REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2321/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, Poslovna jedinica Split, R. Boškovića 22, Split, zastupana po ZR, dipl. iur., kao punomoćnici po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2564/2021-2 od 8. siječnja 2025. kojom je potvrđena presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Pn-297/2019 od 14. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Tuženik HRVATSKE CESTE d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, dužan je tužiteljici HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete isplatiti iznos od 28.495,09 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Tuženik HRVATSKE CESTE d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, dužan je tužiteljici HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 10.000.00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 19.02.2019. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnijela je tužiteljica, koja u prijedlogu postavlja pet pitanja ističući da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također ističe da su joj zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena prava na pravično suđenje. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Člankom 387. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:
1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put,
3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. Budući da tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje osim pet postavljenih pitanja nije jasno naznačila razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, to je na temelju članka 389.a stavak 2. ZPP-a, valjalo odlučiti odbaciti prijedlog u odnosu na postavljena pitanja.
8. Nadalje, tužiteljica ističe da je Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, podrazumijeva pravo svake osobe na pristup sudu, na obrazloženu odluku te ujednačenu sudsku praksu a naročito je zakonodavac izbjegao izrijekom propisati tko i prema kojem kriteriju odgovara za štetu nastalu u ovakvim situacijama i da istodobno postoji kolizija pravnih normi i neujednačena sudska praksa.
8.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete radi štetnog događaja 15.01.2019. kada je upravljajući vozilom na cesti iza mjesta [adresa] na otoku [adresa], udarila u divlju svinju, a kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede i vozilo je oštećeno.
8.2. Nižestupanjski sudovi su zaključili da su za nastalu štetu mjerodavne odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024 - dalje: ZOL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 - dalje u tekstu: ZOO), te da je sukladno odredbama navedenih Zakona za štetu koju počini divljač izlaskom iz lovišta odgovorna Lovačka udruga. Slijedom navedenog odbijaju tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije.
8.3. Uzevši u obzir činjenicu da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen zbog pogrešno postavljene tužbe, odnosno pogrešno označenog tuženika to tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo od povrede njenih ljudskih prava i sloboda (niti je tužiteljica u tom smislu dostavila različitu sudsku praksu koju spominje u prijedlogu).
9. Stoga je na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti prijedlog u odnosu na povredu ljudskih prava.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
