REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4077/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Lazić odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, Zagreb, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužitelj podnio protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R - 148/2025-2 od 25. travnja 2025., kojim je u dijelu preinačena odluka Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1841/2023 od 19. studenog 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, u dijelu u kojem nije uspio u sporu.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
4. Prvo i drugo pravno pitanje se zapravo temelji na propitivanu činjenice nezastupanja protivne stranke po punomoćnicima – odvjetnicima, pa tako i po nepostojanju troškova zastupanja po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – na odluku o trošku postupka. Međutim, ovdje je za ukazati na odluku revizijskog suda od 3. lipnja 2025. poslovnog broja Rev-1523/2024-2, u kojoj se izrazilo pravno shvaćanje da se odredba čl. 154. st. 2. ZPP primjenjuje i u slučaju kad u manjem dijelu u parnici uspije stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu. Dakle, ako se u toj situaciji, primjene čl. 154. st. 2. ZPP, izrazilo takvo pravno shvaćanje, jasno je i da se to odnosi i na situacije obuhvaćene stavkom 4. toga članka.
5. Treće pravno pitanje je nedovoljno precizno naznačeno. Odgovor na njega će ovisiti o okolnostima svakog slučaja, koje su, u konkretnom slučaju, dakle u pitanju ostale potpuno nedefinirane. Načelno se mora poći polazi od načela da se stranci koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, priznaje i pravo na naknadu troška postupka u određenoj visini. Međutim, čl. 154. st. 4. ZPP, određuje mogućnost da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ako su uspjele u „približno“ jednakim dijelovima. Dakle, i u tom slučaju je jedna od stranka ipak u većem dijelu uspjela u parnici (iako su „približno“ uspjele u sporu), ali odredbe ZPP određuju mogućnost da svaka od njih snosi svoje troškove postupka. Dakle, hoće li „tužitelj koji je u većoj mjeri uspio u sporu“ imati pravo na „odgovarajuću naknadu troška postupka“ ovisit će o okolnostima konkretnog slučaja (tako će postojati specifične situacije na koje ukazuje i ovaj sud u odluci poslovnog broja Rev-1014/2018 od 20. listopada 2021., kao i Europski sud za ljudska prava u odlukama Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br.: 72152/13) a koje se okolnosti u ovom pitanju činjenično ne definiraju. Dakle, to pitanje ne predstavlja adekvatno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Osim toga, pitanje je neodređeno jer pita ima li ta stranka pravo na „odgovarajuću“ naknadu parničnog postupka, pri čemu ostaje pravno neodređeno što bi to bila upravo „odgovarajuća“ naknada tog troška, pa da bi o tome revizijski sud, davanjem odgovora na tako postavljeno pravno pitanje, mogao izraziti pravno shvaćanje. To osobito kad se uzme u obzir da se pobijanom odlukom nije odlučilo da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija, nego da svaka stranka snosi svoj troška postupka.
6. Zato je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (zbog pravnih pitanja koja stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava) – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
7. Navode o povredi temeljnih ljudskih prava na pristup sudu, pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek, tužitelj ograničava na navode iz toč. IV. prijedloga za dopuštenje reviziji, a u kojem dijelu obrazlaže da zbog nedostavljanja žalbe tužitelja drugostupanjskom sudu (od strane prvostupanjskog), o njegovoj žalbi nije odlučeno. Međutim, tužitelj nije dokazao da bi iskoristio pravo (ili da bi mu iskorištavanje tog prava na ikoji način bilo onemogućeno) na podnošenja zahtjeva za donošenje dopunske odluke, u smislu čl. 377.a ZPP, kojim bi se odlučilo o toj (navodno podnesenoj, a o kojoj se nije odlučilo) žalbi. Dakle, on nije dokazao da je iskoristio sva dozvoljena mu pravna sredstva predviđena postupovnim odredbama, kojima bi se otklonio eventualni propust prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, na koji prijedlogom ukazuje. Zato se ne može ocijeniti da je, ni na razini vjerojatnosti, došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u na koja se poziva.
8. Zato je – a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom) – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
