REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5238/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž R-115/2024-3 od 16. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pr-12/2023-46 od 8. studenoga 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž R-115/2024-3 od 16. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pr-12/2023-46 od 8. studenoga 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Tužitelj je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Može li se smatrati da je pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta konzumirano samom činjenicom da je tužitelju dostavljen dnevni obrok tri puta dnevno, iako tuženik nije dokazao da je tužitelj te obroke zaista i konzumirao, osobito u okolnostima kada je tužitelj bio trajno dostupan poslodavcu te nije mogao napustiti mjesto rada, a u svjetlu pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-300/2023-2 od 23. svibnja 2023.?
2. Smatra li se sama konzumacija dnevnog obroka u okviru radnog vremena ostvarenjem prava na dnevnu stanku u smislu odredbi zakona i Direktive 2003/88/EZ, osobito kada radnik tijekom tog vremena mora biti u svakom trenutku dostupan i može biti pozvan na izvršavanje radnih zadataka u svakom trenutku?
3. Predstavlja li pravo na dnevnu stanku samo formalno omogućavanje konzumacije obroka, kada je zaposlenik u obvezi ostati unutar prostorija poslodavca te se mora na svaki poziv odmah odazvati i po potrebi prekinuti obrok, odnosno kada nema stvarnu mogućnost korištenja stanke za odmor?
4. Je li se smatra da je dostavom obroka konzumirano pravo na dnevnu stanku?
5. Je li zakonita i ustavnopravno prihvatljiva praksa kojom se, unatoč postojanju obveze poslodavca da osigura pravo na odmor, teret dokazivanja neostvarenja tog prava prebacuje na zaposlenika, iako se dnevna stanka ne evidentira?
6. Može li se radno vrijeme djelatne vojne osobe koje se odvija u režimu trajne prisutnosti na radnom mjestu (tzv. „dežurstvo borbenog dvojca“), bez mogućnosti napuštanja radnog mjesta, smatrati vremenom korištenja dnevne stanke? 7. Je li moguće da se fizička prisutnost zaposlenika na radnom mjestu, bez mogućnosti napuštanja istog i bez obveze evidentiranja korištenja stanke, tumači kao ostvarenje prava na dnevni odmor u smislu odredbi Direktive 2003/88/EZ i sudske prakse Suda EU?
8. Je li pravilno prvostupanjsko i drugostupanjsko tumačenje prema kojem prostor za odmor na radnom mjestu sam po sebi predstavlja ostvarenje prava na dnevni odmor, bez obzira na stvarnu mogućnost korištenja stanke?“.
4. U prijedlogu tužitelj navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanjima koja su upravljena na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 398.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano uz navode u prijedlogu koji se odnose na navodnu povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na pravično suđenje, ovaj sud je zaključio da su ti navodi izneseni paušalno i općenito.
8. Sadržaj tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
9. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Kako, imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP je trebalo odbaciti kao nedopušten, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
11. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Je li tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, pripada pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu (dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem), sukladno odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018, 46/2018), odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u slučaju kada je tužitelju isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo temeljem Odluke Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, Klase: 023- 03/15-03/1, Urbroj: 512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., donesenoj sukladno odredbi čl. 13. st. 5., a u vezi čl. 56. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15)?
2. Je li se odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, Klasa: 023- 03/15-03/1, Urbroj: 512-01-15-941 od 28. prosinca 2015. primjenjuje samo na 2016. godinu ili na cijelo utuženo razdoblje na temelju koje Odluke je tužitelju isplaćivana novčana naknada?“
12. Razmatrajući prijedlog tuženice, a postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, u odnosu na oba postavljena pitanja kojima se problematizira pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva, odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u situaciji kada je tužitelju isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo temeljem Odluke Ministra obrane, ovaj sud je ocijenio da nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je suđeno sukladno shvaćanju izraženom u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-351/2023 od 24. travnja 2024. koje u bitnom glasi da se odlukom Ministra obrane nisu mogla umanjivati ili isključivati prava djelatnih voljnih osoba koja im pripadaju prema općim propisima o radu.
13. Ujedno, niti razlozi na koje se tuženica pozvala ne bi mogli davati važnost postavljenim pitanjima. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1638/20 od 5. travnja 2022. nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje. Rješenje Revd-3652/19 od 12. listopada 2022. ne postoji, dok rješenje Rev-3652/19 od 12. listopada 2022. predstavlja ukidnu odluku u kojoj je predmet spora bila isplata razlike plaće s osnova ostvarenog prekovremenog rada, a ovaj postupak se u dijelu kojim je osporena presuda po tuženici, vodi radi isplate naknade za neiskorištene slobodne dane.
13. Slijedom navedenog, niti u odnosu na prijedlog tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, u ovoj pravnoj stvari, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki I. izreke.
14. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
