Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-531/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČF zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO-678/2022 od 14. svibnja 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1441/2022-13 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1441/2022-13 od 7. svibnja 2025., okrivljeni IF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, te je na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. ,126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) sud je okrivljenika u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te odredio da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni IF, predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti ovog kaznenog djela, posebice ranija osuđivanost okrivljenika zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu dosadašnje osude na novčane kazne, uvjetne osude i kazne zatvora nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenika da spozna pogibeljnost činjenja kaznenih djela i posljedica istih jer je okrivljenik 2021. godine ponovno počinio inkriminirano kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, dakle, ponovo kaznenog djela protiv imovine što ukazuje da je kod okrivljenika njegovo kriminalno ponašanje i volja za činjenjem kaznenih djela očito progrediralo. Stoga državni odvjetnik smatra da će se jedino osudom okrivljenika na težu kaznu postići svrha kažnjavanja, kao i svrha generalne prevencije.

6.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Ispravno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio obiteljske prilike okrivljenika, da je otac četvero djece od kojih je troje maloljetno, da mu je supruga bolesna zbog čega nije u mogućnosti raditi niti materijalno privređivati za obitelj i da je okrivljenik jedini u obitelji koji može raditi i brinuti o djeci. Sud je nadalje kao olakotno cijenio da je kazneno djelo priznao čime je u bitnome pomogao u utvrđenju činjeničnog stanja, da je izrazio kajanje za učinjeno te je prije okončanja kaznenog postupka namirio štetu oštećeniku . Otegotnim je sud cijenio višestruku osuđivanost okrivljenika za imovinska kaznena djela. Imajući na umu navedeno, činjenicu da je zadnja osuda okrivljenika bila 2013., a od počinjenja ovog kaznenog djela prošlo je gotovo četiri godine u kojem vremenu okrivljenik nije dolazio u sukob sa zakonom, kao i činjenicu da je priznanjem i namirenjem štete oštećeniku prije okončanja kaznenog postupka okrivljenik izrazio svijest o zabranjenosti svog postupanja te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), kao i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina - u cijelosti primjerena te će se njome odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela i da će se ujedno postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak.

7. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

8. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik