REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4938/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o., Korenica, Trg Sv. Jurja 12, OIB 35080102633, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, Rijeka, protiv tuženika ATLETSKI KLUB MARATON 2000, Karlovac, Prilaz V. Holjevca 6A, OIB 27871846011, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1995/2023-2 od 13. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-387/2022-17 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1995/2023-2 od 13. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-387/2022-17 od 6. travnja 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:
„1. Predstavlja li pravna situacija, okolnost utvrđenja u sudskoj odluci obveze tuženika – udruge koja nije javnopravno tijelo niti komunalni subjekt – na plaćanje usluga (koje su obveze plaćanja po zakonu u nadležnosti jedinice lokalne samouprave) komunalnog karaktera (popravak cesta, čišćenje javnih površina) pogrešnu primjenu materijalnog prava?
2. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao pasivno legitimiranog dužnika utvrdio tuženika – udrugu koje nije javnopravno tijelo niti komunalni subjekt– iako iz sadržaja spisa proizlazi da su komunalne usluge (čišćenje, popravak cesta, odvoz otpada) pružene na zahtjev i u interesu jedinice lokalne samouprave (koje je izvršenje usluga prema stanju spisa (iskaza svjedoka) inicirano od jedinice lokalne samouprave, odnosno, javne ustanove kao naručitelja usluga)?“.
2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom bi različita praksa i/ili zauzimanje različitih shvaćanja, odnosno ne zauzimanje odlučujućih shvaćanja u pojedinim predmetima izravno vodilo ka neravnopravnosti u primjeni ranije navedenih zakonskih odredaba i pravnoj nesigurnosti i, time, ka povredi ustavom zajamčenih sloboda i prava građana.
3. Uz navedena pitanja, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava radi čega je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 29. st. 1. i 14. st. 2. Ustava RH.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je u cijelosti nedopušten.
6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja, međutim u prijedlogu nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.3. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tuženik u prijedlogu i ne tvrdi da o pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti tvrdi da pobijanja odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH ili ESLJP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
6.4. Osim toga ni prvo, a ni drugo pitanje nije važno i iz razloga što od odgovora na ta pitanja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tuženik naručio od tužitelja pružanje predmetne usluge, koju mu je tužitelj i pružio i da stoga na temelju te pravne osnove osnovano potražuje utuženi iznos, dok naznačena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je pružena usluga bila u interesu lokalne jedinice jer se radi o usluzi komunalnog karaktera.
7. S obzirom na navedeno valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom.
9. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH) i jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske).
10. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
11. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tuženika, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica o obvezi ispunjavanja preuzete ugovorne odredbe, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
12. Slijedom iznesenog tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. i čl. 389.a st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
