Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-41/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici iz Varaždina protiv tuženika ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ps-8/2022-18 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ps-8/2022-18 od 17. listopada 2024. u točki I i II izreke te se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da iseli iz nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], jednokatna stambena zgrada u [adresa] i dvorište od 82 čhv odnosno 294 m2, te kč. br [katastarska čestica], put od 48 čhv, odnosno 171 m2, ukupne površine 465 m2, a koje nekretnine su identične nekretninama upisanima u posjedovni list broj 174 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], [adresa], kuća od 113 m2 i dvorište od 181 m2 te kč. br. [katastarska čestica] [adresa] put od 171 m2, ukupne površine 465 m2 te da navedeni prostor slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.191,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

Odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da iseli iz nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], jednokatna stambena zgrada u [adresa] i dvoriše od 82 čhv odnosno 294 m2, te kč. br [katastarska čestica], put od 48 čhv, odnosno 171 m2, ukupne površine 465 m2, a koje nekretnine su identične nekretninama upisanima u posjedovni list broj 174 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], [adresa], kuća od 113 m2 i dvorište od 181 m2 te kč. br. [katastarska čestica] [adresa] put od 171 m2, ukupne površine 465 m2 te da navedeni prostor slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.191,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I i II izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelju dosude parnične troškove.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj, kao pretpostavljeni vlasnik kuće u [adresa] koju bez pravne osnove koristi tuženik, traže iseljenje tuženika iz te kuće.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je u zemljišnim knjigama tužitelj upisan kao fiducijarni vlasnik sporne nekretnine,

- da iz javnobilježničkog akta – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (list 26-32) proizlazi da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju tog Sporazuma prijenosom prava vlasništva u svrhu osiguranja zaključenog s DUKAT d.o.o. iz Varaždina, ovjerenog kod javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina pod poslovnim brojem OU-80/199 dana 24. veljače 1999., a budući da tužitelju nije namirena njegova novčana tražbina prema DUKAT d.o.o. te je istim Sporazumom u čl. 10. određeno da će nakon dospijeća premetne tražbine 8. svibnja 1999. tužitelj moći protiv dužnika provesti ovrhu radi predaje nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], a koje su dane kao osiguranje u posjed i to slobodne od osoba i stvari,

- da u svrhu dodatnog osiguranja deponirane svote i kamata iz čl. 1. Sporazuma dužnik dozvoljava upis prava vlasništva na svojim nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], jednokatna stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 82 čhv (294 m2) i kč. br. [katastarska čestica], put sa 48 čhv (171 m2) sa svojeg imena na ime vjerovnika, sa čime su vjerovnik i dužnik sporazumni,

- da je u odredbi čl. 9. Sporazuma navedeno da se, ukoliko dužnik ne plati dugovani iznos u roku dospjelosti 8. svibnja 1999. ili ranije kako je to opisano u čl. 2. Sporazuma vjerovnik može naplatiti iz prodaje nekretnina, odnosno punopravno steći vlasništvo na nekretninama sukladno odredbama čl. 277. tada važećeg Ovršnog zakona. (NN br. 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05, dalje: OZ/96),

- da se u čl. 13. Sporazuma navodi da dužnik dozvoljava vjerovniku temeljem Sporazuma, bez ikakvog daljnjeg pitanja upisati prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama sa imena i vlasništva dužnika na vjerovnika uz istovremenu zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine, te da dužnik dozvoljava da se temeljem Sporazuma sukladno odredbama čl. 277. st. 5. OZ/96, bez ikakvog daljnjeg pitanja u zemljišne knjige upiše brisanje zabilježbe da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine,

- da je radi namirenja svoje novčane tražbine tužitelj vodio ovršni postupak kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem Ovr-358/2008 i kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-2269/2015 protiv DUKAT d.o.o. radi prodaje predmetnih nekretnina i namirenja tražbine iz ostvarene kupoprodajne cijene, a u kojim postupcima tužitelj nije namiren u svojoj tražbini, već su sudovi zauzeli stajalište da su nekretnine koje su predmet ovrhe radi prodaje upisane kao vlasništvo tužitelja te su zbog toga navedeni postupci obustavljeni,

- da se tuženik bez ikakvog pravnog osnova nalazi u posjedu predmetnih nekretnina obzirom da nema nikakav pravni temelj za posjedovanje istih,

- da tuženik nije niti prethodni vlasnik navedenih nekretnina te je vlasništvo sa DUKAT d.o.o. Varaždin valjano temeljem Sporazuma sa imena DUKAT d.o.o. preneseno na tužitelja te zbog toga tuženik nema pravnog osnova za posjedovanje predmetnih nekretnina,

- da iz iskaza tužitelja kao stranke (list 69-71) proizlazi da on tuženika ČU uopće nije poznavao sve dok nisu nastali problemi oko iseljenja iz kuće u kojoj tuženik boravi, da je on bio u pravnom odnosu sa pravnom osobom DUKAT d.o.o. iz Varaždina u koju je uložio svoju životnu ušteđevinu, a tuženik ČU je također bio u pravnom odnosu sa štedno kreditnom zadrugom DUKAT d.o.o. iz Varaždina koji su mu dali određeni iznos novca kao pozajmicu. Kako bi tuženik vratio pozajmicu kao garanciju je štedno kreditnoj zadruzi DUKAT d.o.o. iz Varaždina u zalog dao svoju kuću. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema štedno kreditnoj zadruzi DUKAT d.o.o. kuća koja je bila u vlasništvu tuženika postala je vlasništvo štedno kreditne zadruge DUKAT d.o.o. iz Varaždina. Tužitelj je naveo kako je nakon nekog vremena primijetio da štedno kreditna zadruga Ne posluje dobro, da mu nisu mogli isplatiti njegov novac već su mu ponudili spornu nekretninu, da je nakon toga se upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama postao zakoniti vlasnik, da mu nije predan ključ od kuće, niti je on znao u kakvom je kuća stanju, niti živi li itko u toj kući, a sve informacije o kući imao je od tadašnjeg direktora štedno kreditne zadruge DUKAT d.o.o.,

- da iz iskaza tuženika kao stranke (list 71) proizlazi da on tužbu smatra neosnovanom jer je kuća koja je predmet ovoga postupka njegova djedovina, on u njoj oduvijek živi i nema namjeru iz nje iseliti te ne osjeća nikakvu obvezu prema tužitelju ĐU bez obzira što je on upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama,

- da je on bio dužan štedno kreditnoj zadruzi DUKAT d.o.o. iz Varaždina, no ta štedno kreditna zadruga je propala i nije mu jasno kako je štedno kreditna zadruga DUKAT d.o.o. mogla prenijeti njegovu kuću na tužitelja ĐU, da smatra da je nakon propasti štedno kreditne zadruge DUKAT d.o.o. on trebao postati dužnik državi, a ne da se njegova kuća prenese u vlasništvo tužitelja,

- da tužitelju ne plaća nikakvu najamninu za korištenje kuće, niti ima namjeru plaćati jer nema financijske mogućnosti za to kao i da nema mogućnost isplatiti tužitelju neki veći iznos da mu se vrati vlasništvo nad kućom.

7. Osnovano tuženik prigovara, da tužitelj, kao fiducijarni vlasnik, ne bi imao pravo tražiti ovrhu na nekretnini niti tužbom tražiti iseljenje osoba i stvari iz nekretnine, pozivajući se na odredbe OZ. Stranke u ovom postupku, nisu bile stranke sporazuma o osiguranju na temelju kojeg je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine. Tuženik nije bio protivnik osiguranja u odnosu na tužitelja (to je bio Dukat d.o.o.) niti je njihov pravni odnos reguliran na bilo koji način, pa niti onaj iz čl. 274. mjerodavnog OZ/96.

8. Tuženik u konkretnom slučaju nije ovršenik niti je s tužiteljem ikada zaključio bilo kakav sporazum, već je svoje pravo stekao na temelju sporazuma iz čl. 274.b. OZ/96 sklopljenog sa svojim dužnikom Dukat d.o.o., dok tuženik na nekretnini nema nikakvo pravo.

9. Sud je tužbenom zahtjevu udovoljio, na temelju čl. 161. st. 1. ZVDSP, prema kojem vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari, koje pravo ne zastarijeva. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da je za ostvarenje tog prava vlasnik dužan dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, dok tuženik nije dokazao da bi imao pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje stvari u smislu čl. 163. ZV. Sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10. U konkretnom slučaju, međutim, tužitelj nije proveo postupak namirenja po čl. 277. OZ/96, pa nije stekao punopravno vlasništvo nekretnine. Navedeno znači da njegov upis u zemljišnim knjigama ima funkciju osiguranja tražbine, ali ne daje mu pravo na posjed nekretnine niti po zakonu, niti po ugovoru o osiguranju koji prileži spisu. Iz navedenog Sporazuma proizlazi da dužnik dozvoljava vjerovniku da na temelju Sporazuma, bez ikakvog daljnjeg pitanja upiše prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremenu zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine, te da dužnik dozvoljava da se temeljem Sporazuma, na temelju čl. 277. st. 5. OZ, u zemljišne knjige upiše brisanje zabilježbe da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine – ali to brisanje nije izvršeno.

11. Položaj tužitelja reguliran je odredbom čl. 277. OZ/96, te je koji propisuje prava predlagatelja osiguranja u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja, u postupku koji provodi javni bilježnik. Odredba 277. OZ glasi:

„(1) Ako protivnik osiguranja zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, predlagatelj osiguranja ovlašten je zatražiti od protivnika osiguranja, preko javnoga bilježnika, da ga u roku od petnaest dana obavijesti, također preko javnoga bilježnika, zahtijeva li da se stvar na kojoj je vlasništvo preneseno proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnoga bilježnika.

(5) Ako protivnik osiguranja ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, (...) smatrat će se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava koji su na njega preneseni, za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet, osim ako predlagatelj osiguranja u roku od petnaest dana po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka ne obavijesti putem javnoga bilježnika protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar odnosno pravo umjesto isplate osigurane tražbine.

(6) Ako u slučaju iz stavka 5. ovoga članka predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava, osigurana se tražbina smatra izmirenom kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik odnosno imatelj prava.“

12. Tek ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari pod uvjetima iz stavka 7. navedene odredbe, ovlašten je tražiti, na temelju potvrde javnog bilježnika o tome, ovrhu radi predaje stvari u posjed. U konkretnom slučaju ti uvjeti nisu ispunjeni, odnosno tužitelj niti ne tvrdi da je proveden postupak pred javnim bilježnikom propisan odredbom čl. 277. OZ, pa zato nije stekao punopravno vlasništvo nekretnine i nema pravo tražiti predaju iste u posjed.

13. Radi navedenog nisu odlučni žalbeni navodi o pravilnosti primjene testa razmjernosti povodom prigovora tuženika o pravu na dom.

14. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je izgubio parnicu u cijelosti te mu, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, ne pripadaju troškovi postupka, dok tuženik, iako je izjavio da traži trošak postupka prema troškovniku, taj troškovnik nije priložio u spis predmeta, niti je određeno zatražio trošak žalbe. Radi toga mu, na temelju čl. 164. st. 2. i 3. ZPP, troškovi nisu dosuđeni.

15. Na temelju čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić