Darka Stanića,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba optuženog FČ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni na način da se optuženom FČ za dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim prihvaćaju utvrđene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci za svako kazneno djelo te se primjenom članka 51. KZ/11 optuženik osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom FČ se u slučaju opoziva uvjetne osude u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. listopada 2023. do 8. ožujka 2024.
III. U ostalom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K- 1150/2023-43 od 23. listopada 2024. optuženi FČ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv protiv osobne slobode - prijetnje, opisanog u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, a činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Optuženom FČ je za svako djelo za koje je proglašen krivim utvrđena kazna zatvora i to: za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. i članka 51. KZ/11 optuženi FČ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju o d1 (jedne) godine, nakon čega je optuženiku na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženom FČ se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. listopada 2023. do 8. ožujka 2024., ukoliko bude opozvana uvjetna osuda. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11 optuženom FČ se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 2 (dvije) godine, a izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje nasilničkog ponašanja izvan zatvorskog sustava. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženi FČ se upozorava da mu se kazna zatvor au trajanju od 1 (jedne) godine iz uvjetne osuda može opozvati, ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom iz članka 70. KZ/11. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi FČ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 764,90 eura, od čega na ime psihijatrijskog vještačenja iznos od 449,40 eura i iznos od 115,50 te 200 eura paušalne svote, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi FČ po branitelju Darku Staniću, odvjetniku iz Splita, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je predložio da ga drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odlučianje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani zamjenik županijskog državnog odvjetnika i optuženi FČ koji je obaviješten o održavanju sjednice vijeća, a sjednici je prisustvovao branitelj optuženika, odvjetnik Darko Stanić koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz žalbe.
6. Žalba optuženika je osnovana.
7. Iako žalitelj navodi žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povredu Kaznenog zakona, sadržajno iz žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni držeći da je prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, odnosno da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Časlava Lončara proizlazi da je on u trenutku počinjenja navedenih kaznenih djela bio blaže smanjeno ubrojiv uslijed djelovanja ovisnosti o alkoholu te zbog miješanog poremećaja ličnosti. Žalitelj ističe da navedenu činjenicu sud nije cijenio olakotnom nego je njegovu sklonost konzumiranju alkohola utvrdio kao otegotnu okolnost na koji da je način činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je posljedično povrijeđen Kazneni zakon na njegovu štetu.
8. Imajući na umu navedene okolnosti, optuženik se zalaže za blaže kažnjavanje, odnosno ističe da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučne činjenice propustio njegovu smanjenu ubrojivost cijeniti olakotnom okolnošću, a koja bi okolnost utjecala na izbor vrste i mjere kazne.
9. U pravu je optuženik kada pobijajući odluku o kazni ističe da je prvostupanjski sud prilikom određivanja vrste i mjere kazne podcijenio značaj olakotnih okolnosti, odnosno podcijenio je okolnost smanjene ubrojivosti optuženika.
10. Prvostupanjski sud je cijenio optuženiku olakotnim njegovo priznanje počinjenja kaznenih djela, iskazano žaljenje i kajanje, obećanje da takva i slična djela u budućnosti neće činiti te da se ispričao oštećenicima. Kada se istaknute olakotne okolnosti u cijelosti vrednuju uz smanjenu ubrojivost i po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pojedinačne kazne za počinjena kaznena djela te prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne uz primjenu odredbe o stjecaju kao olakotno cijenio navedene okolnosti. S pravom ističe žalitelj da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir stupanj smanjene ubrojivosti optuženika tempore criminis, što svakako predstavlja olakotnu okolnost, dok je također cijenjena olakotnim i neosuđivanost optuženika. S druge strane stupanj krivnje kojom je postupao optuženik – izravna namjera, jačina ugrožavanja zaštićenog dobra i upornost u ponašanju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavljaju otegotne okolnosti kod optuženika.
11. Međutim, kada se uzmu u obzir sve okolnosti u koleraciji s utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika, olakotne okolnosti su doista od takvog značaja i važnosti da bi u konkretnom slučaju opravdale blaže kažnjavanje za počinitelja u odnosu na izricanje jedinstvene kazne zatvora, odnosno na izricanje kraćeg roka provjeravanja.
12. Imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti te osobnost optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i potom dosudio adekvatnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok će se po mišljenju ovog suda na temelju članka 56. KZ/11 izrečenom uvjetnom osudom i rokom provjeravanja od 3 (tri) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.
13. Slijedom navedenog, upravo ovakvom kaznom prvenstveno će se utjecati na optuženika, ali i na sve druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna i uvjetna osuda istovremeno sadrže dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo za koje je optuženik počinio ovim kaznenim djelima te će istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.
14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 486. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
