REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3361/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-431/2025-2 od 7. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-64/2024-15 od 20. veljače 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-431/2025-2 od 7. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-64/2024-15 od 20. veljače 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), naznačuje dva pravna pitanja koja glase:
"1) Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno članku 1024. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05);
2) Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?".
3. Predlagatelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje predlagatelj navodi da o istome nema prakse revizijskog suda, a da je praksa drugostupanjskih sudova različita pozivajući se na odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-1215/2020 od 24. veljače 2021. i Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-464/2019 od 24. rujna 2019. U odnosu na drugo naznačeno pitanje predlagatelj se pozvao na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održanoj 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/04, kao i pravnim shvaćanjima revizijskog suda izraženim u odlukama broj Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015..
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Na postavljena pitanja predlagatelju prvenstveno valja odgovoriti da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene i stabilne prakse revizijskog suda izražene u odlukama poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev 1276/2024-2 od i dr.
6.1. Nadalje, drugo naznačeno pitanje kojim predlagatelj problematizira tijek zateznih kamata na iznos stečen bez osnove, kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, nema potrebno obilježje važnosti iz članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u većem broju odluka (primjerice, Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2023., Rev-652/2015 od 5. veljače 2019. i Revt-301/2017 od 4. prosinca 2018.), u okolnostima kada je stjecatelj nepošten, kao u konkretnom slučaju, obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečen bez osnove teče od dana neosnovanog stjecanja, a to konkretno znači od dana kada je tužiteljica platila sporni iznos. Nadalje se predlagatelju ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III- 5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredaba zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi elemente proizvoljnosti u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
6.2. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
