REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2166/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, radi izdavanja brisovnog očitovanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk- 3/2025-2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4083/2019-22 od 5. studenoga 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-3/2025-2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 4083/2019-22 od 5. studenoga 2024., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Može li sud isključivo na temelju iskaza zainteresiranih stranaka odnosno, tužitelja zaključiti kako je u cijelosti podmirio dug po ugovoru o zajmu, dok drugi dokazi potvrđuju suprotno?,

2. Je li tužitelj, osim što je dužan iznijeti činjenice, dužan predložiti i dokaze kojima pobija navode tuženika, odnosno je li dužan dokazati postojanje činjenice kad tuženik poriče njeno postojanje, a sve sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku?,

3. U slučaju da tuženik ospori potpis na Potvrdi o prijevremenom isplaćenom dugu, a tužitelj ne predloži dokaze, odnosno provođenje vještačenja radi utvrđenja osporenog potpisa, utvrditi da je tužitelj dokazao postojanje sporne činjenice?".

1.1. Tuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Predmetna pravna pitanja nisu, već zbog same svoje prirode, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na ta pitanja nije moguće dati jednoznačne odgovore primjenjive i u drugim slučajevima, jer odgovori na ta pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

2.2. Ne postoji razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a na koji razlog se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva tuženik. Naime, tuženik se u tom pravcu poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6684/2002-3 od 6. rujna 2005. No, ta odluka donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnog situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju. Naime, u postupku koji je prethodio donošenju te odluke utvrđeno je da tužitelj nije pružio nikakve dokaze na činjenične tvrdnje na kojima je zasnivao tužbeni zahtjev (što je različito od ovog predmetnog slučaja).

2.3. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Nižestupanjski sudovi su u svojim odlukama na logičan i razuman način iznijeli razloge tih odluka, a uslijed čega nije prihvatljiva ocjena tuženika da bi nižestupanjski sudovi arbitrarno postupali.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug