Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-754/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RĐ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog RĐ, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-454/2025-17 od 23. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog RĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-454/2025- 17 od 23. listopada 2025. okrivljeni UĐ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljenom ĆĐ je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 22. kolovoza 2025. pa nadalje. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. KZ/11 okrivljenom ĆĐ izrečena je sporedna novčana kazna od 100 (sto) dnevnih iznosa u visini od 20,00 (dvadeset) eura što iznosi 2.000,00 (dvije tisuće) eura. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 određeno je da je okrivljenik sporednu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, a ukoliko ju ne plati u tom roku sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti s kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Posebnim rješenjem će se odlučiti o oduzetim predmetima. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP naloženo je okrivljeniku da naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni UĐ osobno i po branitelju Zoranu Vidoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović d.o.o. iz Varaždina, zbog povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi podnesenoj po branitelju, okrivljenik je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se mu se izrekne „primjerena kazna“, odnosno da se što blaže kazni, podredno predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe okrivljenika nisu osnovane.
6. U osobnoj žalbi okrivljenik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 jer je on u Republiku Hrvatsku došao na odmor, a da su osobe koje je prevozio u automobil ušle na prevaru. Međutim, okrivljenik se u odnosu na kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 izjasnio da se smatra krivim. Odredbom članka 464. stavka 7. ZKP određeno je da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik koji se u odnosu na kazneno djelo iz optužnice izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje okrivljenik saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta ili troškova kaznenog postupka. Kako u razlozima žalbe okrivljenik nije naveo niti obrazložio niti jednu od iznimki koje predviđa citirana zakonska odredba, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.
7. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da su ispunjeni uvjeti za njegovo blaže kažnjavanje jer je neosuđivana osoba, kazneno djelo je priznao i izrazio kajanje, trenutno je nezaposlen, ali je ranije radio na brodu, jedini je u obitelji koji privređuje, a zbog njegovog boravka u istražnom zatvoru da je obitelj u lošoj financijskoj situaciji, da je on lošeg zdravstvenog stanja, a u zatvoru mu je otežano liječenje, pa smatra da su ispunjeni uvjeti za njegovo blaže kažnjavanje.
7.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio priznanje kaznenog djela čime je doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka i iskazano kajanje zbog počinjenja djela, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena činjenica da je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo i u namjeri da počini kazneno djelo te da je prevozio šest osoba. Imajući na umu društvenu opasnost koja proizlazi iz počinjenja ovog kaznenog djela koje je u velikom porastu u Republici Hrvatskoj te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te potom izrečena djelomična uvjetna osuda na temelju članka 57. KZ/11 kojom je određeno da će okrivljenik od kazne zatvora na koju je osuđen izvršavati 7 (sedam) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko on u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Okrivljenik u žalbi podnesenoj po branitelju osporava potrebu izricanja sporedne novčane kazne, dok u osobnoj žalbi iskazuje spremnost da sporednu novčanu kaznu plati „u najkraćem roku“. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud odredio osnov izricanja sporedne novčane kazne jer je kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 počinjeno iz koristoljublja te je pravilno primjenom članka 42. stavka 5. KZ/11 odredio visinu dnevnog dohotka i broj dnevnih iznosa novčane kazne posebno kada se imaju na umu imovinske i obiteljske prilike okrivljenika koje je okrivljenik naveo u žalbi te činjenicu da je bio zaposlen do uhićenja. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
8. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
9. Stoga je primjenom članka 482. ZKP valjalo presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
