Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1835/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn-332/2022-29 od 1. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn- 332/2022-29 od 1. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju preko iznosa od 838,00 EUR do iznosa od 2.995,75 EUR (iznos od 2.157,75 EUR) te u točki V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 272,53 EUR.

II. Odbija se žalba tužitelja ČD kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn-332/2022-29 od 1. ožujka 2024. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.900,00 EUR, zatim u točki IV. izreke u cijelosti te u točki V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.768,54 EUR.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn- 332/2022-29 od 1. ožujka 2024. u točki III. izreke u dijelu u kojem u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 2.995,75 EUR za razdoblje od 10. prosinca 2021. do 20. siječnja 2022., te pod točkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 215,68 EUR, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zateznu kamatu na iznos od 2.995,75 EUR, tekuću od dana 10. prosinca 2021. do 20. siječnja 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, nadoknaditi tužitelju ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 215,68 EUR, zajedno s zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 448,56 EUR.

V. Odbija se zahtjev tužitelja ČD za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, da plati tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 2.995,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547 da plati tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 663,61 euro od 10.prosinca 2021.g. do 25.studenog 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 1.900,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te sa zahtjevom za kamate na dosuđenu naknadu štete pod točkom I izreke ove presude za razdoblje od 10. prosinca 2021. do 20.siječnja 2022.

IV Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 642,38 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim :

-na iznos od 66,36 eura od 11.11.2021.,

-na iznos od 39,82 eura od 19.11.2021.,

-na iznos od 398,17 eura od 15.11.2021.

-na iznos od 34,51 euro od 21.12.2021.,

-na iznos od 103,52 eura od 22.11.2021., sve do isplate.

V Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, da tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 272,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju preko iznosa od 838,00 EUR do iznosa od 2.995,75 EUR (iznos od 2.157,75 EUR), te protiv točke V. prvostupanjske presude (odluka o troškovima postupka), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da je, kada se uzme u obzir cjelokupno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, ali i nesporni iznos naknade štete kojeg je tuženik platio tužitelju, tužitelju dosuđena naknada štete u previsokom iznosu. Naime, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 2.995,75 EUR, dok tuženik smatra da je primjeren iznos od 838,00 EUR, a preostali iznos od 2.157,75 EUR je valjalo odbiti. Budući da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu štete u previsokom iznosu, pogrešno je utvrđen i omjer uspjeha parničnih stranaka, radi čega tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u točki V. prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 448,56 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 136,06 EUR.

3. Protiv točke III. prvostupanjske presude u cijelosti, točke IV. prvostupanjske presude u cijelosti i točke V. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je nalaz i mišljenje sudskog vještaka kirurške struke Teodora Boića neprihvatljiv i proturječan samom sebi, radi čega je tužitelj predložio provođenje novog medicinskog vještačenja. Naime, vještak Boić je ocijenio da je tužitelju, radi predmetnog štetnog događaja, smanjena životna aktivnost u omjeru od svega 15%. Tužitelj ističe kako je zadobio ozljede više različitih dijelova tijela (glava, ruka i kralježnica), pri čemu vještak nije razlučio u kojem postotku je svaka od navedenih ozljeda doprinijela smanjenju životne aktivnosti tužitelja. Dakle, vještak ne razlučuje trajne posljedice na svaku pojedinu zadobivenu ozljedu, već uzima zajednički postotak za sve ozljede te ga određuje u preniskom omjeru od 15%. Također je vještak prenisko cijenio bolove, strah i razinu naruženja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Što se tiče troškova liječenja koji su tužitelju prouzročeni radi štetnog događaja, tužitelj ističe da su ti troškovi bili nužni. Tužitelj smatra da je potpuno irelevantno je li se tužitelj mogao liječiti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ili na svoj vlastiti trošak. Također ističe da je notorna činjenica kako se dugo čeka na liječenje preko HZZO-a, radi čega se tužitelj morao ići liječiti u privatne ustanove, što potkrjepljuje opravdanost troškova liječenja. Nadalje, tužitelj osporava tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos štete, ističući da kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a ne od dana završetka liječenja oštećenika, tj. tužitelja. Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka, tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije cijenio uspjeh tužitelja sa osnovom tužbenog zahtjeva. Radi navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio omjer uspjeha stranaka u postupku. Ističe da se troškovi pristojbi dosuđuju u punom iznosu, a ne u razmjernom iznosu. Također ističe da je mehaničkom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen na ročištu od 22. siječnja 2024. (list 167 spisa), za isplatu iznosa od 5.538,13 EUR, i to:

- na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege iznos od 4.895,75 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 10. prosinca 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) pa sve do isplate

- na ime imovinske štete radi troškova liječenja iznos od 642,38 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana kada je svaki pojedini trošak učinjen, a koja šteta je prouzročena kada je ČDI, upravljajući automobilom strane registarske oznake [registarska oznaka], prešao preko pune razdjelne linije na suprotnu stranu kolnika i frontalno udario u vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

6.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja, u odnosu na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti i imovinsku štetu radi pružene tuđe pomoći i njege, osnovan u iznosu od 2.995,75 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 1.900,00 EUR. Također je prvostupanjski sud ocijenio da zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od dana završetka liječenja tužitelja, tj. od 21. siječnja 2022., a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od 10. prosinca 2021. (točke I. i III. prvostupanjske presude).

6.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja, u odnosu na imovinsku štetu radi troškova liječenja, neosnovan u cjelokupnom utuženom iznosu od 642,38 EUR (točka IV. prvostupanjske presude).

7. U žalbenom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tj. dinamika štetnog događaja i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj nisu sporni u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Predmet žalbenog postupka jest visina neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege. Naime, tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, ali i nesporan iznos naknade štete koji je tuženik isplatio tužitelju. Nadalje, tuženik smatra da je satnica naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu određena u previsokom iznosu. Tuženik ne pobija cjelokupnu dosuđenu naknadu štete, već iznos od 2.157,75 EUR.

8.1. S druge strane, tužitelj smatra da mu je naknada neimovinske štete trebala biti dosuđena u višem iznosu, navodeći kako je sudski vještak Teodor Boić pogrešno ocijenio posljedice tjelesnih ozljeda koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

9. Nadalje, predmet žalbenog postupka je osnovanost troškova liječenja koje je tužitelj imao radi predmetnog štetnog događaja. Naime, sporno je ima li tužitelj pravo na troškove liječenja ako je mogao sve troškove obaviti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

10. Naposljetku, sporan je tijek zatezne kamate koja teče na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti i imovinsku štetu radi pružene tuđe pomoći i njege, tj. je li zatezna kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od dana završetka liječenja tužitelja.

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 15. kolovoza 2021., tužitelj bio sudionik u prometnoj nezgodi, koju je skrivio ČDI, upravljajući motornim vozilom strane registracijske oznake [registarska oznaka], uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede

- da se prometna nezgoda dogodila na način da je ČDI, upravljajući automobilom strane registarske oznake [registarska oznaka], prešao preko pune razdjelne linije na suprotnu stranu kolnika i frontalno udario u vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: višeiverni prijelom desne jagodične kosti, prijelom lijevih poprečnih nastavaka prvog i drugog slabinskog kralješka, prijelom baze V kosti područja lijeve šake te natučenje ključne kosti, lijevog koljena i potkoljenice

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 10. prosinca 2021.

- da je tuženik tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, isplatio iznos od

50.000,00 kn, tj. 6.636,14 EUR

- da je tuženik tužitelju, nakon pokretanja predmetnog parničnog postupka, isplatio daljnji iznos od 5.000,00 kn, tj. 663,61 EUR

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 15%

- da su kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, prisutne sljedeće posljedice: povremena bol i ograničena pokretljivost slabinskog segmenta kralješnice; povremeni bolovi u lijevoj šaci kod težih poslova ili pritiska; povremena nelagoda u području desnog obraza; vidljiva deformacija desnog obraza; vidljiva izbočina u području lijeve šake

- da je liječenje tužitelja završilo dana 21. siječnja 2022.

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 25 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana

- da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i kasni strah i zabrinutost u trajanju od 50 dana

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje u blagom stupnju, vidljivo stalno trećim osobama

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 185 sati

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, imao troškove liječenja u iznosu od 642,38 EUR, koji trošak se odnosi na pregled i liječenje u specijalnoj bolnici Sveta Katarina

- da su troškovi liječenja tužitelja bili opravdani, ali da ih je bilo moguće uraditi na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) bez bitnog narušavanja tijeka i ishoda liječenja

12. Tužitelj u svojoj žalbi prvenstveno prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Teodora Boića, navodeći da je vještak prenisko cijenio smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja. Naime, tužitelj ističe kako je pretrpio više ozljeda u predmetnom štetnom događaju, radi čega je vještak bio dužan razlučiti trajne posljedice u odnosu na svaku zadobivenu ozljedu, a što je imenovani vještak odbio uraditi. Osim što je vještak prenisko cijenio smanjenje opće životne aktivnosti, također su prenisko cijenjeni pretrpljeni strah, pretrpljeni bolovi i stupanj naruženja tužitelja.

12.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Teodora Boića, specijalista traumatologije, opće i plastične kirurgije, od 24. ožujka 2023. (list 129 – 132 spisa) proizlazi da je vještak izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, a također je i osobno pregledao tužitelja. Vještak je utvrdio da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: višeiverni prijelom desne jagodične kosti sa utisnućem koštanih ulomaka, prijelom lijevih poprečnih nastavaka I i II slabinskog kralješka sa pomakom koštanih ulomaka, prijelom baze V kosti područja lijeve šake sa pomakom koštanih ulomaka te natučenja lijeve regije iznad ključne kosti, lijevog koljena i potkoljenice. Radi navedenih ozljeda, kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u tjelesnoj sferi. Iste se očituju u povremeno bolnoj i umanjenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice, povremenim bolovima u lijevoj šaci kod težih bolova ili pritiska, te povremenom nelagodom u području desnog obraza. Nepravilno srasli prijelom desne jagodične kosti uzrokuje vidljivu deformaciju desnog obraza, a nepravilno srasli prijelom baze V kosti područja lijeve šake uzrokuje vidljivu izbočinu, što predstavlja trajno naruženje kod tužitelja. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 25 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana. Tužitelj je trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, na što se nastavlja kasni strah i zabrinutost u trajanju od 50 dana. Pretrpljene ozljede su dovele do umanjenja opće životne aktivnosti za 15%, te će tužitelj u toj mjeri trpjeti i duševne boli. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u blagom stupnju, vidljivo stalno trećim osobama. Tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 185 sati, i to: 5 dana 6 sati dnevno, 10 dana 4 sati dnevno, 15 dana 3 sata dnevno, 20 dana 2 sata dnevno te 30 dana 1 sat dnevno.

12.2. Tužitelj je, podneskom od 14. travnja 2023. (list 146-147 spisa), prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Boića. Tužitelj smatra kako je vještak podcijenio opseg trajnih posljedica tužitelja, budući da je tužitelj zadobio višestruke teške tjelesne ozljede. Radi navedenog, omjer umanjenja opće životne aktivnosti od 15% nije u skladu sa pretrpljenim ozljedama. Nadalje, tužitelj smatra kako je stupanj naruženja prenisko ocijenjen.

12.3. Vještak Teodor Boić je saslušan na ročištu, održanom dana 7. ožujka 2023. (list 154-157 spisa), radi očitovanja na prigovore tužitelja. Vještak ističe kako su trajne posljedice ocijenjene u skladu sa težinom ozljeda, trajanjem liječenja i životnoj dobi tužitelja, sve kako proizlazi iz medicinske dokumentacije. Što se tiče stupnja naruženja, vještak ističe kako se radi o jedva primjetnom deformitetu jedne strane lica radi prijeloma jagodične kosti, koji deformitet je primjetan samo iz vrlo neposredne blizine pri vrlo bliskom opažanju. Što se tiče razgraničenja trajnih posljedica od 15% u odnosu na svaku zadobivenu ozljedu, vještak ističe kako se, kod ovakvih vještačenja, uzima zajednički postotak za sve ozljede koje su uzrokovale trajne posljedice te je to i učinjeno u konkretnom predmetu. Vještak ističe kako je jasno naznačio koje ozljede su uzrokovale trajne posljedice i u čemu se te posljedice očituju. Vještak pojašnjava kako je dominantna ozljeda prijelom poprečnih nastavaka prvog i drugog slabinskog kralješka, tj. da ta ozljeda u najvećem omjeru umanjuje opću životnu aktivnost tužitelja.

12.4. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Teodora Boića, kao i njegova usmena dopuna, je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Nadalje, vještak je u tijeku prvostupanjskog postupka jasno otklonilo sve prigovore tužitelja. Stoga su svi prigovori tužitelja koji su usmjereni na stručnost tog nalaza i mišljenja, koje prigovore tužitelj ističe u žalbi, neosnovani.

12.5. Neosnovano tužitelj ističe kako je vještak bio dužan razlučiti trajne posljedice u odnosu na svaku zadobivenu ozljedu tužitelja. Naime, vještak medicinske struke utvrđuje smanjenje životne aktivnosti u skupnom omjeru, a što je u skladu sa pravilima struke. Dakle, vještak je dužan dati jedinstvenu ocjenu postotka smanjenja životne aktivnosti tužitelja, a što je u konkretnom predmetu i uradio.

13. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

13.1. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 9.500,00 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 15% te vidljivo naruženje slabog stupnja, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj trpi povremene bolove te mu je ograničena pokretljivost slabinskog segmenta kralješnice, trpi povremene bolove u lijevoj šaci kod težih poslova ili pritiska, prisutna je povremena nelagoda u području desnog obraza te je vidljiva deformacija desnog obraza i izbočina u području lijeve šake. Sve te okolnosti predstavljaju narušenje kvalitete života tužitelja.

13.3. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 185 sati, tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 795,50 EUR, tj. 4,30 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima tuženika, satnica u tom iznosu je primjerena za određivanje iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu.

13.4. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelju, na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege, pripada naknada u ukupnom iznosu od 10.295,50 EUR (9.500,00 + 795,50 = 10.295,50). Nadalje, sud prvog stupnja je taj iznos pravilno umanjio za iznos od 6.636,14 EUR i iznos od 663,61 EUR, tj. iznos koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete, odnosno iznos koji je tuženik isplatio tužitelju u tijeku trajanja ovog parničnog postupka. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 2.995,75 EUR (10.295,50 – 6.636,14 – 663,61 = 2.995,75), te je pravilno odbio preostali zatraženi iznos od 1.900,00 EUR.

13.5. Slijedom svega navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika kojima osporavaju visinu utvrđene neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova liječenja u iznosu od 642,38 EUR, uslijed čega je žalba tužitelja u tom pogledu neosnovana.

14.1. Naime, tužitelj potražuje iznos od 642,38 EUR na ime troškova liječenja, a koje troškove potkrjepljuje računima koje dostavlja u spis (list 8-12 spisa). Uvidom u te račune proizlazi da se isti odnose na trošak pregleda, MR snimanja kralješnice i lijeve šake te liječenja (Bowen/Emmet/Miofascijalni release). Pregledi i liječenje su obavljeni u privatnoj ustanovi, tj. specijalnoj bolnici Sv. Katarina.

14.2. Vještak Teodor Boić je, u svom pisanom nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2023. (list 129 – 132 spisa), istaknuo da su liječenje i dijagnostički postupci učinjeni u privatnoj ustanovi medicinski opravdani, ali su mogli biti učinjeni i u javno- zdravstvenom sustavu HZZO-a, bez bitnog narušavanja tijeka i ishoda liječenja.

14.3. Tužitelj u svojoj žalbi ističe da je notorna činjenica kako je liječenje na teret HZZO-a dugotrajno, tj. da se dugo čeka na liječenje, radi čega bi liječenje tužitelja i sam oporavak bili daleko dulji da se nije poduzelo liječenje u privatnoj ustanovi.

14.4. Valja istaknuti kako se troškovi liječenja u vidu imovinske štete dosuđuju tužitelju ne samo ako su u vezi s predmetnim štetnim događajem, već je bitno utvrditi da su ti troškovi bili nužni i neophodni za poboljšanje zdravstvenog stanja tužitelja. Nadalje, ako je troškove liječenja moguće obaviti na teret HZZO-a, tužitelj mora dokazati da bi medicinske usluge bile pružene u nerazumnom vremenu. Tek u takvim okolnostima, tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete u vidu troškova liječenja.

14.5. Prema ocjeni ovog suda, iako su troškovi bili medicinski opravdani, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi takve usluge bile pružene u nerazumnom vremenu putem sustava HZZO-a. Naime, tužitelj samo generalno ističe da bi na te medicinske usluge čekao predugo radi dugih lista čekanja, tj. činjenicu dugih lista čekanja prikazuje kao općepoznatu činjenicu, a što ovaj sud drugog stupnja ne može prihvatiti, dok tužitelj nije dokazao da bi takve usluge putem HZZO-a bile pružene u nerazumnom vremenu. Drugim riječima, nije utvrđeno da javna zdravstvena ustanova nije mogla pružiti potrebne usluge u razumnom roku.

15. Žalba tužitelja je osnovana u pogledu tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete.

15.1. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP), a prema kojem oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tužitelj je tražio zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 10. prosinca 2021., dok je prvostupanjski sud zateznu kamatu dosudio od dana završetka liječenja tužitelja, tj. od dana 21. siječnja 2022. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao dosuditi kamatu kako je to tražio tužitelj, sve sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

15.2. Prvostupanjski sud je dosudio zateznu kamatu od dana završetka liječenja tužitelja pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO, prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelju šteta nastala tek završetkom liječenja. Kako je liječenje završilo dana 21. siječnja 2022., a odštetni zahtjev je podnesen 10. prosinca 2021., obveza pravične novčane naknade nije dospjela podnošenjem odštetnog zahtjeva, već nastankom neimovinske štete na dan završetka liječenja tužitelja.

15.3. Stav ovog suda drugog stupnja jest da, pravilnom primjenom materijalnog prava, točnije odredaba čl. 12. st. 1 i 4. ZOOP, tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 10. prosinca 2021. Shvaćanje prvostupanjskog suda da se početak tijeka zateznih kamate veže uz završetak liječenja nije u skladu sa čl. 12. st. 4. ZOOP, a koji se primjenjuje u konkretnom predmetu, a radi čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Dakle, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete ne samo od dana završetka liječenja već i za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do završetka liječenja (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021., poslovni broj Rev 1056/2017-3 te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2022., poslovni broj Rev 1721/2015-2).

15.4. S obzirom na navedeno, osnovan je žalbeni navod tužitelja da zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete od 2.995,75 EUR teče od 10. prosinca 2021.

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske presude, žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud trebao cijeniti uspjeh tužitelja sa osnovom tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik nije u tijeku postupka osporavao svoju odgovornost za štetni događaj, radi čega tužitelj nije morao dokazivati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, već samo visinu pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju. Pogrešno tužitelj smatra da je tuženik osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva, dapače, tuženik je jedino osporavao visinu štete koju je dužan nadoknaditi tužitelju. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku.

18. Nadalje, pogrešno tužitelj smatra da mu je odlukom o parničnom trošku povrijeđeno pravo na pristup sudu, uzevši u obzir utvrđenja iz presude Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske. Naime, predmetna presuda se odnosi na situaciju gdje je tužitelju dosuđena naknada štete, međutim, radi isticanja previsokog tužbenog zahtjeva i mehaničke primjene čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je morao nadoknaditi troškove tuženiku, a iznos tih troškova je gotovo premašio iznos dosuđene naknade štete.

18.1. U konkretnom predmetu, tužitelj ne mora nadoknaditi troškove tuženiku, tj. tužitelj je uspio u većem omjeru u odnosu na tuženika te mu se ne nameće obveza plaćanja troškova postupka koja premašuje iznos dosuđene naknade štete. Upravo suprotno, tuženik je taj koji mora platiti trošak tužitelju.

18.2. Dakle, utvrđenja iz presude Klauz protiv Hrvatske nisu primjenjiva u ovom konkretnom predmetu, budući da se tužitelju ne nameće znatni financijski teret u vidu troškova postupka, koji teret bi umanjio značaj dosuđene naknade štete. Slijedom navedenog, ne može se tvrditi da je tužitelju ograničeno pravo na pristup sudu.

19. Međutim, prilikom ocjenjivanja uspjeha sa visinom tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a.

19.1. Naime, sud prvog stupnja je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 54%, dok je tuženik uspio u omjeru od 46%. Takav matematički obračun je točan kada se uzima u obzir uspjeh sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tj. tužitelju je dosuđen iznos od 2.995,75 EUR (neimovinska šteta + tuđa pomoć i njega), dok mu je odbijen iznos od 1.900,00 EUR (neimovinska šteta + tuđa pomoć i njega), odnosno iznos od 642,38 EUR (troškovi liječenja). Međutim, sud prvog stupnja je propustio cijeniti iznos od 663,61 EUR, tj. iznos koji je tuženik platio tužitelju u tijeku trajanja ovog postupka, dakle, nakon podnošenja tužbe.

19.2. Naime, iznos nespornog dijela naknade štete koji se isplaćuje tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku i mora se uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku (isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 24. kolovoza 2022., broj: Rev 226/2021-2).

19.3. Nakon što se, prilikom izračuna uspjeha stranaka u postupku, uzme u obzir i iznos od 663,61 EUR, proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 59%, dok je tuženik uspio u omjeru od 41%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (59% - 41% = 18%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 18%, dok je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je razmjerni uspjeh tužitelja 8%. Stoga je žalba tužitelja u tom pogledu osnovana, budući da je omjer uspjeha pogrešno utvrđen na štetu tužitelja.

20. Prilikom odmjeravanja troškova koji pripadaju tužitelju, prvostupanjski sud je ocijenio da, u skladu sa čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na sljedeće troškove: trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 100,00 EUR, trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 1.937,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 117,32 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 101,93 EUR. Sveukupno je riječ o trošku u iznosu od 2.256,75 EUR, a koji trošak je sud prvog stupnja dosudio u razmjernom dijelu od 8% (osim troška vještačenja od 100,00 EUR), tj. u iznosu od 272,53 EUR.

21. Međutim, ovaj sud drugog stupnja smatra da, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, trošak treba dosuditi u razmjernom dijelu od 18%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.156,75 EUR na 388,21 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 100,00 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se troškovi vještačenja trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, u slučajevima kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, se dosuđuje razmjerno uspjehu u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2).

22. Dakle, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 488,21 EUR (388,21 + 100,00 = 488,21). Budući da je sud prvog stupnja dosudio trošak u iznosu od 272,53 EUR, ovaj sud drugog stupnja dosuđuje, na ime troška parničnog postupka, razliku između iznosa kojeg tužitelj osnovano potražuje i iznosa kojeg mu je dosudio prvostupanjski sud, tj. iznos od 215,68 EUR (488,21 – 272,53 = 215,68), zajedno sa zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske presude. Naime, tužitelj potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Trošak u preostalom iznosu od 1.768,54 EUR (2.256,75 – 488,21 = 1.768,54), koji bi tužitelju pripao isključivo ako bi u cijelosti uspio u sporu, prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio, budući da se u konkretnom predmetu primjenjuje odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a, a ne čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Slijedom svega navedenoga, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. ove drugostupanjske odluke. S druge strane, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki III. stavku 1. i 2. ove drugostupanjske odluke.

25. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu zatezne kamate i troška parničnog postupka, tj. u pogledu sporednih potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove drugostupanjske odluke

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić