REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2433/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Split II, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-139/2024-3 od 16. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-271/2023 od 22. veljače 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-139/2024-3 od 16. siječnja 2025. zbog pravnih pitanja:
„Je li kod otklanjanja prigovora zastare drugostupanjski sud dužan obrazložiti razloge o odlučnim činjenicama koji su od značaja za ocjenu početka tijeka zastarnog roka, ako su izražena stajališta prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (kada preinači prvostupanjsku odluku) o osnovi prava potraživanja različita (ugovorna ili izvanugovorna odgovornost), pa kada je analogno tome različito i vrijeme računanja zastarnog roka?
Je li počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako razlozi (i njihov izostanak) drugostupanjske odluke o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju isprava koje prilože spisu, konkretno, na način da je sud, iako nisu izvedeni dokazi na okolnost visine štete, dosudio vjerovniku pravo na osiguranu svotu za doživljenje u punom iznosu, iako je ispravom (ugovorom koji prileži spisu) ugovoreno pravo na iznos osigurane svote za doživljenje umanjen za zakonom predviđena davanja, te shodno tome je li sud, ako nisu izvedeni dokazi o odlučnim činjenicama (konkretno visini štete) po osnovi kojih bi mogao sa sigurnošću te činjenice utvrditi, pa naloži potrebu vještačenja, a tužitelj izričito odustane od izvođenja tog dokaza (vještačenja visine štete), dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP?
Je li sud dužan u okolnostima kod ocjenjivanja osnovanosti zahtjeva za zakonskom zateznom kamatom primijeniti odredbu čl. 354. st. 2. ZOO, a koja regulira pitanje „zakašnjenje dužnika“ pa ako ne primjeni tu, nego neku drugu zakonsku odredbu je li dužan obrazložiti odluku i je li izostanak obrazloženja osim što je suđenje protivno stajalištu VSRH iz odluke Rev-1974/2014-2 od 24. svibnja 2017. i Revd- 2728/2024 od 10. srpnja 2024. predstavlja i povredu prava na pravično suđenje zajamčeno u čl. 29. Ustava RH?“.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-139/2024-3 od 16. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-271/2023 od 22. veljače 2024.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Ako je poslodavac zaključio ugovor o životnom osiguranju (policu) u kojemu je sebe označio kao ugovaratelja i korisnika osiguranja za slučaj doživljenja, a svoga zaposlenika kao osiguranika, te zaključio i zaseban „Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja“ sa istim zaposlenikom (u kojem je ugovoreno da je polica životnog osiguranja njegov sastavni dio) kojim se obvezao isplatiti zaposleniku osiguranu svotu za slučaj doživljenja, pa potom prije nastupa osiguranog slučaja otkupi policu životnog osiguranja u skladu sa čl. 954. ZOO (koje pravo nije isključeno, „Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja“, a nije ugovoreno ni da bi o otkupu zaposlenik morao biti obaviješten), je li činom otkupa police i/ili neisplatom osigurane svote za doživljenje poslodavac povrijedio ugovornu obvezu iz „Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja“ koja bi zaposleniku dala ovlaštenje potraživati naknadu štete, ili je to ovlaštenje uvjetovano prethodnim utvrđenjem eventualno počinjene povrede iz čl. 957 ZOO kako je VSRH izrazio u svom stajalištu u odlukama Revr-1396/15 od 27. studenog 2017. i
Rev-1529/2019 od 21. ožujka 2023.?
2. Je li promjena pravnog shvaćanja i način ocjene dokaza iz odluke drugostupanjskog suda (kojom je preinačena prvostupanjska presuda) u odnosu na njegovu prethodnu odluku (kojom je ukinuta prvostupanjska presuda) kod istovjetne činjenične i pravne situacije (kada se u ponovljenom postupku nisu izvodili novi dokazi ni činjenična utvrđenja) predstavlja takvu povredu odredaba parničnog postupka, da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH?
3. Je li kod otklanjanja prigovora zastare drugostupanjski sud dužan obrazložiti razloge o odlučnim činjenicama koji su od značaja za ocjenu početka tijeka zastarnog roka, ako su izražena stajališta prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (kada preinači prvostupanjsku odluku) o osnovi prava potraživanja različita (ugovorna ili izvanugovorna odgovornost), pa kada je analogno tome različito i vrijeme računanja zastarnog roka?
4. Ako je sud utvrdio da je povreda ugovorne obveze nastala dana 01.siječnja 2008., a tužba za naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze podnesena dana 31. prosinca 2018., je li nastupila zastara potraživanja?
5. Je li počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11. ZPP ako razlozi (i njihov izostanak) drugostupanjske odluke o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju isprava koje prilože spisu, konkretno, na način da je sud, iako nisu izvedeni dokazi na okolnost visine štete, dosudio vjerovniku pravo na osiguranu svotu za doživljenje u punom iznosu, iako je ispravom (ugovorom koji prileži spisu) ugovoreno pravo na iznos osigurane svote za doživljenje umanjen za zakonom predviđena davanja, te shodno tome je li sud, ako nisu izvedeni dokazi o odlučnim činjenicama (konkretno visini štete) po osnovi kojih bi mogao sa sigurnošću te činjenice utvrditi, pa naloži potrebu vještačenja, a tužitelj izričito odustane od izvođenja tog dokaza (vještačenja visine štete), dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP?
6. Ako je ugovorom o životnom osiguranju (polica) sastavni dio „Ugovora“ kojim su stranke uredile svoja prava i obveze glede životnog osiguranja i u tom „Ugovoru“ zasebnom odredbom precizirale da je polica životnog osiguranja sastavni dio „Ugovora“, je li sudbina „Ugovora“ vezana za sudbinu ugovora o životnom osiguranju (police) takva da – ako ugovaratelj osiguranja iskoristi svoje zakonsko pravo iz čl. 954. ZOO (koje pravo stranke „Ugovorom“ nisu isključile) i otkupi policu, da otkupom police odnosno prestankom ugovora o životnom osiguranju prestaju i sve obveze stranaka po „Ugovoru“?
7. Ako je poslodavac kao ugovaratelj osiguranja zaključio ugovor o osiguranju života (policu) u kojem je svog zaposlenika označio kao osiguranika, te sa istim zaposlenikom zaključio „Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja“ kojim se obvezao da će mu isplatiti osiguranu svotu za slučaj doživljenja umanjenu za sva zakonom predviđena davanja i poštovati ugovorne obveze dok životno osiguranje traje, ako je ugovoreno da polica čini sastavni dio ugovora, ako nije isključeno pravo poslodavca na otkup police i ako se poslodavac nije obvezao obavijestiti zaposlenika o otkupu, pa ako je na svim prednjim utvrđenjima sud presudio da otkup police osiguranja nije protupravan, može li shodno tome sud dosuditi zaposleniku osiguranu svotu za doživljenje kroz institut naknade štete zbog neispunjenja obveze ili kašnjenja u ispunjenju obveze iz ugovora, ako je zaposlenik tražbinu zatražio tužbom?
8. Postoji li protupravnost kao pretpostavka naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora koji je sastavni dio police osiguranja života i traje koliko traje i polica, ako je za otkup te police prije isteka vremena na koje je osiguranje ugovoreno sud utvrdio da je zakonit u svemu usklađen sa čl. 954. ZOO, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama VSRH Revr-1396/15 od 27. studenog 2017., Rev-1529/19 od 21. ožujka 2023., kao i praksi viših sudova ŽS u Bjelovaru GžR-48/2016 od 19. ožujka 2018., ŽS u Zagrebu GžR-2300/16 od 13. studenog 2017., ŽS u Bjelovaru Gž-1563/2017 od 4. travnja 2018.?
9. Može li jedna ugovorna strana potraživati od druge strane isplatu po ugovoru u kojem nije određen rok za ispunjenje prije nego je postavila zahtjev za ispunjenjem, a sve shodno pravnom stajalištu koje je VSRH izrazio u odluci Rev-1974/2014-2 od 24. svibnja 2017.?
10. Ako je jedna ugovorna strana aktivno legitimirana potraživati ispunjenje onoga što je ugovoreno u njenu korist, može li osnovano zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja ako prije toga nije zatražila ispunjenje ugovorne obveze?
11. Ako stranke u ugovoru nisu odredile rok za ispunjenje ugovora i ako vjerovnik traži ispunjenje ugovora, a da prethodno nije pozvao dužnika na ispunjenje, nego podnese tužbu, ima li vjerovnik pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu zbog neispunjenja novčane obveze za razdoblje prije pokretanja spora ako prethodno nije pozvao dužnika na ispunjenje, odnosno nije dokazao da mu je dostavio račun (obračun) dospjelog dugovanja?
12. Je li sud dužan u tim okolnostima kod ocjenjivanja osnovanosti zahtjeva za zakonskom zateznom kamatom primijeniti odredbu čl. 354. st. 2. ZOO, a koja regulira pitanje „zakašnjenje dužnika“ pa ako ne primjeni tu, nego neku drugu zakonsku odredbu je li dužan obrazložiti odluku i je li izostanak obrazloženja osim što je suđenje protivno stajalištu VSRH iz odluke Rev-1974/2014-2 od 24. svibnja 2017. i Revd- 2728/2024 od 10. srpnja 2024. predstavlja i povredu prava na pravično suđenje zajamčeno u čl. 29. Ustava RH?“
3. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci, jer je riječ o pravnim pitanjima važnim za rješenje ovoga spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz ljudsku praksu.
7. Treće, peto i dvanaesto postavljena pravna pitanja važna su u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a s obzirom na pravno shvaćanje revizijskog suda (izraženog u odlukama na koje se predlagatelj poziva) glede počinjene bitne povrede parničnog postupka u situaciji kada u drugostupanjskoj odluci nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i u situaciji kada drugostupanjska odluka proturječi sama sebi.
8. Slijedom izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
9. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije i istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.
10. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
