Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj Ovr-472/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice V. D. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika C. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-613/2004 od 26. svibnja 2023., dana 5. siječnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-613/2004 od 26. svibnja 2023 u točki I. izreke za iznos troškova ovršnog postupka od 10.942,90 eur / 82.449,28 kn[1].

 

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika preinačava se točka I. izreke citiranog prvostupanjskog rješenja na način da se odbija kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 24.926,67 eur / 187.810,00 kn1 (preko iznosa od 10.942,90 eur / 82.449,28 kn1 do iznosa od 35.869,57 eur / 270.259,28 kn1).

 

III              Nalaže se ovrhovoditeljici da ovršeniku nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 99,54 eur / 750,00 kn1 u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva ovršenika za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku isplatiti ovrhovoditeljici, u roku osam dana, iznos od 35.869,57 eur / 270.259,28 kn1, na ime naknade troškova ovog postupka (točka I. izreke) te je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog u točki I. izreke odnosno za iznos od 13.044,29 eur / 98.282,20 kn1 (točka II. izreke).

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela odluke o troškovima ovršnog postupka iz točke I. izreke citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju odredbe članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03. - dalje OZ).

 

2.1. U žalbi osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda vezano za dosuđivanja iznosa od 2.049,69 eur /15.443,39 kn1 za svaku pojedinu radnju punomoćnika ovrhovoditeljice. Tvrdi da s obzirom da je postupak obustavljen tada ovrhovoditeljici da pripadaju samo nužni troškovi potrebni za vođenje ovršnog postupka te nastavno osporava osnovanost i visinu dosuđenih troškova za točno određene radnje punomoćnika, prvenstveno za sastav podnesaka. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima te potražuje troškove žalbe u visini plaćene sudske pristojbe.  

 

3. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

 

4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 19. stavak 1. OZ-a.

 

5. Iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem od 14. travnja 2023. u ovome predmetu ovrha obustavljena prema članku 36. OZ-a budući da je ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu, prethodno obavijestivši sud da je ovršenik podmirio potraživanje koje je predmet postupka te joj uz glavnicu i kamate, isplatio i dio troškova ovršnog postupka i to u iznosu od 3.382,61 eur / 25.486,28 kn1 koji iznos se odnosi na trošak sudske pristojbe i poštanske troškove uvećano za zakonske zatezne kamate sve određeno rješenjem o ovrsi od 26. travnja 2004. te troškove vještačenja.

 

              5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud odlučuje o pravovremenom zahtjevu ovrhovoditeljice za naknadu preostalih troškova ovršnog postupka iz zahtjeva (troškovnika) od 4. travnja 2023. Poziva se na odredbu članka 14. OZ-a te odredbe Odvjetničkih tarifa koje se odnose na ovršni postupak, ima u vidu visinu ovršne tražbine od 493.275,61 eur / 3.716.585,08 kn1 te odmjerava ovrhovoditeljici iznos od 2.049,69 eur / 15.443,39 kn1 po radnji njezina punomoćnika i to za sastav prijedloga za ovrhu, za sastav  podnesaka od 13.05.2004., 14.06.2004., 07.07.2004., 15.07.2004, 03.12.2004., 02.02.2005., 10.02.2021., 06.10.2021., 10.12.2021., 25.02.2022. i 10.10.2022., te za pristup na očevide 16.06.2004. i 16.09.2021., što sveukupno iznosi 35.869,57 eur / 270.259,28 kn1. Preostali dio zahtjeva ovrhovoditeljice u visini od 13.044,29 eur / 98.282,20 kn1 odbija kao neosnovan nepobijanom točkom II. izreke rješenja.

 

6. Odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

 

7. Stoga, uvažavajući činjenicu da je predmetni ovršni postupak obustavljen sukladno članku 36. stavak 1. i 2. OZ-a iz razloga što je ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu, treba imati u vidu da je to učinila nakon što je gotovo 20 godina od pokretanja ovršnog postupka (19.03.2004) ovršenik isplatio dugovanu tražbinu uvećanu za kamate i dio ovršnih troškova (31.03.2023). U tom dugom periodu ovrha je došla u fazu vještačenja te utvrđivanja vrijednosti nekretnine na kojoj se provodila ovrha, do koje faze postupka su za ovrhovoditeljicu svakako nastali troškovi potrebni za vođenje ovrhe koje joj je ovršenik dužan naknaditi sukladno članku 14. stavak 4. OZ-a, pa je u tom dijelu žalba ovršenika neosnovana.

 

8. Protivno žalbenim navodima a uvažavajući vrijednost glavne tražbine zbog koje se provodio ovršni postupak u visini od 493.275,61 eur / 3.716.585,08 kn1,  obračun troškova za pojedine radnje punomoćnika ovrhovoditeljice vršen je u okviru zahtjeva ovrhovoditeljice sukladno relevantnim odredbama Tbr. 11. i Tbr. 12. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa) u vezi s Tbr. 48. točka 3. Tarife.

 

9. Za sudjelovanje punomoćnika na očevidima od 14. lipnja 2004. i 16. rujna 2021. pravilno je ovrhovoditeljici, u okviru njezina zahtjeva, priznat iznos od 2.049,69 eura / 15.443,39 kn1 po pojedinom očevidu sukladno Tbr. 12. točka 2. u vezi s Tbr. 42. Tarife.

 

10. Međutim, osnovano se žalbom ovršenika ukazuje kako za pojedine radnje ovrhovoditeljice nije bilo osnova za priznavanje troškova (sastav prijedloga za ovrhu) odnosno ne u iznosu kako to čini sud prvog stupnja (podnesci).

 

10.1. Tako sastav prijedloga za ovrhu od 19. ožujka 2004. nije učinjen po punomoćniku odvjetniku, kojem bi u tom slučaju pripadala nagrada po Tbr. 11. točka 1. Tarife. Budući da je prijedlog za ovrhu sastavljen po ovrhovoditeljici osobno, istoj je neosnovano za tu radnju priznat iznos od 2.049,69 eur / 15.443,39 kn1.  

 

10.2. Nadalje, podnesci od 13.05.2004., 14.06.2004., 07.07.2004., 15.07.2004, 03.12.2004., 02.02.2005., 10.02.2021., 06.10.2021., 10.12.2021., 25.02.2022. i 10.10.2022., pravilno su cijenjeni kao potrebni za vođenje ovog dugogodišnjeg ovršnog postupka, no isti ne pripadaju niti jednoj od kategorija podnesaka i prijedloga predviđenih Tbr. 11. točka 1.- 7. Tarife. Radi se o kategoriji ostalih podnesaka iz Tbr. 11. točka 8. Tarife, pa ovrhovoditeljici za sastav svakog od pobrojanih podneska pripada 250 bodova. Uvažavajući vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn1 (Tbr. 50. u vezi s Tbr. 48. točka 3. Tarife) radi se o iznosi od 497,71 eur / 3.750,00 kn1 što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od 622,14 eur / 4.687,50 kn1 po podnesku. 

 

11. Dakle, uvažavajući sve gore zbrojeno ovrhovoditeljici je valjalo priznati iznos od 10.942,90 eur / 82.449,28 kn1 (dva očevida + 11 podnesaka), pa kako joj je pobijanim rješenjem priznat iznos od 35.869,57 eur / 270.259,28 kn1, tada je rješenje valjalo preinačiti i odbiti zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 24.926,67 eur / 187.810,00 kn1, pa je odlučeno kao u točki II izreke ovoga rješenja.

 

12. Ovršeniku pripada trošak žalbe sa kojom je djelomično uspio, za koju je zatražio iznos od 331,81 eur / 2.500,00 kn1 na ime plaćene sudske pristojbe. Kako je ovršenik sa žalbom uspio u omjeru od 30 %, tada je istome u tom omjeru dosuđen žalbeni trošak od 99,54 eur / 750,00 kn1. Preostali dio zahtjeva ovršenika za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan.

13. Slijedom svega odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a.

 

14. Prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

 

 

U Rijeci 5. siječnja 2024.

 

 

            Sutkinja

    Branka Ježek Mjedenjak, v.r.

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu