REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2011/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ĆB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Ivanu Miroševiću odvjetniku u Splitu, protiv I. tuženika UB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, II. tužene KB iz [adresa] i III. tužene ĆBJ iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja pravovaljanosti oporuke, odlučujući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1596/2024-3 od 2. prosinca 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2574/2021 od 26. lipnja 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., rednim brojem 2., rednim brojem 3. i rednim brojem 4., prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 5., rednim brojem 6., rednim brojem 7. i rednim brojem 8., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
III. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1596/2024-3 od 2. prosinca 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2574/2021 od 26. lipnja 2024., I. i II. tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Može li sud prvostupanjski kod donošenja odluke o žalbenom prigovoru da spisu ne prileži u konkretnom slučaju ostavinski spis iz kojeg proizlazi parničnih postupka i u kojem postupku je sporno pitanje blagovremenosti tužbe, odluku donositi temeljem izvršenog uvida u spis od strane uredujućeg suca prvostupanjskog suda odnosno prema pretpostavljeno kopiranim dijelovima ostavinskog spisa po samostalnom odabiru prvostupanjskog suda bez naznake što i kad je kopirano ili drugim riječima,
2. Može li drugostupanjski sud u odnosu na žalbeni prigovor bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. kao i pogrešno utvrđeno činjenično stanje donositi odluku bez mogućnosti uvida u spis u odnosu na koji bi sadržajno trebalo utvrđivati činjenične navode bitne za utvrđivanje tijeka rokova i sadržaja izjava stranaka danih u ostavinskom postupku?,
3. Može li drugostupanjski sud sam konstatirati, utvrđivati pogreške prvostupanjskog suda ”u obrazloženju pobijanih odluka”, i koje pogreške je drugostupanjski sud utvrđivao iz sadržaja dijelova presude i spisa i time otklanjati žalbene razloge u odnosu na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?,
4. Može li drugostupanjski sud otkloniti žalbene razloge s pozivanjem na primjenu neimenovane, neoznačenu sudsku praksu u odnosu na koju je nemoguće provjeriti niti od kada je u primjeni, radi li se o podudarnoj i ustaljenoj sudskoj praksi koje je primjenjiva na konkretni slučaj te je li se radi o ustaljenoj, stabilnoj sudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i/ili županijskih sudova?,
5. U slučaju kad nasljednik izjavi da ne osporava pravnu valjanost oporuke, a zatim, kasnije izjavi da osporava da bi ostavitelj potpisao oporuku već da se radi o falsifikatu potpisa ostavitelja, radi li se o zabludi o pravu (error iuris) koja nije ispričiva zabluda u smislu odredbe čl. 331761. st. 1. ZOO-a, pa se ni tužitelji ne mogu na nju s uspjehom pozivati kao na ispričivu zabludu ili zabludi o činjenicama (error facti) odnosno zabluda o činjenicama koja je ispričiva zabluda, i time radi li se o ispričivoj ili neispričivoj zabludi (ignorantia facti, non iuris excusat)?,
6. U odnosu na pravno stajalište izraženo u ovim prijedlogom pobijanoj drugostupanjskoj odluci, a koje glasi: nakon što je nasljedniku predočena oporuka i nakon što je priznao njezinu valjanost, zahtijevajući nužni dio, više ne može osporavati valjanost takve oporuke niti u ostavinskom postupku tražiti ništa drugo od onoga što je traženo danom nasljedničkom izjavom - za ukazati je da je isto u suštini protivno pravnoj stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na pravno pitanje što je sadržajno nasljednička izjava?".
1.1. Iz sadržaja predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije za prepoznati je i sljedeća dva pitanja:
7. Predstavlja li sadržaj nasljedničke izjave očitovanje stranke o pravnoj valjanosti oporuke ili, u konkretnom slučaju, o potpisu na oporuci ostavitelja (je li ili nije potpis na oporuci ostaviteljev ili se radi o falsifikatu, oponašanju potpisa ostavitelja)?,
8. Može li stranka ostavinskog postupka osporavati potpis ostavitelja na oporuci i nakon dane nasljedničke izjave u odnosu na se prihvaća ili ne nasljednog prava koje joj pripada bez obzira je li se radi o zakonskom ili oporučnom ili pak i o zakonskom i oporučnom nasljednom pravu?".
1.2. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije I. i II. tužitelji su podnijeli i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1. -4. tužitelji nisu postupili sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer nisu jasno naznačili razloge zbog kojih smatraju da bi predmetna pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 5. -8. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi ne prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev prvenstveno iz razloga nastupa prekluzije, odnosno gubitka prava na utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke (računajući pri tome početak prekluzivnog roka od dana proglašenja oporuke) (toč. 8., 9. i 10. obrazloženja prvostupanjske presude, te toč. 9., 15. i 16. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude). Pravna pitanja navedena pod 5.-8. ne odnose se na pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u pogledu nastupa prekluzije (proteka prekluzivnog roka).
2.3. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
