Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici u Bujama, Istarska 22, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnici,a NS, VS, ASU, Vladimiru Veljoviću i Alanu Alagiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, VS, NSU, Vladimir Veljović i Alan Alagić, Pula, Dobrilina 9, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2137/2019-15 od 10. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2137/2019-15 od 10. studenoga 2023. u točki I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 2137/2019-15 od 10. studenoga 2023. u točki II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 130.000,00 kn/17,253,97[1] EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2007. pa do isplate te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.487,50 EUR- a/18.742,07 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana u odnosu na glavnu stvar te je djelomično osnovana u odnosu na trošak postupka.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa bliže navedenih u izreci prvostupanjske presude sa zakonskim zateznima kamatama uslijed ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 51676/06 od 27. studenoga 2006., solemniziranog od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča pod brojem ovjere OU-1347/06 od 27. studenoga 2006. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženice Societe Generale Splitska banka d.d., kao kreditorom koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

6. Pobijana presuda sadrži dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužiteljice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

9. U stadiju žalbenog postupka sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno da li je sklapanjem Dodatka ugovora kojim je provedena konverzija sukladno ZID ZPK prestala obveza tuženice na isplatu uslijed ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je Dodatkom broj 1. ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 1. ožujka 2016. koji je zaključen temeljem ZID ZPK riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

12. ZID ZPK bio je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I- 3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

13. Vrhovni sud je u oglednom predmetu Gos-1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava odgovorio da je sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o Potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ocijenjeno je i da je ZID ZPK lex specialis u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava odnosno ZOO slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

14. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK koji je prošao ocjenu ustavnosti zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/15) te njegove odredbe obvezuju stranke, jer Dodatak nema elemenata koji bi mu davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

15. U smislu odredbe čl. 19.c st. 1. ZID ZPK konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

16. Odredbom čl. 1. Dodatka broj 1. ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva je izrijekom propisano da se isti sklapa na temelju odredbi ZID ZPK.

17. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, pa razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

18. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su u skladu s Dodatkom ugovora iskorištene za ispunjenje ugovornih obveza proizašlih iz valjanih ugovornih odredbi Dodatka, odnosno koriste se za namirenje budućih obroka ili anuiteta prema novom otplatnom planu.

19. Tuženica je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unijela svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u osnovnom Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njezinu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorištene za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli EUR-o utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR-u. Tako je valjano prestala obveza tuženice, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Dodatka, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule, a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženice.

20. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Dodatak na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

21. Sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO, a prema odredbama ZID ZPK tužiteljica je restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu, jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinzu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom, pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

22. Dakle, sklapanjem Dodatka na način propisan odredbama čl. 19.c ZID ZPK osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača (tužitelja) za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR-u koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informativnog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnik kredita slobodno pristala.

23. Stroga pravila o konverziji i načinu izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice (potrošača) kao korisnika kredita i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita u CHF, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, novim ugovornim odredbama obzirom da je tužiteljica kao potrošač informirana u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK o posljedicama konverzije i imala je mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK.

24. Izvršena konverzija nije imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, već i otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu zamjene kao nepoštenih ugovornih odredbi novom ugovornom odredbom koja kako je već gore navedeno nema elemenata ništetnosti, jer izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

25. Imajući u vidu gore navedeno pravna stajališta izražena u odlukama suda EU na koje se žalba poziva nisu primjenjiva u ovoj pravnoj situaciji, jer je tužiteljica informirana o posljedicama konverzije i imala je mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, slobodno je kao korisnik kredita na istu pristala, dok je samo u odnosu na banku postojala obveza da u skladu s odredbama ZID ZPK tužiteljici ponudi konverziju.

26. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sud je cijenio činjenicu da je tužiteljica potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače strane u njihovom međusobnom odnosu kao i da u ovoj pravnoj stvari sudska praksa nije ustaljena. Stoga ovaj sud oslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (npr. A i N, presuda od 6. rujna 2016. po zahtjevu broj 72152/13) ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da tužiteljica nije uspjela u parnici primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogala predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena te u takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

27. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke prvostupanjske presude temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP i odbiti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

28. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe, jer je sa žalbom uspjela samo u dijelu odluke o troškovima postupka.

29. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš