Poslovni broj Gž Ovr-300/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice S. D. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10605/2017 od 22. ožujka 2023., dana 5. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10605/2017 od             22. ožujka 2023.

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu od 26. svibnja 2017. kao neosnovan.

 

2. Protiv rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. - dalje OZ).

 

2.1. U žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju dostavljenim ispravama, posebno Ugovorom o kupoprodaji plasmana od 26. listopada 2015., nije na valjani način dokazao da je tražbina koja je predmet ovrhe, prenesena na ovrhovoditelja. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak te potražuje troškove žalbe.  

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje ovrhovoditelj u žalbi budući da pobijano rješenje nije nerazumljivo, u istome su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja odlučuje o prijedlogu za ovrhu podnesenom 26. svibnja 2017. na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. T. poslovni broj Ovrv-4340/2009 od 27. listopada 2009. predlažući ovrhu na nekretnini ovršenice. Navedena ovršna isprava glasi na vjerovnika P. C. d.o.o., stoga je ovdje ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu presliku Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 2015-162 od 26. listopada 2015. (dalje Ugovor o kupoprodaji plasmana) uz tvrdnje da je temeljem toga ugovora raniji vjerovnik P. C. d.o.o. ustupio ovdje ovrhovoditelju nenamirenu novčanu tražbinu temeljem korištenja kreditne kartice broj: 377502888431004, koju je imao prema ovršenici.

 

5.1. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji plasmana kao dopunske ovršne isprave, prvostupanjski je sud utvrdio da iz istog nije vidljivo da je tražbina navedena u ovršnom zahtjevu prijedloga za ovrhu doista prešla na ovrhovoditelja, tj. da je ovrhovoditelj postao vjerovnik iz ovršne isprave, jer ne sadrži naziv (određenje) tražbine koja je navodno prenesena na ovrhovoditelja. Iz dostavljenog dijela tablice sud je utvrdio samo osobno ime osobe koja je naznačena kao ovršenica u ovoj pravnoj stvari i određene brojeve za koje sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi što predstavljaju jer nigdje nije naveden opis tražbine.

 

5.2. Kako prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi o kojoj se tražbini radi niti tko je vjerovnik odnosno dužnik iz ovršne isprave, zaključio je da je ovršni prijedlog neosnovan iz razloga što ovrhovoditelj nije na valjani način dokazao da je tražbina na njega prenesena u smislu članka 32. OZ-a i članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO). Posebno se poziva na načelo strogog formalnog legaliteta u ovršnom postupku uz zaključak da ovo načelo ne određuje samo da se postojanje tražbine i stranačka (postupovna) legitimacija dokazuju kvalificiranom ispravom (ovršna ili vjerodostojna isprava), već se primjenjuje i kod dokazivanja prijenosa tražbine ili obveze. Kako u ovršnom postupku, zbog njegove pravne naravi, nije dana mogućnost drugoj strani – ovršeniku, izjasniti se o prijedlogu za ovrhu prije donošenja rješenja o ovrsi, već sud o osnovanosti prijedloga za ovrhu odlučuje na temelju činjeničnih tvrdnji ovrhovoditelja i dokaza za te činjenične tvrdnje koje je on sudu dostavio, tada prema mišljenju prvostupanjskog suda isprave koje se dostavljaju sudu ne smiju sud dovoditi u dvojbu oko postojanja i visine tražbine odnosno dvojbu oko stranačke (postupovne) legitimacije.

 

5.3. Stoga sud odbija kao neosnovan podneseni prijedlog za ovrhu.

 

6. Protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je postupio sud prvog stupnja u opisanoj situaciji.

 

  7. Odredbom članka 32. stavak 1. OZ-a je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

 

8. Budući da je ovršnom ispravom - javnobilježničkim rješenjem o ovrsi ovršenici naloženo da namiri tražbinu ranijem vjerovniku P. C. d.o.o., tada je ovrhovoditelj B. K. d.o.o. sukladno citiranoj odredbi članka 32. stavak 1.OZ-a bio dužan javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokazati da je tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla.

 

8.1. Kako preslikom Ugovora o kupoprodaji plasmana i priloženim dijelom tablice (list 22 spisa) prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi ispunjenost pretpostavki iz članka 32. stavak 1. OZ-a, pravilno je postupajući prema obvezi iz članka 109. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, pozvao ovrhovoditelja zaključkom od 11. kolovoza 2017. na dostavu dokaza da je tražbina u pogledu koje je zatražena ovrha protiv ovršenice iz ovršne isprave, prenesena na ovdje ovrhovoditelja. Kako niti naknadnom dostavom ovjerene preslike istih priloga (Ugovora o kupoprodaji plasmana s dijelom tablice) kao niti uvidom u ovršni predmet istog suda poslovni broj Ovrj-231/2014 po prijedlogu ovrhovoditelja, i dalje nije vidljivo da je tražbina navedena u ovršnom zahtjevu prijedloga za ovrhu doista prešla na ovrhovoditelja odnosno da je ovrhovoditelj postao vjerovnik iz ovršne isprave, jer ne sadrži naziv (određenje) tražbine koja je navodno prenesena na ovrhovoditelja, tada je pravilno zaključio prvostupanjski sud da prijedlog za ovrhu nije osnovan, uvažavajući pritom načelo strogog formalnog legaliteta ovršnog postupka.   

 

              9. Slijedom svega, žalbu ovrhovoditelja je valjao odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2.  ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

 

U Rijeci 5. siječnja 2024.

 

 

            Sutkinja

    Branka Ježek Mjedenjak, v.r.