REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5252/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI NEKRETNINE d.o.o., OIB 03728687626, Zagreb, Ujevićeva ulica 17, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika IZOLOGRADNJA d.o.o., OIB 64975445677, Zagreb, Ulica Božidara Magovca 147, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Marinković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2639/2024-3 od 16. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-677/2019-45 od 9. svibnja 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2639/2024-3 od 16. srpnja 2025. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2639/2024-3 od 16. srpnja 2025. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2639/2024-3 od 16. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-677/2019-45 od 9. svibnja 2024.

2. Tuženik podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.

2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 794/11-2 od 25. siječnja 2012. i presudu poslovni broj Revr-188/04 od 20. ožujka 2005. te na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4783/2021-2 od 2. rujna 2024., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanjima u navedenim odlukama.

2.2. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u odnosu na postavljena pitanja odnosno u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže odbaciti tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten u odnosu na povredu prava na pravično suđenje te u odnosu na postavljena pitanja pod 2., te odbiti isti u odnosu na postavljeno pitanje pod 1. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Odgovor na postavljena pitanja usko je vezan uz okolnosti konkretnog slučaja slijedom čega postavljena pitanja nisu važna za odluku o ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, odgovor na ovako postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tim pitanjima u odlukama na koje se poziva tuženik izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda. Obrazloženjem postavljenih pitanja tuženik zapravo izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

4.3. Pogrešno je i tuženikovo shvaćanje da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva poslovni broj Rev-x 794/11-2 od 25. siječnja 2012. te Revr 188/04-2 od 30. ožujka 2005. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4783/2021-2 od 2. rujna 2021. u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova jer su u odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva radi o naknadi neimovinske i imovinske štete pa ta presuda ne daje razlog važnosti postavljenim pitanjima.

4.4. Naime, u sve tri odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva radi se o naknadi imovinske i neimovinske štete kao posljedice štetnog događaja (prometne nesreće i ozljede na radu), a što ovdje nije slučaj pa te odluke ne opravdavaju važnost postavljenih pitanja niti potrebu intervencije ovog revizijskog suda.

5. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje i čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

6.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

6.2. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično i pošteno suđenje.

7. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je odlučeno kao u stavku II. izreke rješenja.

8. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil