Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4112/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Lacković, odvjetnici u Daruvaru protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkoga 6, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mandarić & Einwalter j. toč. d,, iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-685/2022-75 od 27. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P- 685/2022-75 od 27. srpnja 2023. pod toč.IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 329/2020-31 od 6. travnja 2023. pod toč. I. i pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.828,83 €/28848,32 kn sa zateznom kamatom i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.853,25 € / 44.101,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje od 01. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na:-na iznos od 18,04 € / 135,09 kn počevši od 01. ožujka 2008. godine,

-na iznos od 18,32 € / 138,05 kn počevši od 01. travnja 2008. godine,

-na iznos od 23,98 € / 180,66 kn počevši od 01. svibnja 2008. godine,

-na iznos od 17,65 € / 133,02 kn počevši od 01. lipnja 2008. godine,

-na iznos od 17,80 € / 134,10 kn počevši od 01. srpnja 2008. godine,

-na iznos od 17,44 € / 131,43 kn počevši od 01. kolovoza 2008. godine,

-na iznos od 17,44 € / 131,39 kn počevši od 01. rujna 2008. godine,

-na iznos od 17,82 € / 134,28 kn počevši od 06. listopada 2008. godine,

-na iznos od 18,66 € / 140,60 kn počevši od 11. studenog 2008. godine,

-na iznos od 18,08 € / 136,26 kn počevši od 01. prosinca 2008. godine,

-na iznos od 26,70 € / 201,16 kn počevši od 01. siječnja 2009. godine,

-na iznos od 32.06 € / 241,57 kn počevši od 01. veljače 2009. godine,

-na iznos od 33,06 € / 249,12 kn počevši od 01. ožujka 2009. godine,

-na iznos od 29,76 € / 224,26 kn počevši od 01. travnja 2009. godine,

-na iznos od 30,25 € / 227,93 kn počevši od 01. svibnja 2009. godine,

-na iznos od 25,96 € / 195,56 kn počevši od 01. lipnja 2009. godine,

-na iznos od 22,34 € / 168,31 kn počevši od 01. srpnja 2009. godine,

-na iznos od 23,01 € / 173,78 kn počevši od 01. kolovoza 2009. godine,

-na iznos od 25,13 € / 189,31 kn počevši od 01. rujna 2009. godine,

-na iznos od 24,86 € / 187,27 kn počevši od 01. listopada 2009. godine,

-na iznos od 24,26 € / 182,75 kn počevši od 13. studenog 2009. godine,

-na iznos od 24,75 € / 186,45 kn počevši od 15. prosinca 2009. godine,

-na iznos od 29,21 € / 220,11 kn počevši od 01. siječnja 2010. godine,

-na iznos od 32,34 € / 243,70 kn počevši od 01. veljače 2010. godine,

-na iznos od 29,85 € / 224,93 kn počevši od 01. ožujka 2010. godine,

-na iznos od 35,44 € / 267,04 kn počevši od 01. travnja 2010. godine,

-na iznos od 40,30 € / 303,62 kn počevši od 20. svibnja 2010. godine,

-na iznos od 43,10 € / 324,75 kn počevši od 17. lipnja 2010. godine,

-na iznos od 25,65 € / 193,27 kn počevši od 01. srpnja 2010. godine,

-na iznos od 77,87 € / 586,68 kn počevši od 14. kolovoza 2010. godine,

-na iznos od 46,45 € / 349,94 kn počevši od 16. rujna 2010. godine,

-na iznos od 22,05 € / 166,10 kn počevši od 21. listopada 2010. godine,

-na iznos od 130,21 € / 981,04 kn počevši od 13. studenog 2010. godine,

-na iznos od 75,30 € / 567,36 kn počevši od 01. prosinca 2010. godine,

-na iznos od 13,51 € / 101,81 kn počevši od 01. siječnja 2011. godine,

-na iznos od 14,45 € / 108,90 kn počevši od 01. veljače 2011. godine,

-na iznos od 14,27 € / 107,53 kn počevši od 01. ožujka 2011. godine,

-na iznos od 130,50 € / 983,27 kn počevši od 19. ožujka 2011. godine,

-na iznos od 25,34 € / 190,92 kn počevši od 14. travnja 2011. godine,

-na iznos od 7,62 € / 57,38 kn počevši od 26. svibnja 2011. godine,

-na iznos od 221,87 € / 1.671,68 kn počevši od 15. lipnja 2011. godine,

-na iznos od 260,85 € / 1.965,35 kn počevši od 01. kolovoza 2011. godine,

-na iznos od 7,41 € / 55,81 kn počevši od 01. rujna 2011. godine,

-na iznos od 0,39 € / 2,91 kn počevši od 01. listopada 2011. godine,

-na iznos od 66,90 € / 504,04 kn počevši od 01. studenog 2011. godine,

-na iznos od 165,28 € / 1.245,31 kn počevši od 01. prosinca 2011. godine,

-na iznos od 345,35 € / 2.602,05 kn počevši od 01. siječnja 2012. godine,

-na iznos od 0,39 € / 2,95 kn počevši od 02. veljače 2012. godine,

-na iznos od 163,71 € / 1.233,50 kn počevši od 01. ožujka 2012. godine,

-na iznos od 0,39 € / 2,92 kn počevši od 14. travnja 2012. godine,

-na iznos od 5,38 € / 40,50 kn počevši od 01. svibnja 2012. godine,

-na iznos od 15,26 € / 114,95 kn počevši od 01. lipnja 2012. godine,

-na iznos od 65,44 € / 493,09 kn počevši od 01. srpnja 2012. godine,

-na iznos od 160,29 € / 1.207,70 kn počevši od 01. kolovoza 2012. godine,

-na iznos od 173,71 € / 1.308,82 kn počevši od 01. rujna 2012. godine,

-na iznos od 0,38 € / 2,83 kn počevši od 05. listopada 2012. godine,

-na iznos od 0,37 € / 2,81 kn počevši od 01. studenog 2012. godine,

-na iznos od 15,94 € / 120,12 kn počevši od 01. prosinca 2012. godine,

-na iznos od 304,89 € / 2.297,23 kn počevši od 01. siječnja 2013. godine,

-na iznos od 66,90 € / 504,07 kn počevši od 01. veljače 2013. godine,

-na iznos od 71,82 € / 541,15 kn počevši od 01. ožujka 2013. godine,

-na iznos od 72,11 € / 543,33 kn počevši od 01. travnja 2013. godine,

-na iznos od69,59 € / 524,29 kn počevši od 01. svibnja 2013. godine,

-na iznos od 62,88 € / 473,80 kn počevši od 01. lipnja 2013. godine,

-na iznos od 62,70 € / 472,45 kn počevši od 01. srpnja 2013. godine,

-na iznos od 63,88 € / 481,33 kn počevši od 01. kolovoza 2013. godine,

-na iznos od 66,62 € / 501,97 kn počevši od 01. rujna 2013. godine,

-na iznos od 70,77 € / 533,24 kn počevši od 01. listopada 2013. godine,

-na iznos od 68,63 € / 517,12 kn počevši od 01. studenog 2013. godine,

-na iznos od 69,86 € / 526,38 kn počevši od 01. prosinca 2013. godine,

-na iznos od 71,27 € / 536,96 kn počevši od 01. siječnja 2014. godine,

-na iznos od 77,57 € / 584,42 kn počevši od 01. veljače 2014. godine,

-na iznos od 79,51 € / 599,04 kn počevši od 01. ožujka 2014. godine,

-na iznos od 78,85 € / 594,08 kn počevši od 01. travnja 2014. godine,

-na iznos od 76,47 € / 576,14 kn počevši od 01. svibnja 2014. godine,

-na iznos od 75,46 € / 568,57 kn počevši od 01. lipnja 2014. godine,

-na iznos od 75,66 € / 570,08 kn počevši od 01. srpnja 2014. godine,

-na iznos od 78,62 € / 592,33 kn počevši od 01. kolovoza 2014. godine,

-na iznos od 80,74 € / 608,36 kn počevši od 01. rujna 2014. godine,

-na iznos od 80,20 € / 604,23 kn počevši od 01. listopada 2014. godine,

-na iznos od 82,22 € / 619,49 kn počevši od 01. studenog 2014. godine,

-na iznos od 83,62 € / 630,04 kn počevši od 01. prosinca 2014. godine,

-na iznos od 82,78 € / 623,74 kn počevši od 01. siječnja 2015. godine,

-na iznos od 91,37 € / 688,41 kn počevši od 01. veljače 2015. godine,

-na iznos od 90,08 € / 678,70 kn počevši od 01. ožujka 2015. godine,

-na iznos od 90,74 € / 683,66 kn počevši od 01. travnja 2015. godine,

-na iznos od 91,91 € / 692,51 kn počevši od 01. svibnja 2015. godine,

-na iznos od 90,73 € / 683,57 kn počevši od 01. lipnja 2015. godine,

-na iznos od 90,39 € / 681,07 kn počevši od 01. srpnja 2015. godine,

-na iznos od 89,01 € / 670,66 kn počevši od 01. kolovoza 2015. godine,

-na iznos od 87,82 € / 661,67 kn počevši od 01. rujna 2015. godine,

-na iznos od 77,12 € / 581,04 kn počevši od 02. listopada 2015. godine, pa sve do isplate, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.828,83 €/28848,32 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 27. srpnja 2023. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaženo je tuženiku isplati tužitelju iznos od 5.853,25 € / 44.101,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 0,05 € / 0,37 kn, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovan (toč. II. izreke). Utvrđeno je da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od ukupno 1.807,69 EUR/13620,03 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III. izreke). Nalaženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.828,83 €/28848,32 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 27. srpnja 2023. pa sve do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (toč. IV. izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tuženik i to pod toč. I. izreke te pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje: ZPP). Predlaže u navedenim dijelovima pobijanu presudu preinačiti i odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, odnosno zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Presuda suda prvog stupnja u obrazloženju sadrži sve što nalaže odredba čl. 338. st. 4. ZPP te sadrži odlučne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama na kojima je sud temeljio prije svega zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostanom odlukom tuženika i valutne klauzule u CHF, a potom i obvezi tuženika da tužiteljici vrati novčane iznose koje je stekao na temelju tih ništetnih odredbe, pa stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Donošenjem pobijane presude tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući je sud prvog stupnja iznio razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev, tuženiku je omogućeno da se očituje na sve navode tužitelja i da ravnopravno sudjeluje u postupku, a zbog nezadovoljstva načinom na koji je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i na iste primijenio materijalno pravo ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Također ovaj sud ne nalazi da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na procesnu jednakost jer sud prvog stupnja nije, kako to navodi žalba, navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario, a da o tome nije iznio razloge.

6. Neosnovani su žalbeni navodi da bi presuda iz postupka kolektivne zaštite na koju se poziva tužiteljica mogla biti obvezujuća za i sud samo kada se parnica vodi radi naknade štete, a što ovdje nije slučaj.

6.1. To iz razloga što pojam naknade štete u smislu čl. 502. c. ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019. ("Narodne novine", broj: 70/19) izmijenjen sadržaj navedene odredbe čl. 502. c. ZPP na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate, slijedom čega je sud prvog stupnja vezan za utvrđenja iz gore navedenih presuda.

6.2. Drugim riječima, navedenu odredbu je potrebno tumačiti teleološki, a ne strogo gramatički. Naime, uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) te vodeći računa o tome da su "stjecanje bez osnove" i "naknada štete" kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze i pravne osnove za isplatu), kao i činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502. c. ZPP dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata", ovaj drugostupanjski sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje navedene odredbe bilo neprihvatljivo, slijedom čega ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502. c ZPP (ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav), a na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Stoga termin "naknada štete" iz odreda čl. 502. c. ZPP treba tumačiti u duhu i cilju te odredbe-olakšanju i ubrzanju parničnih postupaka obeštećenja potrošača.

7. Time što nije proveo dokaz predložen po tuženiku i to saslušanjem javnog bilježnika Mire Malačić (a ne RH, kako to pogrešno navodi tuženik u žalbi), sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP jer saslušanje javnog bilježnika doista i nije bilo potrebno provesti obzirom da isti nije sudjelovao u pregovaranju prije sklapanja ugovora već je Ugovor o kreditu samo solemnizirao, pa mu nisu, niti su mu mogle biti poznate okolnosti da li se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a što je zapravo sporno.

8. Sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da su prednik tužiteljice, sada pok. VH i tuženik **.**.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] (dalje. Ugovor o kreditu) za iznos od 55.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, da je čl. 4. određeno je, da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke i u trenutku ugovaranja iznosi 5,20%, dok je čl. 7. tog određeno je da će se povrat obveza iz tog ugovora vršiti na rok otplate od 240 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećim na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, time da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu uzastopno, počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

[katastarska općina]

-da je pravni prednik tužiteljice pok. VH u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 93/03), a što je utvrđeno iskazom tužiteljice te svjedoka NH kao i uvidom u predmetni Ugovor o kreditu i zk. izvatke broj 2563 i 303 sve k. o. [katastarska općina], a iz kojih proizlazi da je prednik tužitelj sklopio predmetni ugovor za kupnju stambenog objekta koji je pravnom predniku tužiteljice i tužiteljici isključivo služio za stanovanje

-da je između prednika tužiteljice i tuženika sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] dana 29. listopada 2015. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015-dalje: ZID ZPK),

-da je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka utvrđen da je prednik tužiteljice kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, u razdoblju i iznosima ukupno 5.853,30 € / 44.101,70 kn, odnosno zbog promjene kamatne stope 6.090,44 kn/808,34€, a zbog promjene tečaja 38.011,26 kn/5.044,96€, da je iznos glavnice kredita u EUR po konverziji tuženika bio 22.164,68 € odnosno 169.282,73 kn dok je iznos preostale glavnice po otplatnom planu u CHF bio 32.965,06 CHF, odnosno 157.612,94 kn te je razlika glavnice utvrđena u iznosu od 11.669,79 kn/ 1.548,85€, da je utvrđena preplata kod konverzije je iznosila 1.439,06 EUR ili 10.990,82 kn i taj iznos se umanjuje od razlike glavnice te ukupna razlika iznosi 678,97 kn/90,11€,

-da prema nalazu i mišljenju vještaka u određenom vremenskom razdoblju postoji i negativna razlika po osnovi promjenjive kamatne stope, koja je bila niža od početno ugovorene, kao i po osnovi tečaja, koje su nije uzimao u obzir (čl. 323. Zakona o obveznim odnosima- "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO)

-da je tužba u predmetu podnijeta 13. lipnja 2019., pa zastara nije nastupila za sva potraživanja koja se odnose na period poslije 04. travnja 2007., pa je stoga prigovor zastare osnovan samo za potraživanja koja su dospjela na naplatu i bila plaćena do 04. travnja 2007.

-da je tuženik nepošteni stjecatelj pa je dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO).

9. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da među strankama nije bilo sporno, da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužiteljica ne pobija navedeni Dodatak, pa isti obvezuje stranke i na snazi je za razdoblje nakon izvršene konverzije, no istim nije otklonjena ranija neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa tužiteljima pravni interes za vođenje predmetnog postupka iako je provedena konverzija. Tužiteljici tako pripada pravo na utvrđenu pretplatu po osnovu utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužiteljica do dana provedene konverzije, s obzirom na utvrđenje iz nalaza i mišljenja. Provedena konverzija nije a priori od utjecaja na predmetni slučaj, u smislu da bi tužiteljica samom činjenicom što je njezin prednik potpisao dodatak osnovnom ugovoru i pristao na konverziju, izgubila pravni interes za vođenje ovoga postupka, jer se niti odredbama ZID ZPK niti potpisanim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama banke, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, a za koju je ništetnost odgovorna banka

10. Stoga, prema ocjeni suda prvog tužiteljica neovisno o tome što je njezin prednik pristao na konverziju predmetnog kredita ima pravo na povrat preplaćenih novčanih iznosa, ali do dana 30. rujna 2015, s osnova utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača, na koje se poziva j. Navedeno pravo ima do 29. prosinca 2015., a sa stanjem na dan 30. rujna 2015. kada je provedena konverzija jer su stranke nadalje od 29. prosinca 2015. uredile svoje pravne odnose već Dodatkom Ugovora o kreditu.

11. Tako sud prvog stupnja upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući ništetnim jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare djelomično osnovanim, primjenom odredbe čl. 502. c. ZPP, te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO/05 sudi tužiteljici preplaćeni i u konverziji kredita nepriznat iznos kredita u iznosu od 5.853,25 € / 44.101,31 kn sa zateznim kamatama, utvrđuje da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od ukupno 1.807,69 EUR/13620,03 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok preostali dio zahtjeva za iznos od 0,05 € / 0,37 kn odbija i odlučuje kao u izreci presude.

12. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu sklopljen je 14. travnja 2005. pa je vezano uz ispitivanje valjanosti ugovorene ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo tj. odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje. ZZP/03).

13. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovdje valja navesti da se temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO/05) u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91) obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen između prednika tužiteljice i tuženika 14. travnja 2005. Međutim, odredbe ranije važećeg ZOO/91 koji je mjerodavan u ovoj pravnoj stvari u bitnome identične odredbama važećeg ZOO/05, na koje se pozvao sud prvog stupnja.

14. Iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19. a-19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"; broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 210 ZOO/91 ostvaren je u toč. I. izreke presude.

15. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su prednik tužiteljice sada pok. VH i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 55.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, da je čl. 4. određeno je, da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke i u trenutku ugovaranja iznosi 5,20%, dok je čl. 7. tog određeno je da će se povrat obveza iz tog ugovora vršiti na rok otplate od 240 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećim na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, time da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu uzastopno, počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

16. Nadalje je utvrđeno da su prednik tužiteljice sada pok. VH i tuženik sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu. temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

17. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

18. Neosnovano se navodima žalbe osporava i pravilnost utvrđenja činjenica iz kojih sud izvodi zaključak da prednik tužiteljice ima status potrošača. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da iz namjene za koju je odobren kredit ne proizlazi da bi kredit bio odobren u svrhu ostvarenja potreba vezanih uz tužiteljeve aktivnosti ili poduzetničku djelatnost: Navedeno potvrđuje i iskaz tužiteljice i svjedoka CH koji su iskazali da je iznos kredita utrošen za kupnju nekretnine (stambenog objekta) koja pravnom predniku i tužiteljici isključivo služi za stanovanje, koji iskaz tuženik nije doveo u sumnju, a sve to, i po shvaćanju ovoga suda, ukazuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je prednik tužitelj potrošač. Osim toga, tuženik je s prednikom tužiteljice sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, što ukazuje da mu status potrošača tuženika nije bio sporan. Stoga tvrdnje tuženika o suprotnom, koje nije dokazao, nisu od utjecaja na zakonitost odluke.

19. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.

20. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

21. Naime, riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu čl. 81. st. 2. ZZP/03, pa se smatra da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik na kome leži teret dokaza protivnom nije dokazao, pa zakonska presumpcija iz čl. 81. st. 2. ZZP/03 nije dovedena u pitanje.

22. Nadalje, u odnosu na žalbene navode valja istaći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti prednika tužiteljice vezano za sklapanje Ugovora o kreditu time da dokumentacija koju je tuženik dostavio (Opći uvjete poslovanja s građanima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora) nije odgovarajući dokaz na okolnost obaviještenosti prednika tužiteljice o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF. To iz razloga jer se na temelju dostavljene dokumentacije ne može se izvesti zaključak o razini informiranosti prednika tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu, budući se ne navode okolnosti na temelju kojih je prednik tužiteljice kao potrošač mogao i trebao biti svjestan da će iznosi anuiteta kredita zbog promjene i obračuna tečaja biti u određenim razdobljima vraćanja u znatnoj mjeri veći od onih početno ugovorenih i predviđenih planom otplate kredita.

23. Prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka SH (a ne svjedoka RH), javne bilježnice, sud prvog stupnja pravilno je odbio izvesti jer saslušanjem javne bilježnice ne može se utvrđivati je li potrošač prije sklapanja konkretnog ugovora bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu, potrošaču nije mogao objasniti naprijed navedene parametre koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

24. Imajući u vidu vezanost za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kraj činjenice da tuženik u ovom konkretnom slučaju nije dokazao da je prednik tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu obaviješten u smislu pune informiranosti posljedicama osporenih ugovornih odredbi, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) sporne odredbe ovog konkretnog ugovora o kreditu, sud prvog stupnja je kao prethodno pitanje, odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP i čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama i valutnoj klauzuli u CHF o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

25. Posljedica takvih nepoštenih odredbi je njihova ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03

26. Međutim, ne može se prihvatiti stajalište suda prvog stupnja da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica ima pravo na isplatu onog što je njezin prednik platio na temelju nepoštenih ugovornih odredaba kao da konverzije nije bilo.

27. U konkretnom slučaju, između prednika tužiteljice i tuženika suglasnošću volja sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

28. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.

28.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli", VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

29. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

30. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

31. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

32. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

33. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

34. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 niti valjanost Dodatka Ugovoru o kreditu već su sporni materijalno pravni učinci konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu.

35. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 10. ZOO/91).

36. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatka Ugovoru o kreditu, sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19. c st. 5. ZIZ ZPK/15

37. Navedeni ZID ZKP/15 izričito i detaljno je propisivao način konverzije i u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

38. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

39. Sklapanjem Dodataka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19. c ZID ZPK/15 To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako prednika tužiteljice, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

40. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19. d. i 19. e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P. Z. /899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za "trajno rješenje problema u CHF.".

40.1. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19. d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19. c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15

40.2. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19. e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19. c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19. c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19. c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

40.3. S druge strane, odredba čl. 19. e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19. c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19. c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19. c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19. e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

41. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom uz Ugovor o kreditu treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19. c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19. b ZID ZPK.

42. Tako je sklapanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

43. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

44. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 ĐHT, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

45. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19. c ZID ZPK uključuje i te uplate.

46. Obzirom da učinak Dodatka Ugovoru o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu na dalje, tužiteljica je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kako je to navedeno u Dodatku Ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima predmetnog slučaja u kojem tužiteljica ne osporava pravilnost izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19. b i 19. c ZPK, i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom prednika tužiteljice iz Dodatka Ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodataka Ugovoru o kreditu.

47. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku Ugovoru o kreditu tako da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, osnovano ukazuje tuženik da tužiteljica više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa pa je u dijelu odluke suda pravog stupnja pod točkom I. izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 210. ZOO/91 svezi čl. 19. c ZID ZPK zbog čega tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja pa do isplate, pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja tako, da je zahtjev tužiteljice odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i Đ, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

49. Zbog navedenog razloga valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak