REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5067/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zekanović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri iz Zadra, protiv tuženice Addiko banke d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-545/2025-2 od 23. srpnja 2025. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-189/2025-51 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv točke II. izreke presude i točke II. izreke rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-545/2025-2 od 23. srpnja 2025. kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P-189/2025-51 od 29. travnja 2025. zbog pravnog pitanja:
„Je li za ocjenu pravodobnosti tužbe ili drugog podneska upućenog sudu relevantan trenutak kada je podnesak predan na poštu preporučenom pošiljkom ili trenutak kada ga zaprimi nadležni sud?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-545/2025-2 od 23. srpnja 2025. prijedloge za dopuštenje revizije podnijeli su i tužitelj i tuženik.
2. Tužitelj je u prijedlogu naznačio dva pravna pitanja.
2.1. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja ovaj sud je, u odnosu na pitanje navedeno u točki I. izreke ovog rješenja ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23. – dalje: ZPP), jer je riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
2.2. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na prijedlog tužitelja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP vezano za navedeno pitanje odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje postavio tri pravna pitanja:
„(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?“.
3.1. Prvo pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i u Revd-1155/22 od 8. lipnja 2022).
3.2. Drugo naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Revd-5086/22 od 11. siječnja 2023.).
3.3. U odnosu na treće pitanje revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., koje se u nastavku navodi:
"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika."
4. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u točki II. izreke.
5. Prema ocjeni vijeća tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 - dalje: Konvencija) u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
