Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2483/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MOJ DOM NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Srebrnjak 19, OIB: 00153102915, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Gorupić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3625/2020-12 od 5. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZU kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3625/2020- 12 od 5. travnja 2023. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika ZU za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 248,86 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Jurića poslovni broj Ovrv-189/2020 od 23. listopada 2020. kojim se tuženiku ZU nalaže da tužitelju Moj dom nekretnine d.o.o. plati iznos od 4.944,42 eura/37.253,70 kn zajedno sa zateznom kamatom od 6. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Jurića poslovni broj Ovrv-189/2020 od 23. listopada 2020. kojim se tuženiku ZU nalaže da tužitelju Moj dom nekretnine d.o.o. nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 291,55 eura/2.196,68 kn te tzv. predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 69,12 eura/520,75 kn, sve zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku ZU da tužitelju Moj dom nekretnine d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.708,28 eura/12.871,04 kn sa zateznom kamatom samo na iznos od 368,63 eura/2.777,44 kn počev od 5. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. i III. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Tuženik ne spori da ga je tužitelj povezao sa trećom osobom LU, a s kojom osobom je tuženik sklopio kupoprodajni ugovor. Međutim, tuženik spori da je tužitelj ispunio sve svoje obveze iz ugovora o posredovanju u prometu nekretnina. Naime, tužitelj je bio dužan, osim povezivanja tuženika sa trećom osobom, posredovati u pregovorima za sklapanje ugovora, nastojati da dođe do sklapanja ugovora te izvršiti pripremu za njegovo sklapanje (pribava dokumentacije i sastav ugovora o kupoprodaji). Navedene obveze tužitelj nije ispunio, upravo suprotno, tužitelj je otežao pregovore sa potencijalnim kupcem. Tuženik je isticao kako su kupci bili nezadovoljni radom tužitelja te je do sklapanja kupoprodajnog ugovora došlo isključivo radi angažmana odvjetnice Kristine Rakuša. Slijedom navedenog, tužitelj nema pravo na posredničku naknadu. Nadalje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud povrijedio odredbe parničnog postupka kada je odlučio da se ne saslušaju BU i Kristina Rakuša, budući da navedeni svjedoci imaju saznanja o bitnim činjenicama o predmetu spora. S druge strane, svi svjedoci koji je predložio tužitelj su saslušani, a čime je povrijeđeno načelo jednakosti stranaka. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 248,86 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Naime, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a time što je nije saslušao BU i Kristinu Rakuša, tj. time nije oduzeta mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom.

6.2. Odbijanje prijedloga za saslušanje svjedoka može predstavljati bitnu povredu parničnog postupka samo ako je taj dokaz od odlučujućeg značaja za utvrđenje činjeničnog stanja. U konkretnom predmetu, činjenično stanje je dovoljno raspravljeno i utvrđeno te nije bilo potrebe da se saslušaju navedene svjedokinje, kako je to prvostupanjski sud pravilno naveo u točki 14. obrazloženja prvostupanjske presude. Navedene svjedokinje su bile predložene na okolnost da tužitelj nije ispunio sve obveze iz ugovora o posredovanju te da je postojalo nezadovoljstvo kupca sa radom tužitelja. Međutim, o navedenoj okolnosti su prethodno detaljno saslušane parnične stranke, te svjedokinje LU i JU. S obzirom da su odlučne činjenice u postupku dovoljno utvrđene, daljnje saslušanje drugih svjedoka bi predstavljalo nepotrebno ponavljanje i odugovlačenje postupka. Naime, sud prvog stupnja mora postupati u skladu sa čl. 10. ZPP-a te nastojati da se postupak provede u razumnom roku, bez odugovlačenja i sa što manje troškova.

6.3. Također se ne može zauzeti stajalište da prvostupanjski sud, odbijanjem dokaznog prijedloga saslušanja navedenih svjedokinja, povrijedio tuženikovo pravo na jednakost oružja kao jednu od komponenti prava na pravično suđenje, zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99 , 8/99 , 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija). Naime, neizvođenje saslušanja predloženih svjedoka, u situaciji kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, ne dovodi do povrede toga prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.944,42 EUR (37.253,70 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja posredničku naknadu u smislu ugovora o posredovanju u prometu nekretnina, koji ugovor je sklopljen između tužitelja, kao posrednika, te tuženika, kao nalogodavca.

8. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - računa, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

8.1. Naime, tužitelj je tuženiku izdao račun u iznosu od 37.253,70 kn, tj. 4.944,42 EUR, radi naplate posredničke naknade za obavljene usluge posredovanja kod prodaje nekretnine. Budući da tuženik nije podmirio predmetni račun, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa), a na temelju kojeg prijedloga je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ivan Jurić donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

9. Među strankama nije sporno da su sklopile pisani ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, međutim, sporno je je li tužitelj ispunio obveze iz predmetnog ugovora i ima li tužitelj pravo na posredničku naknadu.

10. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da su tužitelj, kao posrednik, i tuženik, kao nalogodavac, u pisanom obliku, dana 23. listopada 2018. godine sklopili ugovor o posredovanju, kojim se tužitelj obvezao naći i dovesti u vezu osobu koja bi s tuženikom pregovarala i sklopila određeni pravni posao o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini, tj. stanu koji se nalazi u Zagrebu, Dvojkovićev put 18C

- da je posrednička naknada ugovorena u iznosu od 3% od ugovorene kupoprodajne cijene te da se naknada uvećava za iznos poreza na dodanu vrijednost

- da je tužitelj oglašavao stan na web stranicama

- da se LU javila tužitelju, točnije zaposlenici tužitelja JU, radi interesa da kupi predmetni stan

- da su LU i JU razgledali stan u dva navrata, pri čemu su se suglasile da će kupoprodajna cijena biti ugovorena u iznosu od 139.000,00 EUR, od čega se iznos od 7.000,00 EUR odnosi na pokretnine u stanu

- da su LU i njezin muž bili nezadovoljni radom tužitelja jer je tužitelj dodatno tražio proviziju od kupca, a što nije bilo dogovoreno

- da je kupoprodajni ugovor sastavila odvjetnica Kristina Rakuša

- da su tuženik i LU, dana 4. rujna 2020., sklopili ugovor o kupoprodaji predmetnog stana kojim je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 132.000,00 EUR

- da je sklapanju ugovora bila prisutna i JU, kao predstavnica tužitelja, kojoj je tom prilikom uručen kupoprodajni ugovor

- da tuženik nije raskinuo predmetni ugovor o posredovanju

11. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg u potpunosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, može se zaključiti da je LU, posredstvom tužitelja, saznala za predmetni stan. Nadalje, LU je, također posredstvom tužitelja, razgledala predmetni stan te potpisala zapisnik o razgledavanju predmetnog stana (list 7 spisa). Nadalje, tužitelj, točnije zaposlenica tužitelja JU je pregovarala sa LU oko kupoprodajne cijene. Naposljetku, tuženik je sklopio kupoprodajni ugovor sa LU, a sklapanju ugovora je bila prisutna i JU.

12. Također se može zaključiti da je LU izrazila nezadovoljstvo radom tužitelja te da je odvjetnica Kristina Rakuša sastavila kupoprodajni ugovor i davala određene pravne savjete LU u vezi sklapanja ugovora, međutim, navedene okolnosti ne utječu na pravo tužitelja da potražuje od tuženika posredničku naknadu.

13. Posredovanje u prometu nekretnina je uređeno posebnim zakonom, i to Zakonom o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" broj: 107/2007, 144/2012, 14/2014, 32/2019, dalje u tekstu: ZPPN).

14. Člankom 15. st. 1. ZPPN-a propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, u konkretnom predmetu je ispunjen cilj ugovora o posredovanju. Naime, tužitelj, kao posrednik, je doveo tuženika u vezu sa LU, što je u konačnici dovelo do toga da su tuženik i LU sklopili kupoprodajni ugovor.

16. Tuženik smatra da tužitelj nije u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze jer nije sastavio kupoprodajni ugovor, međutim, sastav kupoprodajnog ugovora nije obveza tužitelja, budući da to nije niti ugovoreno predmetnim ugovorom (list 5-6 spisa), niti je to propisano čl. 21. ZPPN-a koji uređuje obveze posrednika niti je to propisano čl. 2.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (list 107 spisa) koji također uređuje obveze posrednika.

17. Nadalje, tuženik ističe kako je LU bila nezadovoljna radom tužitelja što je dovelo do toga da je umalo odustala od sklapanja kupoprodajnog ugovora te da je odvjetnica Kristina Rakuša utjecala na odluku LU da ipak kupi predmetni stan. Drugim riječima, tuženik ističe kako je tužitelj otežao pregovore sa potencijalnim kupcem što je umalo dovelo do toga da kupoprodajni ugovor nije sklopljen, čime nije ispunio svoje obveze iz ugovora o posredovanju.

17.1. Nezadovoljstvo načinom rada tužitelja, kao i činjenica da je u završnoj fazi pregovora sudjelovala odvjetnica Kristina Rakuša, nisu od pravne važnosti za odluku o pravu tužitelja na posredničku naknadu, budući da je ugovor o kupoprodaji ipak zaključen zahvaljujući tome što je tužitelj doveo stranke u međusobni kontakt. Naime, premda je LU ocijenila kvalitetu rada tužitelja kao nezadovoljavajuću, takva subjektivna ocjena ne utječe na pravo na posredničku naknadu ako je cilj ugovora o posredovanju ostvaren. Nesporno je da je tužitelj pronašao kupca i doveo ugovorne strane u vezu, a da je ugovor o kupoprodaji zaključen.

17.2. Čak i ako je odvjetnica Kristina Rakuša svojim pravnim savjetima utjecala na odluku kupca da sklopi ugovor, time nije prekinuta uzročna veza između posredovanja tužitelja i zaključenja kupoprodajnog ugovora, jer odvjetnica nije dovela ugovorne strane u međusobni kontakt, već je to nesporno uradio tužitelj. Drugim riječima, odvjetnica Rakuša nije preuzela ulogu posrednika umjesto tužitelja, već je pružala pravnu pomoć u već započetom i posredovanjem tužitelja iniciranom pravnom poslu.

18. Dakle, tužitelj ima pravo na posredničku naknadu, budući da je doveo u vezu ugovorne stranke koje su sklopile kupoprodajni ugovor, a čime je u potpunosti ispunio svoju obvezu iz članka 1. Ugovora o posredovanju (list 5 - 6 spisa).

19. Visina utužene posredničke naknade nije sporna u žalbenom postupku, već je isključivo sporna osnova, tj. pravo na posredničku naknadu, međutim, valja istaknuti da je posrednička naknada obračunata sukladno čl. 2. Ugovora o posredovanju (list 5 – 6 spisa), kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

20. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić